Islamska zajednica i mobiliziranje: Može li reis na čelo kolone?

Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

Iako je reis-ul-ulema Husein ef. Kavazović intervju dao, kazao bi jedan sarajevski sveučilišni profesor, malom, uvjetno rečeno lokalnom mediju, dakle MTV-u Igman, njegova su promišljanja od prije desetak dana uzrokovala brojne i, sad već, neprestane reakcije. Sa svih strana, takoreći. Najviše je, dakako, citiran dio u komu je, po nekima – čak! – efendija podsjetio na, pokazala je povijest, zlokobni vidovdanski govor Slobodana Miloševića iz (predratnog) srpnja 1989. kada je srbijanski vožd na Gazimestanu ispalio: „Opet smo u bitkama i pred bitkama. One nisu oružane, mada ni takve nisu isključene.“

Ovi i Oni…

Ne mogu, jasno, Sloba i reis (ni) u istu rečenicu, jer riječ je, u biti, o zločincu i žrtvi. Međutim, nakon što je podsjetio na razdoblje agresije i borbu za državu ranih 1990-ih, poglavar Islamske zajednice u BiH referirao se na aktualne političke okolnosti te kazao: „Današnja borba je u institucijama Bosne i Hercegovine. Ne smijemo dozvoliti da se one ruiniraju. Moramo pokazati da smo na sve načine spremni braniti institucije Bosne i Hercegovine, a ako one padnu – a imali smo to ’92. – moramo biti spremni braniti ovu zemlju i oružjem.“

Nakon rečenog javnost u BiH, ali i šire, zapravo se podijelila na Kavazovićeve poklonike i protivnike – a ovi su ga posljednji, poput Hrvatskog narodnog sabora, izravno optužili za ratno huškanje tražeći od bošnjačkih političkih predstavnika da se nedvosmisleno ograde i osude zabrinjavajuće reisove izjave „te time jasno demonstriraju svoju podršku očuvanju stabilnosti i mira u BiH“.

Takvo što očekivati, poglavito u sadašnjem političkom ozračju, bilo je uistinu nerealno. U Bošnjaka se, naime, u posljednje vrijeme – naročito od posljednje predizborne kampanje – pravovjernost atestira temeljem dobrih odnosa s IZ-om u BiH, s reisom napose. Slijedom čega su se u međuvremenu etablirale dvije skupine: one bošnjačke stranke koje su nakon izbora, evo, (već) formirale državnu vlast s najjačom hrvatskom i srpskom strankom, stigmatizirane su u radikalnom krilu SDA (kao) „Dodikovi muslimani“, pa su, valjda, oni koji pripadaju Temeljnoj u Bošnjaka – reisovi Bošnjaci.

Bošnjački nacionalizam – loš odgovor

„Osobno sam reisovu izjavu razumio na način da je više upućena aktualnim bošnjačkim političkim prvacima, političarima koji smjeraju na uspostavu nove vlasti i koji se prilično nekritički odnose prema svojim partnerima u vlasti sa srpske i hrvatske strane“, drži, primjerice, profesor sarajevskog Fakulteta političkih znanosti Šaćir Filandra, inače vrlo skeptičan glede najavljene promjene stajališta iz hrvatskog i srpskog korpusa, pa onda, dakle, i pun razumijevanja za reisov „mali Gazimestan“. Mada, prof. Filandra (i dalje…) ne vjeruje kako je bilo kakvo razvijanje bošnjačkog nacionalizma dobar odgovor na srpski i hrvatski nacionalizam koje on, inače, drži – konstantnim.

