Premda ovaj naslov zvuči notorno fašistički pitanje se nameće samo po sebi.
Drugi narodi naime imaju pravo na osobno dostojanstvo. Čak i na ono osobno dostojanstvo koje crpe iz kolektivnog ponosa, ma koliko danas taj ponos na kolektivnu povijest, uspijehe, bio zabranjen i označen kao recidivan. Ljudi da. Srbi u BIH i Srbi na ostatku planete, izgleda ne.
Biti Srbin u BIH znači preuzimati na sebe svoj udio kolektivne krivnje. Biti Srbin iz Srbije također.
Svi na svijetu lišeni su sudioništva u kolektivnoj krivnji.
Osim Srba.
To je nedavno potvrdio Bakir Izetbegović. Ali i jedan mladi bošnjački franjevac. Koji je ustvrdio da kod Srba postoji kolektivna krivnja. Jedan pak stariji fratar, Fra Marković, kazao je da su Srbi patološki kolektivno oboljeli i da trebaju liječenje. A kad se izliječe, tj. kad ih izliječe gore u Sarajevu, ima svi da se ispričaju tako izliječeni. Rekao je to ugledni Fra Marković na FTV. Koju RAK a nakon tog nije kaznio. A nije ni SAD administracija. Al zato je kažnjena ATV. Jer ATV nitko ne štiti. A FTV štiti minimalno jedan ugledni i utjecajni čovje. Gospodin Handal.Ideološki otac g. Šabića. Vječnog direktora FTV-a. SAD kuće za širenje nacionalizma i nacionalne netrpeljivosti. Handal je znate osuđeni terorist a Šabić njegov radikalizirani učenik iz zatvora. To je bio valjda uvjet da ga ugledni akademik Kukić imenuje za direktora FTV-a. Od tada više nije na ulici. I građani BIH su znatno sigurniji. Terorizira ih samo medijski. (Hvala alijansademiku na tome što se brine za nas.)
https://twitter.com/poskokstweets/status/1480549445792059393?s=20
Kao nositelji udjela u kolektivnoj krivnji Srbi u BIH nemaju pravo na kolektivno dostojanstvo. Sve što su radili je zločin. Njihovo ne preglasavanju je zločin također.
Tanka je i sama granica između srpstva i četništva. Čim si Srbin četnik si. Dok se ne dokaže suprotno.
Pisanka koju ti majka Srpkinja kupi kao djetetu, četnička je, dok komisija ne odobri.
Tanka je granica između Srbina i ubojice. Čim si Srbin postoji izvjesna mogućnost da si genocidan.Dok se ne dokaže suprotno.
Ako Hrvat nestane u Beogradu, među četnicima Hrvatska će biti na nogama tjednima. Ako nestane u Zagrebu, Splitu, Sarajevu, to nije vijest.
Srpstvo je gospodo karakterni minus. Družiti se sa Srbima znači pokazivati znake slabosti.
Voljeti srpske pjesme ili filmove, ne dao Bog, glumizi za srpskog režisera, dopušteno je samo u ekstremnim stanjima. I ako prije tog dokažeš nekoliko puta svoje neupitno hrvatstvo. To može biti tako da imaš sliku na Facebooku s Thompsonom ili sliku iz kolone sjećanja u Vukovaru.
Ako nemaš, Džaferović je veći Hrvat od tebe a ti si prodana četnička duša.
Biti Srbin znači biti unaprijed kriv.
Roditi se kao Srbin znači primordijalno prihvatiti krivnju, od koje ćeš se prati do smrti.
Koliko sam uspio iščitati najnovije politološke bravure koje ispisuje državnički humanizam iz Sarajeva, koji sunčanom brzinom gradi našu snažnu državu, državu bez Djeda Mraza, jasno je da nema ničeg čime se prosječan Srbin u BIH a i na svijetu ima ponositi. Kao i natprosječan.
Uostalom ako ćemo o Nikoli Tesli on je tek pravoslavac rodom iz Istočne Hercegovine a Đoković je da se razmijemo Crnogorac bošnjačkih korijena, koji ga vuku stalno u Visoko.
