Svi su analitičari složni, iza Bajrama će se razbuktati sukobi i u Siriji i u Egiptu, ne očekuje se stabilizacija ni na drugim područjima zahvaćenim arapskim proljećem. Kako Vi gledate na ova zbivanja?
Islamski svijet je u posljednjih 40 godina prešao historijski put koji je zapad prolazio vijekovima. Broj stanovnika se udvostručio, ekonomska moć se udesetostručila, broj studenata vjerovatno ustostručio. Ove kvantitatvne promjene su morale donijeti i promjene u kvalitetu, supstanci. Muslimani su prevazišli vladavine diktatora i neupitnih monarha, također i neselektivno preuzimanje tuđih matrica i sistema vrijednosti. Muslimani će se vraćati izvornim vrijednostima, vlastitoj kulturi i vjeri u svim sferama života pa i u politici. Prestat će biti predmetom istorijskih zbivanja, zavladat će vlastitom sudbinom. Ovo je turbulentan proces u kom će biti konflikata, ratova, radikalizacije, grešaka i posrtanja, ali će neumitno voditi demokratizaciji i slobodi, dignitetu i samopoštovanju. Muslimani će morati osvojiti prostor demokratije, ali će i demokratija morati dokazati da u njoj ima prostora za muslimane, pa i za islamističke stranke i pokrete. Poništavanje volje birača u Alžiru od prije dvije decenije sa krvavim epilogom, kao i nedavni vojni udar u Egiptu koji ide u istom kobnom smjeru, bi mogli izazvati ogorčenje kod muslimana po logici – ako demokratska pravila ne važe za nas, ako mi nismo prihvatljivi za demokratiju, ako ćemo biti ubijani jer smo se usudili konkurisati i pobijediti u demokratskoj igri, onda nije ni ona prihvatljiva za nas, tražićemo druge modele vladavine. Razvoj događaja u Egiptu u slijedećim danima i mjesecima, odnos zapadnih zemalja prema tim zbivanjima, je kritičan momenat za razvoj demokratije u islamskom svijetu.
Imate li objašnjenje: otkud Bošnjaci na sirijskom ratištu?
Radi se o manjem broju mladića koji očigledno vjeruju da čine pravu stvar, da se bore na strani potlačenih. Svako ima pravo na vlastiti izbor, svako može rizikovati i potrošiti svoj život kako hoće. Ali rat znači i uzimanje tuđih života, ko zna čijih. Ja ne bih nikom preporučio da ide u tuđe ratove. Ispravan potez je raditi na prestanku sukoba, u ovom slučaju međumuslimanskog sukoba u Siriji. To je čak i izričita vjerska obaveza muslimana – pokušati pomiriti zaraćene strane. Moji napori su išli u tom smislu, imao sam bilateralne razgovore sa Erdoganom, Mursijem i Ahmedinedžadom i tražio od njih da koordinairano učine sve što je u njihovoj moći da ubijanje prestane.
Ratnici džihada su i u BiH ponovo aktualizirani i to kroz vrlo teške optužbe koje samozvani ekspert Dževad Galijašević i poslanica SNSD-a Dušanka Majkić redovito ponavljaju kroz “slučaj Mehmedović”: možemo li, prije nego se dotaknemo Šemsudina Mehmedovića i Gorana Zubca, čuti Vaš stav o angažmanu mudžahedina u ratu u BiH: kako su došli, ko ih je kontrolirao, kako gledate na njihovu ulogu?
Jedan od njihovih vođa, mislim da je to bio upravo Ebu Hamza, je na pitanje ko ih je doveo u BiH, odgovorio da su ih doveli četnici, njihovi zločini nad Bošnjacima a naročito nad Bošnjakinjama, slike bosanskog užasa na CNN.Većina ih je došla sa plemenitom namjerom, ali bilo je među njima i avanturista, kriminalaca, špijuna. Za neke se saznavalo da nisu osunećeni tek kad poginu. Na samitu OIC koji je održan u Dakaru 1993 godine Alija Izetbegović je u svom obraćananju liderima islamskih zemalja kazao da Bosni nedostaje oružje a ne borci, da imamo dovoljno hrabrih momaka – «…pošaljite nam puške, nemojte nam slati borce, imamo ih dovoljno…». Bio je u pravu, mudžahedini nam nisu mogli mnogo pomoći, ali je njihov angažman donio mnoge kontroverze i probleme Bosni i Hercegovini, pa i njima samima.
Recite mi, imate li dileme: kako će se raspetljati sukob SIPA – Tužiteljstvo BiH?
Nadvladat će pravna država, dakle neovisno sudstvo i tužiteljstvo. Sigurnosne agencije su servis države koji se ne smije baviti politikom, političkim manipulacijama i namještaljkama. Ako želimo graditi normalnu državu u njoj neće biti hapšenja parlamentaraca bez sudskog naloga, u njoj neće sa dugim cijevima i fatomkama specijalci upadati u zgradu Predsjedništva, hapsiti predsjednike na osnovu «rekla-kazala» dokaza, podmetati dokaze itd. Gradićemo pravnu a ne policijsku državu.
Znate li da je među osumnjičenima i bošnjački oficir u Haagu Amir Ahmić, koji je u intervjuu Danima ustvrdio da se zapravo radi o znakovito većoj priči odnosno nastojanju zvaničnog Beograda da, parafraziram, preko RS-a optuži Bošnjake za genocid nad Srbima, odnosno da je i to još jedan dio strategije raspada BiH: vjerujete li Vi u ovu tezu?
