Bakir Izetbegović predugo je u politici da bi netko povjerovao kako lik ne konta što je to konsocijacijsko uređenje višeancionalne zemlje. Prema tom modelu građansko i kolektivno nacionalno uopće nije ni u kakvoj suprotnosti no Bakir tvrdi da jest. Potom on kaže da Hrvatima treba dati nekakva prava. Sama ta rečenica u zemlji jednakopravnih naroda zvuči uvredljivo. Trebaju li Hrvati u BIH dati bilo kome išta? Kako bi zvučalo da neki hrvatski lider kaže “trebamo Bošnjacima dati to i to?” Ako bi netko tako nešto i izvalio zvučao bi kao lud čovjek. Naime Hrvatima u BIH nitko ništa ne treba dati jer oni prema Daytonu i ZAVNOBIH-u imaju “to nešto” zagarantirano. Ali ne samo oni. I Sejdić i Finci imaju to pravo jednako zagarantirano kao i Hrvati u BIH. Problem cijele priče je što veliki narod BIH ,narod koji se preko svojih predstavnika proglasao temeljnim narodom BIH iako on to nije, da sad ne ulazimo u povijesne priče i to tko je koliko i u kojoj mjeri prihvaća agresore na BIH, što stoljetne što višestoljetne, dakle ako se uzme cijeli ustavni kontekst BIH lako se da zaključiti da je on u potpunoj suprotnosti sa onim što službeno Sarajevo navodi kao oficijelni politički put.
BIH je država tri konstitutivna naroda, i svih njenih građana. Svaki građanin prema međunarodnom pravu može biti biran i ima pravo birati. Svaki od tri naroda ima pravo na vlastite političke predstavnike. Nigdje niti u jednom dokumentu ne stoji da politički predstavnici sva tri naroda trebaju biti pripadnici ta tri naroda. To mogu biti i pripadnici židovske ili romske etničke skupine. Problem je to je netko uveo pripadničku demokraciju umjesto predstavničke, pa od dugo godina majorizacije, Bakir ne kuži da hrvatski predstavnik u Predsjedništvu može biti Sejdić, a premijer BIH kojeg su izabrali Hrvati Finci. Zna to Bakir, zna da ništa nije u sukobu . Samo se pravi glup. A tvrdi da nije. Vjerujemo mi da nije. Samo često nije fer. Jbga, ne može svak ni bit ko rahmetli Tihić…
Pitanje koje opterećuje odnose u BiH, ali predstavlja i prepreku napretku Bosne i Hercegovine na putu euroatlantskih integracija je i implementacija odluke Europskog suda u Strazburu u slučaju “Sejdić – Finci”. Izetbegović smatra da je to “prepreka koju moramo preći”, a nakon toga slijedi niz obveza, dug i težak proces pregovaranja i usklađivanja zakona što će na dnevnoj bazi popravljati stanje u zemlji.
Govoreći o rješenju tog pitanja Izetbegović je, u intervju turskoj novinskoj agenciji Anadolija, kazao da se traže dvije stvari koje su međusobno suprotstavljene. Jedna je da se svakom građaninu, bez obzira na etničku pripadnost, omogući da može biti izabran za člana Predsjedništva BiH. S druge strane Hrvati u BiH traže da im se jamči jedna stolica u Predsjedništvu.
“Ne možete dakle, u isto vrijeme jamčiti Hrvatima da će sigurno to dobiti i u isto vrijeme jamčiti svakom građaninu da može dobiti tu stolicu. Ono što se može uraditi je dati šansu svakome, ali jako povećati šansu Hrvatima da sami izaberu svog predstavnika. Dakle, da hrvatskom korpusu u Bosni i Hercegovini drugi ne biraju predstavnike i s te strane smo imali prihvatljive prijedloge. Osobno sam kreirao takozvani prijedlog ‘plutajućih kantona’ koji jako povećava tu šansu. Recimo na 99 posto da Hrvati izaberu svog člana Predsjedništva”, pojasnio je Izetbegović.
AA/HMS