Baš ničeg vrijednog u Srba nema. Osim Srđana Aleksića koji je umro obavljajući svoju građansku dužnost. I to je to. Samo on. I možda Milan Mladenović. Ali ne stoga jer je radio savršenu glazbu nego jer je pjevao na koncertu za mir u Sarajevu. I to pjesmu “Ovo je zemlja za nas”. A ne za vas četnici!
Sve ostalo je stid. Srbin si, dakle klekni i stidi se.
Budi sretan što toleriramo tvoje postojanje.
Čak i Komšić tvrdi da je 100% Hrvat odričući se svoje srpske strane obitelji. Jeste li ikad čuli od njega da govori kako je i Srbin? Niste. Pametan čovjek krije ono čime se budala ponosi.
Državotvorci Sarajeva i njihovi poslušni tajnici iz OHR-a su ovako zamislili budućnost BIH kroz nametanje svojih niza rasnih zakona prema Srbima:
- Srbi , kao neljudi, nemaju pravo na bilo kakvo pozitivno sjećanje o samima sebi.
- Genocidnom Nesoju namijenjen je tek samo sram.
- Sram pripadnosti srpstvu.
- Srpstvo jest jednako sramota.
Stoga ne čude generalizacije politike prvaka iz Sarajeva kada cijeli narod nazovu genocidnim.
Daytonska BIH je, prema SDA-u i OHR-u, tajnim ugovorom potpisanim u sobi pored one u kojoj se potpisao Dayton, okvir za mržnju i stalnu izmjenu, nestalni privremeni ustavni okvir u kojem ćemo trenirati određene grupacije da se srame, recimo Srbe. I neke druge da se iseljavaju. Recimo Hrvate.
Jedne ćemo zvati genocidnima druge UZP manjinom od 7%.
Sramom, pokoravanjem u sram, ubijanjem ponosa tim etničkim skupinama, koje su, kako reče uvaženi rahmetli akademik Filipović, ništa drugo nego pravoslani mi i katolicizirani mi, natjerat ćemo ih da izaberu radije biti ponosni dio nas, nego posramljeni dio njih.
Proces posramljivanja Hrvata odavno je dovršen. Stidimo se vlastitih lidera današnjice kao i onih jučer, vlastite prošlosti i budućnosti koju artikuliramo, ako se već na nešto ponosimo dozvoljeno nam je da se ponosimo samo na ono što nam nosi minus. Ili na vrijednosti koje nam dopusti Sarajevo. Poput Hrvatskog narodnog vijeća, udruge obitelji Pejić i onih sedam daidža.
Recimo ako javno neki debilni Hrvat izražava ponos na Ustaše, on će odmah biti snimljen i njegov idiotski ponos će vidjeti cijelo građanstvo moderne državničke Bosne. Potom će biti predstavljen kao paradigma hrvatstva.
“Vidite draga djeco, ovaj dečko koji šara svastike, vidite ga, vidite ovu ustašku preživjelu vrstu, e to su vam ti Hrvati, to želi nekakva prava, što ćemo s njima djeco? – upitat će učiteljica.
Majorizirat ćemo ih boga ti – odgovorit će razdragano učenici, polaznici Bosne, širom patriotskog dijela BIH.
Svoje čovještvo dakle u svojom zemlji ravnopravnih Hrvata dokazujemo otklonom od hrvatstva.
Intelektualac u Hrvata si onoliko koliko pljuješ po hrvatstvu. Koliko pljuneš toliko i dobaciš. Ako puno pljuneš po sebi i svome, postat ćeš akademik, ekselencija, uvaženik. Nema veze što si kopirao udžbenike Logike, uhvaćen u kriminalnoj aferi izvlačenja love iz Eroneta, prekucala si CV. Duboka SDA država sve će to prekriti.
Svako ismijavanje hrvatstva, veličanje ideje Alije Izetbegovića i ostalih diktatora, poput Tita, donosi ti pregršt šansi u životu. Ako pri tome svoj kraj nazoveš Žlibinom ne gine ti pet nadzornih odbora. I vikendica na Blidinju.
Što više puta ponoviš “sami smo sebi sve krivi” ili “dosta je da nas dijele u nacionalne torove” to si manje posramljeni Hrvat a više si građanin svijeta. I ravnopravniji si u Bosnama.
