Jesmo li htjeli ovakvu BiH?

”Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda BiH – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive”, glasilo je pitanje na referendumu o neovisnosti naše zemlje koji je održavan od 29. veljače do 1. ožujka 1992. godine.
Glasovalo je ukupno 2.073.568 glasača, izlaznost je bila 64 posto, dok je nevjerojatnih 99.7 posto onih koji su izašli na referendum bilo za neovisnost. No ti rezultati samo djelomično pokazuju što se u stvari događalo, budući je  SDS Radovana Karadžića pozvala bosanskohercegovačke Srbe na bojkot referenduma, a u pojedinim dijelovima zemlje referendum uopće nije bilo moguće održati.
Referendumom o neovisnosti BiH, što se u danas dominantno bošnjačkom dijelu zemlje pompozno obilježava kao Dan neovisnosti BiH, krenula je i kalvarija ove zemlje i svih njenih stanovnika, bez obzira kako se tko izjasnio. Događaji iz veljače i ožujka 1992. godine duboko su predodredili sve buduće događaje u zemlji, a ni dan danas nismo do kraja odgovorili na suštinsko pitanje Bosne i Hercegovine – kakvu to zemlju mi ovdje želimo?
 
Piše: Karlo Matić, Dnevnik.ba
 
Uloga crkve i HDZ-a
Nezavisnosti BiH ne bi bilo da nije bilo katoličke crkve čiji su svećenici s oltara jasno i glasno uputili svoje stado da na referendumu o neovisnosti BiH zaokruže DA. Od Bošnjaka, tadašnjih Muslimana, bilo je za očekivati da ne žele ostati u krnjoj Jugoslaviji iz koje su već bile izašle Slovenija i Hrvatska, i u kojoj više nije bilo dileme da je Jugoslavija mrtva. No, na Hrvate u BiH ključno je utjecala crkva a ne HDZ BiH, glavna stranka bh. Hrvata.
Zaboravlja se kako je HDZ BiH 9. veljače 1992. godine predložila modificiranje referendumskog pitanja. Naime, spomenutog dana na sjednici Središnjega odbora HDZ-a BiH u Livnu predloženo je da pitanje na referendumu glasi ”jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i  Hercegovinu, državnu  zajednicu konstutivnih i suverenih naroda hrvatskog, muslimanskog i srpskog u njihovim nacionalnim područjima (kantonima)”. Razlika između konačnog referendumskog i tzv. Livanjskog pitanja je očita i nije nestala do danas.
Livanjsko pitanje u odnosu na Odluku o referendumu Skupštine SRBiH razlikovalo se u dvije bitne točke. Iz skupštinskog pitanja je izbačena kategorija građana, a narodi su promovirani u suverene na njihovim nacionalnim područjima (kantonima). Iako to pitanje nije razmatrano u Skupštini SRBiH, međunarodna zajednica ga je bila prihvatila kao legitimno, a kasnije je nuđeno i u raznim mirovnim planovima. HDZ, pak, i danas traži da se suverenost triju naroda u BiH ostvaruje kroz nacionalno dominatne kantone.
 
Preglasavanje
No, nakon održavanja referenduma te zlosretne 1992. godine, Srbi su se osjećalim preglasanima i jednostavno nisu željeli izlaziti iz krnje Jugoslavije. Taj njihov stav je u potpunosti razumljiv, što ne znači da je i racionalan. Potpomognuti Miloševićevom Jugoslavijom, Srbi su se spremno latili oružja kako bi tobože zaštitili svoju kontitutivnost i suverenost kao naroda u BiH, iako su svi znali i tada, jednako kao i danas, da srpsko ratovanje u BiH nije imalo veze s konstitutivnosti i preglasavanjem, nego s ”Lebensraumom” odnosno životnim prostorom u hitlerovskom smislu.
Presude za genocid to i potvrđuju. Danas su, pak, Srbi kroz Republiku Srpsku dobili svoj Lebensraum, iako vjerujemo nisu tako zamišljali svoju ”prošireni životni prosotor s ovu stranu Drine”.
Istovremeno, Hrvati i Bošnjaci su pod pritiskom srpske agresije ujedinjeno izglasali osamostaljivanje BiH. Međutim, bošnjačko i hrvatsko viđenje samostalne BiH sadrži bitne razlike, a suštinska je postavljena još u Livanjskom pitanju. Hrvati od tada do dana današnjega svoju suverenost žele ostvarivati kroz teritorijalno-administrativnu jedinicu.
Neki tu jedinicu nazivaju trećim entitetom, neki Herceg Bosnom, a većini Hrvata ona je bezimena tvorevina kroz koju bi se osiguralo da ”mi sami sebi biramo predstavnike, pa da se s njima na kraju i obračunavamo”. Politika koja obećava Hrvatima bilo kakvu samoupravu u BiH, odnosno jamči osiguravanje političke i ustavne konstitutivnosti, a o teritoriju da i ne govorimo, redovito pobjeđuje na izborima.
 