I dok su stizale reakcije praktički odsvakud, reagirao je i efendija te se u Avazu legitimirao kao posljednji čovjek koji bi pozivao na sukob s bilo kim, a među prvima koji bi stao u obranu domovine. Uz to je imao potrebu još jedanput pojasniti što je pisac htio kazati. „Rekao sam da je danas mir i da institucije trebaju raditi svoj posao. Sve drugo su insinuacije, ali od onih koji su navikli nasrtati na muslimane podržavajući ratne zločince, i ne očekujem ništa drugo. Hrabro ćemo se boriti za BiH i sve njene ljude. Nije nam to nikada bio problem. Znaju to oni koji su pošteni i koji vjeruju u ovu zemlju i njene ljude.“

Ovom „ispravkom krivog navoda“ reis je zapravo podsjetio na onog Kavazovića iz svibnja (predizbornog…) prošle godine, u vrijeme kada se u nas, u Bosni tradicionalno zvecka oružjem.

Dentalna problematika

„…Čovjek nikada ne može kazati da neke usijane glave mogu ili ne mogu zagorčavati naš život kao što je to bilo i ’90-ih. Ovo što gledamo u Ukrajini, mislim da se svaka pametna glava treba ugledati na ono što vidimo u Ukrajini, kolika su to stradanja, koliki su razmjeri stradanja. Mi smo mala zemlja i prošli smo užasan rat i agresiju u BiH. Ne mislim, međutim, kako unutar BiH postoje snage koje mogu ponoviti ono što se događalo ’90-ih, da imaju snage. Svi ti koji pozivaju na secesiju, na ovo ili ono, radi se o ‘krezubim babama’, to je više onako priča koja otežava život“, povjerio se reis BHRT-u poručivši Bošnjacima, Srbima i Hrvatima, muslimanima, katolicima, pravoslavcima, židovima… da zasiju svoja polja jer imaju, veli, važnija posla negoli razmišljati o nekim ratovima.

I kad smo već kod dentalne problematike koju je Kavazović naglasio spominjući one babe-bleferice, valja se prisjetiti kako je već potkraj srpnja i sam dijagnosticirao kako su – začud(n)o! – babama čini se zubi izrasli. Naime, uoči prošlogodišnjeg Vidovdana Bakir je Izetbegović, govoreći o vojnoj snazi Bosne i Hercegovine u slučaju najgoreg scenarija, u Hadžićima ispalio: „Prebrojali smo se – i koliko lovaca imamo, i koliko mladih ljudi, i koliko imamo instruktora na dronovima, i tako dalje. Neću dalje, ali samo da znate.“

Teško je s ove vremenske distance, jer „slučaj reis“ je (još) vruć, suditi je li Bakirovo prebrojavanje izazvalo više reakcija, ili pak Kavazovićevo parafraziranje Miloševića na Igmanu. Kako bilo, nakon što je Izetbegović II. ispod Igmana, u Hadžićima naime, utvrdio brojno stanje, iz američkoga Veleposlanstva u Sarajevu su priopćili kako su šokirani i zgroženi njegovim zapaljivim komentarima. Ali nadodali su i kako su (očekivano) izazvali i neodgovoran odgovor Milorada Dodika. „Srbe nitko neće prebrojavati, pa ni muslimani. Ali trebaju znati da je Srba dovoljno“, uzvratio je eresovski vožd (tada još) prvom u Bošnjaka te po tko zna koji put zgrozio Amerikance.

Prebrojavanje – jašta!

Riječ je, međutim, o svojevrsnoj déjà vu situaciji. Usprkos američkoj šokiranosti, reis Kavazović je nekoliko dana nakon Bakirova prebrojavanja (a valjda potencijalnog i postrojavanja) „dao ruke“ od međunarodne zajednice gotovo anatemiranoga tadašnjega SDA-ova favorita za člana Predsjedništva BiH.

„… Ovih dana čujem glasove koji kažu što nas to prebrojavaju. Želim vam ovdje sasvim iskreno kazati da se nismo prebrojavali onda kada je trebalo da se prebrojavamo, ne bismo ovdje danas bili. Ovo mjesto bilo bi u nečijim tuđim rukama. Jašta nego ćemo se prebrojavati“, zaprijetio je reis krajem srpnja 2022. na manifestaciji Dani bosanske duhovnosti – Karići 2022.