U zemlji pokoravanja malih nacionalizama u veliki dobri i dragi nacionalizam, sloboda i ponos se dobijaju pristajanjem na ropstvo velikoj dobroj nadideji.
Transformersi iliti pretvaranje Serba u Serve
Pokoravanje Srba počelo je istovremeno kad i pokoravanje Hrvata. Sabah zorom nakon Daytona.
No za razliku od Hrvata , Srbi imaše lidere s nešto jačom šijom, s nešto većom spremnošću na robijanje. Jednog srežeš pojave se takva dva. Ko korona su. Nemaju tolike prodane intelektualce na sisi većinskog nacionalizma i imaju nešto jače institucije, koje su odbili ugasiti na poziv Matice Srbije. One Miloševićeve.
Nekako se zaboravilo na rat Banja Luke i Beograda 1994 i 1995. Politički rat.
Dakle politički su se već tada osamostalili kad su rekli Ne Slobodanu.
Baš kao što to nisu recimo uradili Hrvati Tuđmanu. Koji su za ljubav svojoj “Matici”, (iako je pitanje gdje je zapravo Matica Hrvatstva – u ugarskoj ili u Pravoj Hrvatskoj) rasprodali obiteljsko srebro.
Zagreb kaže deset sklekova, oni rade 50, Zagreb kaže gasi TV oni ugase HercegBosnu.
Štrumfovi nacije.
U dobroj volji, uz potpisana jamstva, jasne zakone i stisnutu ruku, mastilo i žig, potpisali su naši očevi, po volji Zegeja suživot s Alijinim Pokretom Odmora, a onda shvatili što su uradili.
Suživot preveden s englskog izvornika preveo se u tužbe , progon i pokoravanje HVO-a te amnestiju ABIH, a svakodnevnica u Federaciji Hrvata i Bošnjaka u sram, susramlje i pravdanje Hrvate te prpošnost Bošnjaka. Pogotovo onih u SDA. Koji se jednako prpoše i u Grabovici i u Trusini, tvrdeći da je sve to bila kolaterarna greška samoobrane.
Vraćam se na Srbe.
Srbima u BIH , državotvorna prijestolnica Sarajevo, grad raznolikosti i suživota, osim redovnog granatiranja genocidnim epitetima namijenila je postupno oduzimanje svakog oblika ponosa.
Pa čak i tih sitnih fetiša, poput dana proslave ovog, ili onog događaja.
Makar se radilo o Danu vatrogasnog društva RS-a.
Problem Dana RS-a poprilično je zeznuta stvar.
Iako se radi tek o simbolici iza njeg se , u politološkom smislu, krije puno krupniji sukob dvaju BH koncepata.
Dodik to jako dobro zna. Ako se stvar pogleda malo šire, Dodik je posljednji branik europskih i daytonskih principa u BIH. Poštivanja pravne države, međunarodnog prava. Potpisanog međunarodnog ugovora, federalizma. Izručivanja optuženih za ratne zločine.
Može li Sarajevo za sebe reći kao Srpska da je izručilo i osudilo svoje ratne zločince i zašto preskaču tu temu?
Dodika , istovremeno napadaju najviše Europljani i Amerikanci u BIH.
Što je dokaz koliko asimilacija Prijestolnice brzo djeluje na njih.
Sve ono što Dodik govori u BIH, kada govori o pravu, nametanju, konfederalizmu, federalizmu, kolektivnim identitetima, zaštiti prava malobrojnijih, to stranci u BIH govore u svojim zemljama i po Europi.
Svugdje osim tu u BIH.
Jer tu ne govore što misle, nego kao da prestanu misliti kad dođu u BIH.
Da su Hrvati u BIH Njemci ili Austrijanci kako bi se postavila Njemačka ili Austrija što mislite?
Je li moguće da piramide iz Visokog imaju neko čudno zračenje na visoke predstavnike pa da oni čim ih posjete primijene nerzuk?
Govorimo dakle o 9 siječnju, iliti januaru, onom kojeg Balašević ne voli, januaru devetom, 1992-e godine, kada je proglašena Republika Srpska.
Tada međunarodno nepriznata, postat će priznata 1995 u Daytonu, točnije nešto kasnije u Parizu, i to sukladno međunarodnom pravu o međunarodnim sporazumima, kao jedna od zaraćenih strana u sukobu koja je međunarodnim ugovorom legalizirala međunarodno postojanje.
