Tri velike nacionalističke organizacije podzemlja se, prema pisanju Guardiana, namjeravaju udružiti u “novu IRA-u” i time naslijediti nekadašnju Irsku republikansku armiju. Mira u Irskoj izgleda još uvijek nema.
Glavni grad Velike Britanije, London, je ovih dana sportski centar svijeta, ali i svojevrsna utvrda zbog sigurnosnih mjera poduzetih iz straha od terorista. No, ne strahuje se samo od terorista Al Qaide. I prvi susjedi iz Irske su britanskim tajnim službama trn u oku. Prije svega ako se uzme u obzir najava tri od četiri velike nacionalističke organizacije podzemlja u Sjevernoj Irskoj da će se udružiti i naslijediti Irsku republikansku armiju, poznatijom pod kraticom IRA, koja je odgovorna za razne terorističke napade u Sjevernoj Irskoj u skorijoj prošlosti.
Kako piše britanski list The Guardian, radi se o udruživanju organizacija RIRA, odnosno “prava IRA”, izvedeno iz engleskog“Real IRA”, Republikanske akcije protiv droga i jedne koalicije neovisnih naoružanih grupacija. Guardian dalje piše da “novoudružena IRA” planira izvesti, odnosno pojačati intenzitet terorističkih napada na sigurnosne snage i druge ciljeve koje smatra simbolom britanske prisutnosti u Sjevernoj Irskoj.
U saopćenju koje je dostavljeno Guardianu stoji da nova organizacija ima “jedinstvenu strukturu i jednog vođu” te da uvažava “ustav Irske republikanske armije”. Navodi se i da se toj novoj paravojnoj grupaciji pridružilo više stotina naoružanih članova, među kojima su navodno i bivši članovi nekadašnje IRA-e.
Britanske sigurnosne službe su stoga posebice oprezne zbog te najave o udruživanju u novu IRA-u. Pritom od 2005. vlada primirje između katolika i protestanata Velike Britanije i Irske. Krajem ove sedmice se čak dogodilo ono što mnogi još prije deset ili petnaest godina nisu mogli ni zamisliti: britanska kraljica Elizabeta II, koja je formalno vrhovni zapovjednik britanske vojske i koja među Ircima važi kao neprijatelj broj jedan, rukovala se tokom njenog posjeta Sjevernoj Irskoj s bivšim IRA-ovcem i nekadašnjim britanskim “državnim neprijateljem broj jedan” Martinom McGuinessom, što predstavlja svojevrsnu povijesnu gestu mira.
Službeno vlada mir, ali mržnja nikad nije nestala
No, iako je IRA 2005. službeno objavila okončanom svoju “oružanu borbu” protiv Velike Britanije, nikad nije objavila i da je prestala postojati. Irsku i dan danas potresaju dojave o podmetnutim bombama ili pokušajima terorističkih napada usmjerenih protiv britanske prevlasti u Sjevernoj Irskoj. Katolici u Irskoj Ujedinjenom Kraljevstvu još uvijek nisu oprostili što je pod svojom vlašću zadržalo dio “zelenog otoka” – Sjevernu Irsku. Katolici u Sjevernoj Irskoj, koji su većinom siromašni, osjećaju se zapostavljeni naspram bogatijih, često iz Škotske doseljenih Britanaca.
Otkad je 1998. godine sklopljen mirovni ugovor, službeno vlada mir između protestanata i katolika Sjeverne Irske. Ali mržnja nikad nije nestala. Štoviše, čini se da se ta mržnja generacijama na neki način nasljeđuje. A tu su i vidljivi simboli mržnje i razdvajanja, poput poznatog zida u Belfastu koji još uvijek odvaja katoličke od protestantskih gradskih četvrti.
IRA još uvijek živi, ne samo u glavama katolika, nego i realno među manjim skupinama bivših pripadnika IRA-e. A još uvijek dolaze i provokacije s protestantske strane, primjerice godišnjim marševima koje organiziraju kroz katoličke četvrti s druge strane Belfasta.
Politika i nekadašnje vođe jedne i druge strane su doduše već odavno oružje zaključali na sigurno mjesto te se sve više, među ostalim i zbog isprika koje su uslijedile prethodnih godina, okreću mirnim i diplomatskim rješenjima popraćenim gestama rukovanja. Međutim, oružje radikalnih pojedinaca je, sudeći prema najavama o formiranju nove IRA-e, još uvijek spremno za borbu.
wpDiscuz