ISTRAŽIVANJE: Saznajte kakvi su međuetnički odnosi većine i manjine u regiji

Nedavno je završeno veliko regionalno istraživanje pod nazivom “Od inkluzivnih identiteta do inkluzivnih društava: Istraživanje složenog socijalog identiteta na Zapadnom Balkanu”.

Istraživanje je provedeno od strane Filozofskog Fakulteta u Beogradu kao glavne institucije, Sarajevo School of Science and Technology, Filozofskog fakulteta u Banjaluci i nezavisnih istraživača iz Makedonije is Kosova.

U okviru istraživanja ispitano je 840 ljudi starosti od 20 do 30 godina, iz Srbije, Makedonije, Bosne i Hercegovine i sa Kosova. Odabrana su dva grada u svakoj od zemalja: jedan u kome etnička većina na razini zemlje ima status većine, i drugi u kojem ima status manjine – Beograd i Novi Pazar u Srbiji, Priština i Kosovska Mitrovica na Kosovu, Skoplje i Tetovo u Makedoniji, Sarajevo i Banjaluka u BiH.

Istraživanjem je utvrđeno da općenito govoreći etničke i religijske identifikacije su snažnije od drugih identifikacija (lokalnih, balkanskih ili europskih) u svim državama regije. Većinske etničke grupe se jače identificiraju s državom nego sa etničkom i religijskom grupom, dok se manjine jače identificiraju sa etničkom i religijskom grupom, prije nego s državom.

Sa profesorom Vladimirom Turjačanin, sa Filozofskog fakulteta u Banjaluci, koji je vodio dio ovog istraživanja razgovaramo o konačnim rezultatima i analizama ovog istraživanja.

Vladimire, učinili ste veliko istaživanje u okiru kojeg ste analizirali grupne identitete u regiji. Zbog čega su religijski i etnički identiteti kod nas i dalje snažniji od drugih identiteta?

Naše istraživanje, koje je rađeno na uzorku mladih u nekoliko društava Zapadnog Balkana, pokazalo je slične obrasce socijalnog identificiranja u svakoj sredini. Etnički i religijski identiteti su najvažnije društvene odrednice za etničku manjinu u državi, dok državni (odnosno nacionalni) identitet ima primat nad ostalim oblicima identifikacija za etničku većinu u konkretnom društvu. Ovdje stalno govorim “državni, odnosno nacionalni” identitet, jer se kod nas u svakodnevnom govoru termin nacija najčešće upotrebljava kao sinonim za etničku skupinu, dok u većini akademske literature nacija označava državnu zajednicu. Države identitet je važniji od etničkog i religijskog za ispitanike bošnjačke etničke pripadnosti u BiH, za ispitanike srpske pripadnosti u Srbiji, za ispitanike makedonske pripadnosti u Makedoniji i za ispitanike albanske pripadnosti na Kosovu. Za ispitanike srpski etničke pripadnosti u BiH, bošnjačke pripadnosti u Srbiji, albanske pripadnosti u Makedoniji i srpski pripadnosti na Kosovu, etnički i religijski identitet imaju veću važnost od ostalih društvenih identiteta. Za većinu u državi su etnički i religijski identitet također važni, ali obično po važnosti dolaze tek iza državnog identiteta. Ovakvi nalazi nisu karakteristika samo naših podneblja, već su evidentni diljem svijeta. Na primjer, istraživanja pokazuju da je za bijelu većinu u SAD, državni identitet važniji od specifičnog etničkog ili rasnog, dok su za afro-američku ili latino-američku manjinu obično važniji etnički ili rasni identiteti.

Zašto se ovo događa?

U formiranju nadređenih društvenih identiteta, poput državne zajednice, u multietničkim društvima ponekad postoje dominacijske težnje pripadnika većinskih zajednica. To znači da većinski kolektiv ima potrebu da većinom svojih identitetskih obilježja doprinese novonastalom nadređenom identitetu. Ako pripadnici manjinskih kolektiva opaze da novonastali nadređeni identitet ne nosi dovoljno identitetskih obilježja njihove skupine, percipiraće tu situaciju kao ugrožavajuću po vlastitu grupu, i kao odgovor manje će se vezivati ​​za taj identitet i više će se okretati ka užim etničkim, religijskim ili rasnim identitetima. Ono što treba naglasiti je da nijedan od ovih socijalnih identiteta nema sam po sebi negativno značenje, već da njihova učestala politizacija često dovodi do negativnih posljedica po međuljudske odnose.

Koliko su ljudi, prema Vašem istraživanju, spremni prihvaćati druge i drugačije?