Tako naime međunarodno pravo oduvijek, otkada pravo postoji, definira tu priču.
Republika BIH nastavlja postojati točno. No kao labava unija dvaju država. Jedne građanske, Republike Srpske čije postojanje jamči srpski narod, nositelj njenog suvereniteta. dok je druga država konsocijacijska, hrvatskobošnjačka Federacije, čiji su nositelji suvereniteta kako joj samo ime kaže Hrvati i Bošnjaci , prema Ustavu države FBIH po svemu zamišljeni kao ravnopravni, s jednakim brojem ministara i bez prava da jedni druge preglasavaju. Dakle nikakva žica i okovi, kako Bakir danas naziva Ustav FBIH nego konsocijacija. Poštivanje drugog kojem ne možeš ništa. Jer ima ista prava kao i ti. No i on tebi ne može ništa. Jer imaš ista prava kao on.
Savezom te dvije države, Republike Srpske , primarno zamišljene kao države Srba, i FBIH, države Hrvata i Bošnjaka u Daytonu je stvorena BIH.
Konfederalna unija dvaju entiteta. Koji su po svojim priznatim i tada već postojećim ustavima definirani kao države. BIH je stoga konfederacija dvaju država.
Ustav RS-a iz 1992 Srpsku navodi kao državu kao i Washingtonski ustav FBIH iz 1994. Oba su stariji su od Ustava BIH, Daytona, koji nastaje 1995. Oba Ustava i onaj RS-a i FBIH su i dalje na snazi. I danas u tim ustavima stoji da su RS i FBIH države. Tako država RS ima pravo na osnivanje svog ministarstva vanjskih poslova, piše Ustav RS dok FBIH isto tako osniva svoje ministarstvo vanjskih poslova itd.
Obe države, prema Daytonu imaju svoje vojske, i vojska jedne ne smije na teritorij druge. Što je to nego konfederalizam labave unije?
FBIH pak ima dvije komponente vojske. Pobjedničku antifašističku bošnjačku komponentu, i poraženu hrvatsku UZP komponenticu, koju je Armija BIH nevjerojatno moćno pobijedila da bi ju potom zamolila da joj pomogne oko oslobađanja ostatka BIH. To je prvi takav slučaj u svijetu. Cijelo to vrijeme dok ABIH nanosi poraz HVO-u i prisiljava HV da gine za predijele Zapadne Bosne, mnoštvo Patriota utakmicu prati iz Dalmacije. Koja je tek privremeno bila okupirana da običan svijet ne gine. Koja genijalna pobjeda Armije BIH. Da ne pišemo dalje što je bilo u Americi 2001 godine. To su tek najsjajnije pobjede.
RS je je nastala kao odgovor na nezakonitu i neustavnu odluku skupštine BIH o proglašenju nezavisnosti od Jugoslavije, odgovor je to na neustavno preglasavanje Srba koje su Bošnjaci i Hrvati u Parlamentu BIH počinili bez potpore trećeg naroda, a koju su krajem veljače i početkom ožujka potvrdili na referendumu.
Pri čemu ne smijemo zaboraviti da je uvjet priznanja BIH od strane EU bio pristajanje na Lisabonski sporazum uređenja BIH. Kada je pak referendum priznat, Alija je povukao potpis s Lisabonskog sporazuma. Koji su i Srbi prihvatili, a koji im je davao daleko manja prava nego danas imaju.
Tu također treba tražiti razloge poništenja referenduma. Hrvati su izišli masovno na referendum tek kad je objavljena mapa Lisabonskog sporazuma. Ona je bila uvjet svijetam da se referendum prizna. Ako je ona poništena Alijinim povlačenjem potpisa zašto priznajemo rezultate referenduma?
Cutilierov plan, Hrvatima je jamčio vlastitu federalnu jedinicu, Srbima je davao znatno manje nego danas imaju a država bi imala jednu vladu, građansku, i ako se dobro sjećamo jednog predsjednika. Danas bi ovo SDA, da se vrijeme vrati, trkom potpisala, što samo po sebi govori o tome koliko im je lažan ponos na vizije i političku mudrost rahmetli Alije Izetbegovića.