Zanimljivo ili, svejedno, znakovito američko Veleposlanstvo nije reagiralo (i) na Kavazovićevo prebrojavanje. I sada, evo, dolazimo do déjà vu situacije. Odmah nakon intervjua na Igmanu, Veleposlanstvo SAD-a je procijenilo kako su izjave kojima se prijeti nasiljem neprihvatljive. Ni ovoga puta, međutim, nije moglo proći bez Dodika.

„Nedavno je BiH etiketirao kao ‘muslimansku laž’. Redovito implicira kako će odvojiti Republiku Srpsku od BiH. Jesu li njegove riječi besmislene? Trebaju li ga oni koji ga slušaju shvatiti ozbiljno?… Ako nije tako, onda ne treba čuditi da nakon bezbrojnih verbalnih i drugih napada Milorada Dodika na BiH neki njezini građani vjeruju kako može doći vrijeme kada će je trebati braniti od njega“, reagirali su u Veleposlanstvu prometnuvši tako „slučaj reis“ u „slučaj Dodik“. I tako zapravo dali stanoviti alibi Kavazoviću, ali i šlagvort laktaškome loli da udari u svoje stare gusle, konstatirajući kako Amerikanci ne brane efendiju, već, veli, ideju o oružanoj pobuni koju bi „muslimani izveli, čijim drugo do američkim oružjem“. Na što mu je iz Sarajeva uzvratio još jedan reisov odvjetnik, Miro Lazović. „Pa nije valjda da Milorad Dodik očekuje od vrhovnog vjerskog poglavara da, u trenutcima kada se država urušava, Bošnjake/muslimane pozove da trče u džamije i da dovama brane BiH“, retorički se zapitao taj (sarajevski) „pošteni Srbin“ i nekadašnji predsjednik Skupštine Republike BiH.

Događanje naroda…

I, dakako, koliko je god u delikatnim situacijama reis branio Izetbegovića mlađeg, tako je i Temeljna stala iza reisovih leđa nakon Igmana. U stranačkome se priopćenju tako kaže kako Dodik i HNS neće napadima uvesti autocenzuru, niti pokolebati patriote koji su spremni sačuvati vlastitu državu. No, uz „vanjske neprijatelje“, naročito zabrinjavajućim i poražavajućim vide i šutnju Trojke.

„Njome se pokazuje kako među strankama koje se svrstavaju u probosanske, nažalost, ima i onih kojima je umjesto obrane državnih i vjerskih institucija, prioritet naklonost koalicionih partnera. Takav stav ne iznenađuje, s obzirom da se i stranke Trojke nerijetko pridružuju sinkroniziranim napadima na Islamsku zajednicu“, upozoravaju u najjačoj, ali nedovoljno jaka koalicijskog kapaciteta, bošnjačkoj stranci.

Čime se ustrajava na promoviranju „Dodikovih (i Čovićevih) muslimana“, kako bi se spriječilo formiranje federalne Vlade. Možda nekoga čudi što istodobno utemeljenje Vijeća ministara BiH nije SDA naročito ganulo. Treba, međutim, znati kako je federalni proračun gotovo sedam puta veći od državnog. U Federaciji su, kazali bi, novci. Pa i – moć, svake vrste.

A u kakvim okolnostima živimo, možda ponajbolje ilustrira kako je, nakon svega, potpuno legitimno novinarsko pitanje postavljeno Lidiji Bradari: Očekuje li nemire na ulicama ukoliko SDA ne uspije ući u vlast na razini FBiH? Jasno, nova predsjednica Federacije BiH, usred ove naelektrizirane situacije, poziva na dijalog. Ali i kaže kako predugo politički djeluje da bi bila sigurna kako nemira neće biti.

Pametnom dosta…