Izraelski zatvorski servis oslobodio je upravo palestinske zatvorenike u okviru dogovora o primirju s Hamasom. No, način na koji su pušteni daleko je od uobičajenog – bio je to performans, režiran, osmišljen, s jasnom porukom. U svijetu gdje se rat vodi i simbolima, ova epizoda neće proći nezapaženo.
Kako je Hamas jučer izveo trojicu izraelskih talaca na binu, pred kamere, pred svijet, i dao im da izgovore nekoliko rečenica, Izrael je danas odlučio uzvratiti istom mjerom, ali na svoj način, preciznije, na način koji je daleko suptilniji i ubojiti u poruci.
Palestinci koji su danas oslobođeni nisu pušteni tek tako, kao što se puštaju zatvorenici nakon odslužene kazne. Nisu otišli tiho, nisu nestali u gužvi gradskih ulica, nisu se stopili s mnoštvom. Izrael ih je prvo uniformirao.
Na sebi su imali majice. Na majicama su bili logo izraelske zatvorske službe, Davidova zvijezda i rečenica na arapskom: “Nećemo zaboraviti, niti oprostiti.”
Govor je ovdje zamijenjen tišinom odjeće, a poruka je jasnija nego da ju je izgovorio netko s govornice Knesseta. Oni koji su ih gledali, koji su ih dočekivali, koji su ih snimali, svi su mogli pročitati istu rečenicu, isti podsjetnik, istu poruku o ratu koji se ne završava sporazumima, o računima koji se ne zatvaraju potpisima, o dugovima koji ostaju neplaćeni.
Oni nisu pušteni na slobodu. Oni su isporučeni u povijest, kao znak da ništa nije zaboravljeno i ništa nije oprošteno.
Prvi autobus s palestinskim zatvorenicima krenuo je iz izraelskog zatvora Ofer na Zapadnoj obali. U njemu se nalazi 369 Palestinaca, tek dio dogovora kojim su oslobođeni izraelski taoci Iair Horn, Sagi Dekel-Čen i Saša Troufanov. Oni su ranije istog dana izvedeni pred publiku u Gazi, kao trofeji, kao znak moći, kao poruka.
Sada se isporučuju slike iz autobusa. Ljudi u majicama koje nisu sami birali, s porukama koje nisu napisali, noseći na sebi znak onih koji su ih do jučer čuvali.
Oslobođeni, ali ne i slobodni.
wpDiscuz