Srbi su se,iako konstitutivni, iako najzaslužniji za obranu BIH od nacizma u drugom svjetskom ratu, iako najzaslužniji za slom osmanske a potom i austrougarkse okupacije, odjedanput našli voljom Hrvata i Bošnjaka, u državi koju ne priznaju, no priznao ju je svijet, i to na prevaru, putem mirovnog plana portugalskog diplomate koji je Alija upravo pocijepao. Srbi su se našli na udaru političke majorizacije dva naroda čija su izdajnička, nametnuta vodstva prije samo 45 godina bila kvislinška i koja su dominantno ratovali protiv Srba u doba Njemačke namjere za istrebljenjem istih. Odsječeni od Beograda, odjednom su protivno svojoj volji a po volji onih koje su 1941-1945 izvlačili iz povijesne sramote u državi u kojoj će biti manjina. Sve to digiriao je stanoviti Zimmerman, kao i puno događaja prije toga a koji se tiču raspada Jugoslavije.
Koliko nas zna da je postojala odredba State Departmena 80-ih godina da se u Jugoslaviji smiju financirati smao one poltičke opcije koje zagovaraju Raspad Jugoslavije? Trebate video snimak govora iz Senata koji to potvrđuje?
I tako je počeo rat na našem otoku.
Radi se dakle o kršenju Ustava BIH i poslovnika Skupštine RBIH. O čemu HRT uopće ne izvještava kada govori kako su Srbi u RS-u prije 30 godina protupravno proglasili RS. Jesu. No to je bio odgovor na protupravno otcijepljenje BIH od Jugoslavije. I nema pravnika koji to može opravdati.
SFBIH imala je jasne ustavne principe. Poštovala se odluka predstavnika svakog od tri naroda.
Taj princip je tih dana naprosto pogažen. Upravo je zbog tog pravilnika Europa tražila da “Da” na referendumu bude 66% i da se unaprijed potpiše mirovni plan za unutarnje uređenje BIH. Sve kako bi se izbjegli sukobi.
Referendum je imao nedovoljnih 64% ali je opet prošao, no mirovni plan kao uvjet EU i SAD-a, kako rekosmo pogažen je nakon referenduma.To je bilo jasno Alijino NE miru.
Koliko ljudi u Hrvatskoj uopće zna da su Srbi pristali na taj plan? Dakle i pored onog “Ne” referendumu potpisali su Lisabonski sporazum. S tim potpisom Srbe se moglo natjerati i NATO cijevima da se puške ne laćaju. Jer novi Ustav BIH je već bio potpisan prije svake puške.
Koliko god bila razumljiva srpska ljutnja, i cijeli taj kontekst, nerazumljivo je kasnije podizanje oružja, etnička čišćenja, zločini, genocid u Srebrenici i podivljali srpski nacionalizam iz Beograda. Te sve ono što je slijedilo i prije i nakon toga. To su stvari oko kojih nema opravdanja.
Sve to stoji, no prema Ustavu iz 91-e, gledajući međunarodno pravo i pravo republike BIH, pogažen je daleko prije rata ustavni princip konstitutivnosti SFRBIH.
Tim gaženjem Srbi su prema međunarodnom pravu i prema tadašnjem Ustavu SFRBIH na koji su se pozivali, dobili pravni legalitet odbiti priznati novu državu. Dobili su argument za nelojalnost istoj.
Tako zaboga i nastaju ratovi. Iz nelojalnosti prema novom državnom sustavu nastaju pregovori ili ratovi. Ovdje je nastao rat.
A ako u ratu pokažeš da stojiš pri tom pravu, i ne popuštaš do kraja onda to pravo i obraniš ili vojnom pobjedom ili zadržavanjem Statusa quo, što se kasnije onda ratificira međunarodnim mirovnim ugovorom u kojem jedna od potpisnica može biti i pobunjenička vojska. Što Srbi u Daytonu i jesu bili.
U Daytonu je tako priznato pravo Srba na RS, na vlastitu državu u državi, to je bio njihov uvjet opstanka u BIH, i uz to pravo dobili su obvezu progona ratnih zločinaca.