Raspad BiH je neostvariv cilj, ali pokušaj izjednačavanje strana, relativiziranje istine o agresiji na BiH je realna opasnost, i njime se sigurno sistematski bave različite službe u RS i Srbiji. Bit će i dalje pokušaja da se agresija prikaže kao građanski rat, da se sve strane optuže za zločine, da se preuveliča fenomen prisustva mudžahedina u BiH itd. Ali neće se moći izjednačiti oni koji su sistematski ohrabrivali zločine sa onima koji su ih sistematski sprječavali i sankcionisali. Kad se saberu svi pojedinačni ratni zločini učinjeni od pripadnika Armije BiH oni nisu ravni jednom satu pokolja počinjenog u Srebrenici, Vlasenici ili Kozarcu.
A što se tiče Amira Ahmića, tu se očigledno radi o zlonamjernoj spekulaciji, jer o njemu se ne vodi nikakva istraga. Provjerio sam to, nema istrage, čista insinuacija.
Milorad Dodik i dalje istrajava na priči o neodrživosti BiH i ma šta ko rekao o njegovim izjavama mora mu se priznati da se drži davno najavljene strategije: šta je strategija Bošnjaka za čuvanje BiH?
Dodik se dosljedno drži svoje strategije, ali šta je rezultat te strategije? Potrošio je novce na raznovrsna lobiranja, prijetio referendumima o otcjepljenju, zaustavio Bosnu na njenom euroatlantskom putu, smorio i sebe i nas, umorio i državu i entitet u kom je predsjednik – i šta je postigao? Rezultat je gubitak investitora i zatvaranje radnih mjesta, milion gladnih u BiH, od toga je većina u RS. Njegova politička zvijezda blijedi, nema podršku za svoju priču i planove ni kod koga, čak ni u Srbiji i Rusiji. Otići će Dodik, a Bosna i Hercegovina će trajati, doći će lideri iz RS koji će bolje brinuti o svom narodu, koji će sebi zadati ostvarive i realne ciljeve.
Naš odgovor je bio amortizovati efekte plaćenih negativnih lobiranja susretima na vrhu, i mi smo to uradili – sreo sam skoro sve kreatore odluka u EU, SAD, NATO itd. Važan cilj je bio i ostvariti relaksaciju odnosa u regionu, naročito sa Srbijom. I to smo postigli, Beograd ne podržava Dodikovu retoriku, ne stoji iza njega. Ovo postignuće je od kapitalnog značaja. Slijedeći cilj je pronaći partnere među uticajnim političarima RS koji će interes tog entiteta izjednačiti sa interesom BiH, napredak i jačanje pozicije BiH vidjeti kao jačanje RS. Uvjeren sam da i ovaj proces napreduje, izjave Ognjena Tadića, Mladena Ivanića, Čavića i Krsmanovića pokazuju jasnu promjenu političke percepcije u RS. Izjava Tadića da Srbi i Bošnjaci ne trebaju biti «sapatnici» u budućnosti je otrežnjavajuća.
U trenutku kada je Dodikova politika na političkoj berzi RS-a podobro padala, upravo je predsjednik SDA uz posredstvo Dragana Čovića dao mu neophodnu infuziju dovodeći ga u poziciju da licitira vlastitim željama kako prema vašoj stranci tako i prema SDP-u BiH. Šta je SDA dobila time u ovom času?
SDA je po svom biću poziciona stranka, mi ćemo uvijek težiti da nosimo teret vlasti, da preuzmemo odgovornost. I ovaj put je bilo tako, a onda je Lagumdžija, u svom stilu, dao «bolju ponudu» na štetu BiH. Ne možemo mi snositi odgovornost za tuđe postupke, ustupke, popuštanja. Tad bi se trebali prestati baviti politikom jer uvijek postoji mogućnost da neko da «bolju ponudu»i siđe ispod crvene linije zaštite interesa države i vlastitog naroda.
Šta uopće dobijate razgovorima o strateškim partnerstvima nakon izbora 2014.? Zar nije prerano, odnosno zar ne bi trebalo makar sačekati izbore?
Sa HDZ nam je potrebno strateško partnerstvo, i to na dug period. A što se tiče ostalih razgovora, recimo onih sa SBB, tu rezultat može biti saradnja na lokalnom nivou, dogovori o političkim projektima koji će ubrzati put BiH ka EU i NATO, koordinacija oko popisa stanovništva i sl. Kolacije sa Radončićem, dok se ne nauči civiliziranom ponašanju, neće biti.
Stanje u zemlji je očajno i svi se utrkuju da govore o krivcima, zanima me možemo li govoriti o rješenjima? Ima li ih i kako do njih doći?
A kako ćemo postići rješenja ako ne uklonimo krivce za očajno stanje? Narod je mandat povjerio socijaldemokratima, napravili su vlade, donosili odluke, i imamo vidljive rezultate. Veoma loše rezultate. Ne može se stanje u zemlji promijeniti ako oni koji vladaju ne promjene svoj odnos, ili ako oni ne budu promijenjeni i zamijenjeni boljima. Ne vjerujem da su u stanju promijeniti sebe, svoj politički mentalitet i odnos. Dakle, preostaje da narod izabere drugu vlast, bolju.
Šemsudin Mehmedović je najavio kandidaturu za predsjednika SDA ne krijući da nije oduševljen načinom na koji vaša partija vodi politiku: hoćete li mu izaći na kongresni megdan?
Važno je u ovom času pomoći Šemsudinu Mehmedoviću da se izvuče iz stupice koju su mu spremili. A do kongresa SDA će još dosta vode proteći.
BORBA ZA MULTIETNIČKU BiH
“Islam će pobjediti”, zbori Bakir.
Video na:
wpDiscuz