U političkom i javnom diskursu političkog Sarajeva jedna od najčešćih odrednica kojima se obilježavaju predstavnici hrvatskog naroda odnosi se na navodno blokiranje svih onih procesa koji bi trebalo voditi uspostavi učinkovitije Federacije, odnosno države. No, činjenice govore suprotno. Bošnjački politički predstavnici od nastanka postdaytonske BiH u uvjerljivo najvećem broju koristili su to što je definicija vitalnog nacionalnog interesa prilično široko postavljena te omogućuje pokretanje ovog mehanizma praktično na svakom pitanju, otkriva Hrvatski Medijski Servis.
Iako se mehanizam vitalnog nacionalnog interesa ni u kojem slučaju ne bi smio poistovjećivati s blokiranjem u konkretnim je slučajevima jasno kako se ovakav veto s bošnjačke strane ulagao i na one zakonske prijedloge koji su išli u smjeru rješavanja nekih krucijalnih pitanja u zemlji; poput međunacionalnih odnosa u kontekstu omogućavanja izbora legitimnih predstavnika naroda pa se postavlja pitanje zbog čega vitalni interes na nešto što ni u kojem slučaju ne ugrožava bošnjačku političku poziciju. Drugim riječima široko postavljena definicija omogućavala im je da pokreću nacionalni veto na pitanja u kojima bošnjački narod ne bi izgubio ništa-a hrvatski bi dobio jednaka prava kao što imaju i Bošnjaci i Srbi.
Brojke
Predsjedatelj Doma naroda Parlamenta BiH Bariša Čolak potvrdio je za Hrvatski Medijski Servis kako je od ustroja ovog Doma pa do danas ukupno 15 puta korišten mehanizam vitalnog nacionalnog interesa, a od tog broja Klub Bošnjaka je koristio 13 puta, Hrvati dva, dok Srbi nisu posezali za ovom mogućnošću. Čolak objašnjava kako su Hrvati pokretali mehanizam na zakonsko rješenje o visokom obrazovanju kao i zakonsko rješenje o RTV sustavu.
Ako se analiziraju zakonski prijedlozi na koje su Hrvati pokretali vitalni nacionalni interes vidljivo je kako se u oba slučaja radi o problematici koja ulazi u užu definiciju nacionalnog interesa. Na zakonsko rješenje o RTV sustavu Ustavni sud je odlučio kako isto nije destruktivno po vitalni interes Hrvata, dok je u kontekstu zakonskog rješenja o visokog obrazovanju utvrdio kako je došlo do povrede vitalnog nacionalnog hrvatskog naroda.
Srbi pak nisu koristili ovaj mehanizam iz jednostavnog razloga što u Zastupničkom domu imaju mogućnost entitetskog glasovanja koje u startu onemogućava da se usvoji bilo koji zakon ako je dvije trećine zastupnika iz RS-a protiv. No, ono što je jasno je i činjenica da takvu mogućnost imaju i Bošnjaci pa je time još veće iznenađenje zbog čega je upravo Klub bošnjačkog naroda u Domu naroda koristio veto u tako velikom broju slučajeva.
A posljednji u nizu iznenadio je javnost-bošnjačku su izaslanici posegnuli za mehanizmom na Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Izbornog zakona BiH kojim bi se konačno u dobrom dijelu harmonizirao odnos između bošnjačkog i hrvatskog naroda kada su u pitanju kolektivna prava te stvorila atmosfera uzajamnog povjerenja. No, povlačenjem mehanizma na ovaj zakonski prijedlog jasno je kako do relaksiranja odnosa neće doći.
Niz primjera
Klub Bošnjaka je u proteklim sazivima Doma naroda bio izuzetno aktivan po ovom pitanju te je posezao za vitalnim nacionalnim interesom u kontekstu brojnih zakonskih prijedloga i odluka, a ukoliko se pogledaju neki od primjera postavlja se nezaobilazno pitanje radi li se uistinu o ugrozi nacionalnih interesa ili su pak posrijedi neki drugi motivi koji bi možda ulazili u domenu političke borbe.
