Prošlih godina naslušali smo se brojnih vijesti o velikom sinu Amerike, Hrvatu Hercegovcu, koji je postao američki nacionalni heroj. Peteru Tomicu. Izvorno ime Petru Tomiću zapravo je Petar Herceg kućnog nadimka Tonić.
Iz nekog razloga, Herceg je po dolasku u SAD sam sebe upisao kao Tomić, nastojeći prikriti stvarno prezime. Za njim je ostala supruga s kojom nije mogao imati djece. Ali i sin kojeg je dobio sa posve drugom nevjenčanom suprugom, pišu američki mediji.
Kasnije je nekakvim spletom okolnosti Hercegova vjenčana supruga posvojila to dijete. Kako se to dogodilo nitko ne zna, no iz US medija saznajemo da su američki istražitelji pronašli Dragutina Hercega, potomka Petra Hercega na Petrovom imanju.
Američkim vlastima bilo je naime jako komplicirano naći stvarne Hercegove potomke jer su po Ljubuškom, kako bi dodijeli orden tražili potomke među Hercegovcima Tomićima. A od njih nitko nije znao za nikakvog Petra koji je otišao u US vojsku.
Opet Hercezima je bilo teško pojmiti da je njihov djed postao američki nacionalni heroj, jer su 1957-e godine od sistema , tadašnjeg, jugoslavenskog, dobili i pisanu potvrdu da se on vodi kao nestao, točnije mrtav. Daljnjih vijesti o njemu nisu imali.
U svim izvještajima tih ranijih dana na HRT-u , na hrvatskoj nacionalnoj televiziji, dakle televiziji koja bi morala objektivno informirati i Hrvate širom svijeta, pa tako i one u Ljubuškom, stoji da se radi o hrabrom Hrvatu, koji je u SAD emigrirao iz tadašnje Austrougarske a zapravo je došao iz Hrvatske.
On nije došao iz Hrvatske. HRT spominje mjesto Prolog koje se nalazi na granici prema Vrgorcu. No Progol u kojem je rastao američki junak hercegovski je Prolog.
Zašto se HRT iz petnih žila trudio dokinuti hercegovstvo Petru, ne shvaćamo. No očito je da iz Ljubuškog može biti samo kriminalac na HRT-u. Američki ponos, i hrvatski ponos to ne. To je rezervirano samo za Hrvate plave krvi. One iz Hrvatske. Ne iz BIH. Jednako tako hrvatske države. U kojoj rastu kriminalci. Ali i heroji. Kakav je bio Petar.
Petar Herceg nije došao u SAD iz Hrvatske. Prolog ni tada a ni danas nije bio u Hrvatskoj. Nego na Humu. U Hercegovini. U zemlji Stjepana Hercega Kosače.
Američki nacionalni heroj, simobolički ili ne dolazi iz US administraciji u BIH, tako mrske Hercegovine. Hercegovine koju cijelu njenu povijest obilježavaju prkos, rat, inat, Kosače, Hercezi, ustanci i na kraju Petar Herceg.
Nejasno je, ako je već US administracija utvrdila gdje živi Petrova obitelj, u Hercegovini. zašto je ceremoniju upriličila u kontaktu s vlastima u Zagrebu umjesto s vlastima u Hercegovini.
Ta u vojnim strukturama BIH također postoje Hrvati. Ta u diplomatskim misijama u SAD-u također stoluju Hrvati iz BIH. (Ups zezamo se. Nisu. US ambasada iz Sarajeva zabranjuje ih po želji Bošnjaka.)
Ne shvaćamo zašto je US država, čast da se ponosi Petrom, ukazala Hrvatskoj umjesto Hrvatima iz BIH.
Osim ako je zabranjeno reći da Hrvati u BIH osim ustaša dali i ponosni su na 20.000 palih partizana koji su pali 40.ih godina na strani onog istog vojnog saveza u kojem je u drugom svjetskom ratu bio i Petar Herceg.
Inače američka mornarica odužila se ovom hrabrom Ljubušaninu već godinu dana nakon njegovog junačkog djela kada je u brodogradilištu u Houstonu porinut ratni brod koji je dobio ime U. S. S. Tomich.
Bilo bi možda pošteno, nakon ovoliko administrativnih greški, da se shvati stvarno Petrovo ime, ako već US vlasti ne žele prihvatiti i stvarnu Petrovu zemlju.
Ljubušanina Hercega, Predsjednik Franklin D. Roosevelt posthumno ga je odlikovao Medaljom časti američkog Kongresa.
“Za izvanredno ponašanje u skladu sa svojom dužnošću i neustrašivu hrabrost te neobaziranje na svoju vlastitu sigurnost za vrijeme napada na flotu u Pearl Harboru – kazao je Roosevelt.
Medalja je godinama bila pohranjena na Pomorskoj akademiji u dvorani Tomich Hall. Tek je u svibnju 2006. godine, kada je nosač aviona Enterprise boravio u splitskoj luci, medalja je predana obitelji Petra Hercega Tonića.
Herceg je proglašen i počasnim građaninom američke savezne države Utah, a ime po njemu dobila je i jedna dočasnička škola u SAD-u.
Da je danas živ Petar, što mislite, što bi napisao Trumpu, kada bi vidio što US država radi njegovom hrvatskom narodu u BIH?
Što bi mu napisao na Barryeve amandmane, što na kršenje američkog Daytona kojeg US dužnosnici drugo desetljeće u BIH krše na štetu Petrovog naroda?
Kako bi im komentirao djelovanje Patricka Moona i Maureen Cormack?
Bi li napisao: Je li ovako mom narodu i meni, vraćate moju žrtvu ? Polaganje mog života za život američkih vojnika?
Ili bi šutio? I samo salutirao Komšiću. Recimo kao Marina i Martina?
Nešto teško mislimo da bi šutio.
U svakom slučaju, molimo bošnjačke partije, koje su se u šali prozvale “probosanskim partijama” da u pauzama proslave Osmanskih bitki u BIH, odobre US administraciji u BIH da mogu javno u Bosni i Hercegovini slaviti jednog najvećih sinova Bosne i Hercegovine. Znamo, da vam je teško , jer na žalost Hrvat je i Hercegovac je, al je sin BIH. A to bi nekome tko se prozvao “probanskim snagama” moralo biti važno. Ako je doista “probosanska snaga”.
BiH je vidite, slala u Ameriku i neke ljude koji nisu rušili tornjeve. Nego su dali živote za današnju slobodnu Ameriku. Zašto se “probosansko” hadži plemstvo toga stidi a ponosi se šehidima ABIH koji su osramotili BIH 2001. god? Zašto se zemljama iz kojih su ti i takvi došli zahvaljuje a stidi se vlastitog sina?
Je li to taj “probosanski princip probosanske politike” koji bi trebao uvjeriti Hrvate i Srbe da je bošnjačka politika inkluzivna i pravedna?
Teško.
Poskok.info