U našem istraživanju bavili smo se i prihvaćanjem odnosa između pripadnika većinskih i manjinskih etničkih skupina u gradovima gdje zajedno žive. Generalno gledajući, ukupna tendencija ka prihvaćanju odnosa s pripadnicima druge etničke ili religijske skupine je osrednja: ne javlja se ni potpuno odbacivanje, ali ni potpuno prihvaćanje. Pripadnici manjinskih skupina u svakom gradu su pokazivali nešto veći stupanj prihvaćanja odnosa s pripadnicima većine, nego obrnuto. Na primjer, ispitanici srpski etničke pripadnosti u Sarajevu i Novom Pazaru su pokazivali veću tendenciju ka prihvaćanju Bošnjaka, nego što su to pokazivali ispitanici ispitanici srpski pripadnosti u Banjaluci i Beogradu. Ova tendencija postoji u gotovo svim gradovima gdje smo radili istraživanje, a ima veze s činjenicom da, prirodno, pripadnici manjinske zajednice imaju češći kontakt s pripadnicima većine u svakodnevnoj komunikaciji.Pripadnici većine tek rijetko stupaju u kontakt s pripadnicima manjine, te im oni djeluju daleki i nepoznati. Zamislite samo koliko je prosječni banjalučanin srpski etničke pripadnosti u situaciji da svakodnevno sreće i komunicira s nekim Bošnjakom? Ili prosječni sarajlija bošnjačke etničke pripadnosti sa nekim Srbinom? Uopće, za prihvaćanje pripadnika drugih skupina, ne samo etničkih, je jako bitan kontakt, što potvrđuju i brojna psihološka istraživanja. I to ne bilo kakav kontakt, već kontakt na ravnopravnim osnovama, ljudi sličnog statusa, bez opažanja potencijalne ugroženosti ičijeg identiteta, koji je podržan vrijednosnim normama u konkretnoj zajednici.

Mi smo s našim ispitanicima i razgovarali o temi prihvaćanja odnosa s pripadnicima drugih etničkih i religijskih skupina, npr. o temama prijateljstva, veze i braka. Većina ispitanika u interesnim skupinama nam je rekla da nemaju problem s prijateljskim i ljubavnim vezama s pripadnicima drugih skupina, ali da smatraju da bi bili pod pritiskom stavova lokalne zajednica, tj. da se njihova rodbina ili šire društvo ne bi složili s ovakvim vezama. Neki od ispitanika su i imali ovakve veze i zaista su svjedočili o suptilnim i manje suptilnim oblicima neodobravanja. Jedan ispitanik nam je dočarao što misli da bi njegovi roditelji rekli za njegov brak s pripadnicom druge etničke skupine: “Ok, ovo je tvoj izbor, ali napravio si nam veliki problem.” Lokalne vrijednosti i norme su vrlo važni za razvoj tolerancije, ali ne treba misliti da su te vrijednosti i norme “upisane u kamenu” – one se mijenjaju sukladno drugim društvenim promjenama.Što su ljudi aktivniji, to će se i društvo brže mijenjati.

Među kojim identitetima ste primjetili najveći stupanj netrpeljivosti i zbog čega se ta netrpeljivost javlja?

Netrpeljivost pojedinca može biti uzrokovana različitim faktorima, individualnim i društvenim. Osobe se međusobno razlikuju u pogledu toga koliko su sklone ili nesklone različitostima među ljudima i novim iskustvima općenito, a to je često povezano s osobinama ličnosti i individualnim iskustvima. U ovom istraživanju smo se više bavili društvenim faktorima koji dovode do toga da grupe imaju slične stavove ili oblike ponašanja. Obično najveći stupanj društvene netrpeljivosti prema drugima ima veze sa socijalnim identitetom za koji se najviše vežemo, a za koji postoji opažanje potencijalne ugroženosti i opasnosti. U zemljama našeg regiona politika je najčešće bazirana ne toliko na ideološkim razlikama, npr. lijevo-desno ili liberalno-konzervativno, koliko na identitetskim odlikama, tipa etničke ili religijske pripadnosti.Politizacija etničkog ili religijskog identiteta dovodi do pretvaranja ovih identiteta iz kulturalnih odrednica u zajednice za borbu za političku moć ili simbolički status. Politička moć može odrediti i stvarna sredstva koja se raspodjeljuju među ovim grupama, ali ljudima je još važniji simbolički status vlastitog kolektiva u odnosu na drugi kolektiv. To je dio našeg identiteta koji dobivamo od vlastite grupe, a na osnovu koga crpimo i dio vlastitog samopoštovanja. Tako, se uvijek uspoređujemo s pripadnicima druge etničke ili religijske skupine po raznim dimenzijama: moralnoj, estetskoj, sportskoj i slično. Obično u vlastitu korist.

