Od smrti Rasima Delića pa do danas ne prestaje veličanje tog čovjeka u sarajevskim medijima i njegovo službeno jednogodišnje prisjećanje u sarajevskim medijima.
Ne postoji niti jedan drugi primjer u BIH, niti na hrvatskoj niti na srpskoj strani, u kojem političke elite govore u čast nekog mrtvog osuđenog ratnog zločinca, a da ti govori potom budu nekritički prenešeni u javnim medijima kao nešto posve normalno. To se događa samo u slučaju Delić.
Veličanje Rasima Delića radi se na najvišim razinama. Tu sudjeluju često i ugledni strani gosti. Recimo turski predsjednik. Potom tu budu nacionalističke partije iz Sarajeva. Vodstvo SDP-a, SDA+Komšić i gotovo cijela bošnjačka politička i društvena krema.
Rasim Delić jedini je osuđeni ratni zločinac uz to koji je pokopan uz najviše vojne počasti Oružanih snaga BIH što je plaćeno iz proračuna BIH.
Svake godine vrše mu se komemoracije, o njemu se pišu znantveni radovi i melankolični članci po mnogim medijima.
Tvrdi se da se to čini da se ne krivotvori historija BIH. I da se žrtva ne bi prestavila kao agresor.
Kako je Delić osuđen po zapovjednoj odgovornosti zbog zločina stranih boraca mudžahedina, za koje je sud procijenio da ih je mogao spriječiti, izgleda sa su mudžahedini u BIH, bili žrtve, a ne agresori na našu zemlju.
O sudjelovanju tih istih mudžahedina u napadu na WTC začudo, nikada niti jedan javni medij niti medij iz Sarajeva, nije objavio niti slova. Iako se radi o službenoj informaciji koju je objavila CIA-a svako pisanje o povezanosti napadča na WTC s vojnim vrhom Armije BIH 90-ih doživljava se kao napad na Bosnu i Bošnjake.
Nije li napad bivših vojnika ABIH na WTC zapravo napad na Bošnjake?
Podsjetimo, prilikom posjete NewYorku, suborac Rasima Delića Željko Komšić, imao je priliku u ime građana BIH ispričati se američkom narodu. On to nikada nije učinio.
Komšić prilikom posjete Nacionalnom memorijalnom muzeju 9/11. Za koga zapravo ostavlja ružu?
Razumljivo je da član predsjedništva iz SDA to ne smije učiniti, budući da gaje duboke prijateljske veze s Muslimanskim bratstvom, no postavlja se pitanje zašto to ne uradi Komšić ako več tvrdi da nije pod SDA kontrolom?
Od smrti Rasima Delića pa do danas ne prestaje veličanje tog čovjeka u sarajevskim medijima i njegovo službeno jednogodišnje prisjećanje u sarajevskim medijima.