Ta obveza progona ratnih zločinaca dokaz je da Srpska nije nastala na zločinu nego mirovnim ugovorom. Onaj tko nastaje na zločinu ne obvezuje se na progon svojih zločinaca.
Obvezu progona zločina dobili su i Bošnjaci. No čini se da vrh SDA taj posao slabo radi. Barem njihovi ljudi u Tužiteljstvu. Iz pozicije Daytonske obveze progona zločinaca FBIH je upitnija od RS-a. I nije jasno gdje su sankcije OHR-a i State Departmenta kada je osnovni naglasak Daytona obračun s ratnim zločincima?
Januar Deveti je dakle sukob principa konstitutivnosti protiv principa građanskog.
Hrvati su tada bili na strani građanskog principa.
U želji da se otcijepe od Beograda, frustrirani tolikim desetljećima srpske čizme, nisu marili za činjenicu da se referendumom direktno krši tadašanju Ustav BIH, i da se prostom građanskom većinom preglasava treći narod. I dali su Bosni i Hercegovini nezavisnost. Pucali su sami sebi u nogu. Ispočetka zanešeni mišlju da će oni te hrvatsko cvijeće potjerati srpstvo preko Drine ne bude li lojalno, pa čak pustivši među sebe i paravojne formacije HOS-a, koji ih je brzi izdao prešavši u savez s Alijom i Handžar divizijom. Hrvati danas zbog svoje nemuštosti i bez političkog talenta, svedeni na mentalitet fanatično priglupe molitvene zajednice koja doista vjeruje da se petkom u Međugorje spušća Gospa, postaju , povijest im to ironično očito sprema, najtamnije cvijeće bošnjačkog naroda. Koje li ironične i povijesno poštene historijske inverzije.
Datum referenduma se dogodio prije Daytona, no on se želi iz FBIH nametnuti na razinu cijele BIH kao Dan nezavisnosti. Eto to je mjera suživota koju ispoljava SDA. Želi da Srbima nametne da poštuju dan kad su preglasani. I OHR u toj želji ne vidi ništa sporno. Iako je to čista manifestacija fašizma.
Neljudima, Srbima, nižem soju, kmetstvu koji bi morao pristati bizi narod bez ikakvog ponosa, nameće se princip da moraju poštovati dan, kada su poniženi.
Bi li taj princip poštovali Bošnjaci i Hrvati da su se našli u istoj situaciji?
Možemo li na trenutak izići iz vlastitog egoizma i staviti se u kožu onih drugih ili trećih?
Zamislimo da su na referendum o nezavisnosti BIH 1877 izišli Srbi i Hrvati, preglasali Bošnjake i BIH odvojili od Ankare bi li Bošnjaci poštovali tu odluku?
Da su na isti referendum o nezavisnosti izišli Bošnjaci i Srbi i većinom preglasali Hrvate te ih odvojili iz nekakve Velike Hrvatske bi li Hrvati ispoštovali tu odluku?
Govorimo dakle o vremenu kada u BIH nije pala niti jedna glava.
9 siječanj je dan bez iti još jednog zločina u BIH koji je počinila srpska politika.
9 siječanj, je u tom smislu daleko čistiji datum, i lakše prihvatljiv svima nego datumi iz 1995-e kada su BIH počinjeni masovni zločini od srpske strane, i ne samo od srpske.
Zašto je Sarajevu prihvatljive da Srbi slave dane kada su već počinjeni Omarska, Prijedor i Srebrenica nego dan kada su prema međunarodnom pravu, koje im jamči suverenost, odbili, priznati preglasavanje, nisu počinili niti jedan zločin i potpisali su Lisabonski mir. Onaj koji je Alija odbio!
Otkud ta potreba da se Srbima sada uzima i pravo na minimum nekakvog ponosa, ako u samoj srži takvog pristupa ne leži fašistička matrica, da srpski narod u BIH kolektivno jest niža rasa, i da kao takav ne zaslužuje, niti ima pravo, sam sebi odrediti kojim danom će slaviti dan nekakvog entiteta-države, za koji smo im mi sami potpisali toliko srbovanja u njegovom ustavu?
