Njemački kancelar Olaf Scholz odlučno je odbacio sugestije američkog potpredsjednika J.D. Vancea da se Njemačka prestane igrati zaštitnih bedema protiv krajnje desnice i da se AfD tretira kao legitimna politička snaga. Scholz poručuje:
👉 “Nećemo prihvatiti miješanje u našu demokraciju!”
👉 “Nećemo dozvoliti vanjski utjecaj na naše izbore!”
👉 “Nećemo slušati nikoga tko podržava nacionaliste!”
Snažne riječi, uvjerljive fraze, ali samo ako čovjek u njih zaista povjeruje.
Jer, ako se itko posljednjih godina aktivno miješao u njemačku demokraciju, ako je utjecao na izbore, ako je formirao političko mišljenje u Njemačkoj, onda to nisu bili Rusi, niti Kinezi, a bogme ni Vance – nego Joe Biden i njegova administracija.
Kada je američki utjecaj dobar, a kada nije?
Nitko se ne miješa u njemačku demokraciju dok Berlin poslušno slijedi Bidenove naredbe o sankcijama Rusiji, vojnoj pomoći Ukrajini i povećanju njemačkih vojnih izdataka. Nitko se ne miješa dok Njemačka bespogovorno uništava vlastitu energetsku neovisnost, gasi Nord Stream 2, prihvaća američki LNG, povećava vojni budžet i priprema se za slanje još oružja u rat.
Ali čim se javi netko tko nije dio tog dogovorenog poretka – netko tko ne podržava “pravovjerne” političke stranke i tko sugerira da možda, samo možda, AfD nije automatski nacizam – onda je to napad na demokraciju.
Vance vs. Scholz: Sukob dvaju svjetova
J.D. Vance u Minhenu nije rekao da podržava AfD. Rekao je da elitističke njemačke stranke koriste mehanizme moći kako bi isključile političku konkurenciju i da to nije demokracija, nego politička manipulacija. Scholz je odmah uskočio u prošlost, govoreći o nacizmu i povijesnim lekcijama, kao da se svaki njemački nacionalist automatski mora smatrati Hitlerovim nasljednikom.
U isto vrijeme, Vance je razgovarao s Alice Weidel, lidericom AfD-a, i time napravio ono što u Njemačkoj gotovo nitko ne smije – razgovarao s oporbom bez da ih unaprijed demonizira.
To je bio pravi skandal.
Šok i tišina u Minhenu
U dvorani gdje su europski lideri navikli slušati američke političare kako im tapšu po ramenu i uvjeravaju ih da je sve pod kontrolom, Vance je govorio o nesigurnosti, migracijama, o tome kako Europa gubi slobodu govora i postaje birokratska kopija Sovjetskog Saveza.
Reakcija? Dvadeset minuta tišine, zbunjenih pogleda i šoka.
To što Scholz odbacuje Vanceove poruke, nije nikakvo čudo – on je posljednji čovjek koji želi slušati o realnim problemima Njemačke.
Ali da se nitko nije usudio ni pokušati argumentirano odgovoriti na ono što je Vance rekao?
To govori više od svega.
Uglavnom, Scholz može ponavljati “nećemo dopustiti da se Amerika miješa u našu demokraciju” – ali u Washingtonu to vjerojatno slušaju sa smiješkom.
Jer, kad dođe Bidenova naredba, Scholz će opet znati tko mu piše scenarij.
wpDiscuz