Kako mladi gledaju na religiozni i etnički identitet? Da li ih mladi u većoj mjeri prihvaćaju ili su liberalniji po tom pitanju?

Mi smo istraživanje radili samo na uzorku mladih, tako da nismo poredili važnost etničkih i religijskih identiteta po generacijskim skupinama. Dosta ranijih istraživanja pokazuje da mladi pokazuju manje vezivanje za ove vrste identiteta od starijih ispitanika, zbog činjenice da su im zanimljivije neke druge stvari, poput prijateljskih ili ljubavnih veza. Također, formiranje društvenog i osobnog identiteta kod mladih je proces koji traje, oni još uvijek traže obrasce identificiranja i fleksibilni su. Iz našeg istraživanja je vidljivo da mladi žele preispituju društvene identitete, ali da ih društveni kontekst stalno podsjeća na važnost izvjesnih identifikacija. Treba imati na umu da mladi nisu izolirani iz društva u kojem žive i da su također pod utjecajem dominantnih formi društvenog identificiranja. Ono što je, takođem vidljivo iz ovog istraživanja, kao i iz nekih ranijih, je da su mladi nepovjerljivi prema politici i društvenim institucijama i pokazuju izrazitu društvenu pasivnost i cinizam.

Ova “gadljivost” mladih prema političkim i društvenim procesima dovodi do toga da oni bivaju često pasivni promatrači i primatelji društvenih utjecaja. Također, treba reći i da političke i društvene strukture čine dosta da udalje politiku od mladih, odbijajući se bave pitanjima koja su u interesu mladih, te odbijajući se prilagode novim tehnološkim obrascima komunikacije, koji generalno mlade više zanimaju.Ipak, ako se u životu suoče s preprekama i frustracijama ljudi mogu bježe, zaobilaze ili se bore da ih prevaziđu. Dakle, ako žele društvo više prilagođeno sebi, reakcija ljudi na opažanje politike i društvenih struktura kao loših ne bi trebala biti pasivnost, već prije aktivnost.

I za kraj, koji su osnovni zaključci istraživanja?

Pored svih ovih stvari o kojima sam već pričao, fokus našeg istraživanja je bio na složenosti, odnosno uključivosti socijalnog identiteta, te njegovoj vezi s tolerancijom u društvu. Uključivost socijalnog identiteta bi se najkraće mogla opisati kao tendencija da uključujemo veći ili manji broj osoba u identitetske odlike koje posjedujemo. Na primjer, ako se neka osoba određuje kao Srbin, pravoslavac i građanin Srbije, on može se identificira sa svim Srbima, svim pravoslavcima i svim građanima Srbije.Ovdje mogu postojati razne strategije uključivosti. Npr. strategija najveće uklučivosti je kad se osoba identificira sa svim identitetskim odlikama, tj. za bilo kojeg bilo Srbina, bilo pravoslavca, bilo građanina Srbije kaže: “On / ona je naš / a.” Najmanja uključivost se smatra kad se netko identificira samo s onima koji spadaju u presjek ovih kategorija. U ovom slučaju samo Srbin pravoslavac koji je građanin Srbije “je naš / a”, a svi ostali su “drugi”.

Naše istraživanje je pokazalo da veći stupanj uključivosti socijalnog identiteta pokazuju oni koji se slabije identificiraju s etničkim, religijskim i nacionalnim identitetom. Ove osobe pokazuju veće prihvaćanje pripadnika drugih etničkih i religijskih skupina, imaju kvalitetniji kontakt s drugima, spremniji su za društveni aktivizam, imaju antidiskriminatorne stavove i preferiraju vrijednosti društvene jednakosti.Sklonost ka uključivo socijalnim identitetima je karakteristika koja se razvija kroz interakciju individualnih iskustava i društvenih konstrukcija, poput političkih, medijskih ili obrazovnih tretiranja problema različitosti.

Ljudska društva su kompleksni kolektivi, puni osoba različitih identitetskih ili kategorijalnih odlika, i umjesto da radimo na “čišćenju” društva od drugog i drugačijeg potrebno je raditi na njihovom prihvaćanju. Sudionici u našem istraživanju i sami imaju neke prijedloge kako razvijati uključivije društvo, a dosta o svemu tome možete naći i na web stranici . Moram napomenuti da su istraživanja fenomena složenosti socijalnog identiteta začeta u socijalnoj psihologiji u posljednjih desetak godina i Odjel za psihologiju banjalučkog Filozofskog fakulteta u ovom pogledu sigurno predstavlja jednu od progresivnijih struja u socijalnim istraživanjima u regiji.

buka.com