Ciljevi
Hrvatski narod u BiH ne želi da mu Bošnjaci ili Srbi određuju tko će ga voditi. Dugo godina se pristajalo uz odluke Zagreba, no dolaskom Ive Josipovića za predsjednika Republike Hrvatske, bh. Hrvatima su se napokon otvorile oči i više malo tko očekuje da će odluke donesene u Zagrebu pomoći u borbi za konstitutivnošću Hrvata u BiH.
Bošnjaci su, pak, referendumsko pitanje shvatili sasvim drugačije. Za njih je BiH njihova, a komu se ne sviđa može je napustiti. Takav stav je ponovljen nebrojeno puta kroz proteklih 20 godina, a ponavlja se, doduše u tišini, i danas. Dojučerašnji reis, a danas prvi među Bošnjacima svijeta efendija Mustafa Cerić prije svega nekoliko tjedana ponovio je teze o Bošnjacima kao domaćinima i temeljnom narodu u BiH te narodu koji jedini u Europi nema svoju nacionalnu državu. Cerić je otkrio i dugoročni cilj djelovanja bošnjačkih elita – stvaranje države svih Bošnjaka uključujući i Sandžak te druge dijelove Srbije i Crne Gore.
Srbi se, pak, danas kunu u RS. Za njih je Srpska trajna kategorija, a BiH prolazna. Takav stav je izražen upravo na (ne)sretnom referendumu i srpsko biračko tijelo u BiH od tada do danas glasuje samo za one stranke koje jamče opstanak RS-a, istovremeno navijajući za raspad BiH.
 
Nova BiH
Temelji za Bosnu i Hercegovinu koju danas živimo postavljeni su na današnji dan prije točno 21 godinu. Ljudi koji su izašli na taj referendum danas su 21 godinu stariji, mnogi od njih stari i nemoćni, mrtvi ili uopće više nisu u BiH. No, njihove ideje i dalje žive duboko usađene u stanovnike BiH. Razlike otkriva i samo ime nositelja stava. Zamišljeni Jovo, Jure i Jusuf po defaultu imaju različito viđenje BiH samo zbog svojih imena i ispranih mozgova.
Vrijeme je da napokon krenemo s promišljanjem nove BiH, zemlje istinski ravnopravnih naroda i svih njenih stanovnika. Paradigma BiH kakvu su imali naši roditelji je uzrokovala rat, odnijele mnoge živote, raselila stotine tisuća ljudi, komšije navela da pucaju jedni po drugima, osiromašila nas, napravila od mjesta gdje živimo šupak Europe…
Vrijeme je za nove ideje međusobnog poštivanja, priznavanja razlika i njhova uvažavanja. Politika nacionalnog nadbijanja mora postati prošlost ako želimo izaći iz začaranog kruga u kojem se vrtimo već 21 godinu. Vrijeme je za promjene u glavama svih nas u BiH – Srba, Hrvata, Bošnjaka i svih stanovnika ove zemlje. Postojeću BiH nitko niti želi niti treba. Vrijeme je za novi referendum, nove ideje i, najvažnije, novu Bosnu i Hercegovinu utemeljenu na ravnopravnosti svih te međusobnom poštivanju i priznavanju!
(Dnevnik.ba)