Srpska republika doista jeste počinila mnoge zločine, pa se čak i proširola i etnički očistila na zločinima. Ali nije nastala na zločinu. Međunarodno pravo ne vidi zločin kao argument pregovora. Prema međunarodnom pravu suveren narod ima pravo na samoodređene i samoorganiziranje ako mu se pogaze prava. Potpis na stvaranje Srpske stavio je uostalom i sam Alija Izetbegović. On je njen sutvorac. Je li to znači da je on sudionik u genodicu nad Bošnjacima? Ne. To ne znači to.
Zapravo malo je država “nenastalih na zločinu”, ako ćemo promatrati sve ratove iz kojih su se izrodili novi međunarodni subjektiviteti, no ako tvrdimo da je Srpska nastala na zločinu, tvrdimo li onda da su Izetbegović i Zubak krsni kumovi tog zločina, jer su taj isti zločin institucionalizirali pa bi prema tome u svakom gradu Srpske trebali bi imati po jednu ulicu?
Onosno tvrdimo li da zločini u Federacini nisu zločini i da su bili ispravni? Kako oni nad Srbima, tako oni nad Bošnjacima i Hrvatima? I zašto je FBIH manje genocidna od Srpske? Niti jednoj od ove dvije države nije dosuđen genocid na cijelom teritoriju.
Popis je pokazao da na prostorima FBIH nedostaje jako puno Srba. A na nekima jako puno Hrvata. Isto tako pokazao je de ja broj Bošnjaka znatno porastao.
Naročito na prostoru pod kontrolom ABIH na kojem nedostaje preko 400.000 Srba i Hrvata.
U intezitetu etničkog čišćena Armija BIH nije bila ništa manje poduzetna od VRS. U intezitetu poslijeratne politike nepovratka i zauzimanja tuđih stanova politika SDA nije bila ništa manje poduzezna od politike SDS-a. Obnavljalo se ono što se zamijenilo.
HVO je tu ispao totalno bijedan.
Ni pera ne može dodati ovim dvjema velikim vojskama.
A opet je prikazan kao užasno rigidan i opasan.
No uzmimo da je HVO bio jednako zločinački kao i ostale vojske.
Je li to, pitamo vas, dokaz da je FBIH također nastala na zločinu? Makar taj zločin bio odgovor na zločin, je li time taj zločin manji?
Da, se razumijemo, pravda je rastezljiv pojam, po jednima da je pravde BIH ne bi postojala, po drugima da je pravde Srpska ne bi postojala, a pojam Hercegovine bio bi zanemaren, da je pravde po Trećima postojao bi Treći po nekima suvišna su i ova dva, evo Hrvati će potpisati i to rješenje. BIH iz 1991 samo nek nam Bošnjaci daju način kako da se unište oba BH entiteta.
9 siječanj je ukratko pravni odgovor konstitutivnog na pravno nasilje građanskog.
Posle toga uslijedilo je doba krvi i rata.
BIH je dobila lekciju što će joj se dogoditi ako u bilo kojoj situaciji zanemari jednog od svoja tri sina. Bio on Srbin, Hrvat ili Bošnjak.
Umjesto da se skoncetriramo na budućnost, na slavlje mira koji smo postigli, nakon godina klanja, zatrpavamo se temama koje nas vuku na samo svjetsko dno.
Zapravo jedino RS kao praznik slavi Dan potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma. I to puno govori o Federaciji BIH i politici SDA koja taj datum uopće ne slavi.
Ne znam što će biti s devetim januarom u budućnosti. Al znamo što svaki dan proklinje Bakir Izetbegović. Ne Srpsku.
Nego trenutak kad je predao zahtijev Ustavnom sudu BIH da poništi taj dan. I time Dodiku dao nevjerojatnu moć.
Da postoji vremenski kotač, ili da iz Miljacke iskoči zlatna ribica, jasno je što bi g. Izetbegović prvo poželio.
Razumljiva je emocija g. Izetbegovića kada je predavao taj podnesak Ustavnom sudu BIH. Al emocionalci ne bi trebali ići u politiku.
Emocija je za umjetnike, pjesnike, ljubitelje lijepog.
Politika je isuviše pragmatična stvar. I ne ostavlja prostora romantizmu. Pogotovo nekome tko u državi triju faktora, ne pokazuje smisla za bilo kakvu međunacionalnu romantiku.
i.sh l poskok.info
wpDiscuz