Prema podacima do kojih je došao Hrvatski Medijski Servis u tomu često i nisu bili uspješni budući se Ustavni sud u nekoliko slučajeva proglašavao nenadležnim.
Prisjetimo se srpnja 2012. godine kada je Klub Bošnjaka pokrenuo mehanizam zaštite vitalnog nacionalnog interesa na jedno čisto političko pitanje-usvajanje odluke o smjeni troje članova Vijeća ministara iz SDA. Na kraju je Ustavni sud odlučio kako povrede nacionalnog interesa nema te je odluka na kraju i provedena.
Klub Bošnjaka pak pokretao je nacionalni veto, kao što smo već naveli, i na pitanja koja drugom narodu daju ista prava kao i ostalim narodima u BiH, a jedan od primjera je i blokada usvajanja zaključaka kojim je Dom naroda Parlamenta BiH obvezivao Vijeće ministara da pokrete postupak osnivanja RTV kanala na hrvatskom jeziku. Ustavni sud BiH na kraju je odlučio kako se ne smatra nadležnim za ocjenu o tomu ugrožava li zahtjev za uspostavom radijskog i televizijskog kanala na hrvatskom jeziku vitalne nacionalne interese Bošnjaka.
Nejasno je i zbog čega je Klub Bošnjaka pokrenuo vitalni nacionalni interes na ugovor BiH i Hrvatske o suradnji u oblasti prava žrtava rata u BiH koji su bili pripadnici HVO-a i članova njihovih obitelji. Ustavni sud je i u ovom predmetu odlučio kako ovaj ugovor nije destruktivan. Negativno mišljenje Ustavnog suda bilo je i na pokretanje ovog mehanizma na Prijedlog zakona o izmjenama Zakona o osnivanju Kompanije za prijenos električne energije u BiH, a što je također inicirao Klub Bošnjaka. Ipak, u slučaju izmjena Zakona o izbjeglicama iz BiH Ustavni sud je odlučio kako je isti destruktivan po vitalni nacionalni interes Bošnjaka.
Četiri na jednoj sjednici
Javnost u BiH vjerojatno se još uvijek sjeća situacije iz srpnja 2013 godine kada je Klub Bošnjaka povukao vitalni nacionalni interes čak u pet slučajeva-od toga četiri na jednoj sjednici!
Članovi SDA u Klubu bošnjačkog naroda pozvali su se na zaštitu vitalnog nacionalnog interesa i kod utvrđivanja potrebe hitne procedure pri razmatranju i usvajanju Prijedloga izmjena i dopuna Zakona o prebivalištu i boravištu Bosne i Hercegovine, a tijekom rasprave to su isto učinili i za Zakon o jedinstvenom matičnom broju, Zakon o državljanstvu, te Zakon o javnim nabavkama. Međutim, nekoliko mjeseci kasnije Dom naroda, ipak, je po hitnom postupku usvojio prijedloge zakona o izmjeni i dopuni Zakona o jedinstvenom matičnom broju /JMB/ i Zakona o državljanstvu BiH, bez prethodne izaslaničke rasprave i to nakon što se Ustavni sud proglasio nenadležnim u ovom slučaju.
Nešto kasnije Ustavni sud BiH, pak, utvrdio je da izmjene i dopune Zakona o prebivalištu i boravištu državljana BiH nisu štetne za vitalne nacionalne interese bošnjačkog naroda. Baš kao i u prethodna tri slučaja Dom naroda je na kraju usvojio i Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnim nabavkama, bez prethodne rasprave, čiji je cilj unapređenje učinkovitosti postupka javnih nabavki. To je uslijedilo nakon što se Ustavni sud BiH proglasio nenadležnim za odlučivanje o samoj proceduri. Kakva će biti sudbina pokretanja nacionalnog veta u posljednjem slučaju koji se odnosi na Izborni zakon pokazat će vrijeme. /M.I./HMS/
wpDiscuz