IPAK SU ROD: Dva brata iz Turske nakon 120 godina upoznala rodbinu u BiH

Braća Duru, čiji su preci 1880-ih godina preselili u Tursku iz Cazina, u potragu za rođacima u Bosni i Hercegovini krenuli su sa samo jednom blijedom crno-bijelom fotografijom koja je davnih 60-ih godina došla na adresu njihove nane u Kalafatu.

Crno-bijela fotografija, godinama čuvana poput pravog blaga, za Rahmija i Huseina, kako kažu, predstavljala je jednu vrstu mape, koja ih je vodila do ispunjenja dječačkog sna.

“Kao vrlo mladi smo znali za fotografiju koju je nana, nakon što je na njenu adresu 60-ih stigla iz Bosne, zamotala u najljepši komad svile i tretirala je poput pravog blaga. Povremeno nam je pokazivala fotografiju, govoreći kako se na njoj nalazi brat našeg pradjeda sa svojim bližnjima. Kao djeca smo maštali o zemlji gdje žive naši rođaci i dogovarali se da ćemo, jednog dana, kad-tad, posjetiti rodbinu u BiH”, rekao je Rahmi Duru (Durić) u razgovoru sa novinarom agencije Anadolija, prisjećajući se prvih saznanja o rođacima u BiH.

Ubrzan tempo života, osnivanje porodice i ekonomska situacija, iz godine u godinu odgađali su njihovu posjetu BiH, ali želja za susretom sa bližnjima u Cazinu, Bosanskom Petrovcu, Bužimu i Velikoj Kladuši, nikad ih nije minula.

Potragu za rodbinom braća Duru su započeli u Bosanskom Petrovcu. Uputu da posjete selo Bilaj pored Bosanskog Petrovca, dobili su od, kako kažu, “svojih starih” kojima su bila poznata mjesta porijekla prvih doseljenika iz zapadne Bosne u selo Kalafat.

“Kada smo napokon stigli u selo Bilaj, bili smo uzbuđeni poput djece. Nismo znali odakle početi, tako da smo sjeli ispred džamije kako bi se odmorili od puta. Ispred jedne kuće ugledao sam djevojčicu koja me podsjetila na jednu od mojih tetaka u Turskoj. Prišli smo avliji i zatražili vode. Djevojčica je izgledala zbunjeno, valjda zbog mog bosanskog”, prisjetio se sa smiješkom Rahmi Duru prvog susreta rođaka nakon više od 120 godina.

Nakon što se u dvorištu pojavila starija gospođa, prisjeća se Duru, zatražili su malo vode, ali i iskoristili priliku da pitaju o ljudima koji su nekada davno odselili u Tursku.

“Hadžera Husetić, nakon što nas je ponudila kafom ispričala nam je kako se jedna djevojka, još u vrijeme smjene vlasti između Osmanskog carstva i Austro-Ugarske, nedugo nakon udaje za jednog Durića iz Cazina, sa suprugom preselila u Tursku. Ta djevojka, za koju se kasnije ispostavilo da je majka našeg djeda, ujedno je i rodica Hadžere Husetić. Nikada neću zaboraviti Hadžerine riječi kad nam je rekla da smo mi, ustvari, njena krv”, pojasnio je Duru na bosanskom jeziku, onakvom kakav se nakada govorio u Bosanskoj Krajini.

Duru je rekao kako su prenoćili u Hadžerinoj kući, kako bi se upoznali sa ostalim članovima porodice, a nakon toga potragu nastavili u Cazinu, Velikoj Kladuši i Bužimu.

U Cazinu su posjetili Mahmića Selo, a u Bužimu pronašli više Durića, za koje se ispostavilo da su im rođaci sa očeve strane. U Velikoj Kladuši su sreli Agana Elkasovića, koji im je, kako su rekli, rođak s očeve strane.

“Nakon smjene vlasti, odnosno nakon povlačenja Osmanskog carstva sa ovih prostora, mnoge porodice, među kojima i naša preselili su u Tursku. U više dijelova Turske danas postoje autentična bosanska sela. Ljudi porijeklom iz BiH, okupljeni su u udruženja, putem kojih pokušavaju ostvariti kontakte sa rodbinom u BiH. Mi smo članovi Upravog odbora Udruženja za kulturu i saradnju sa BiH iz Bige. Nadamo se da će sretan kraj naše potrage ponukati i druge da češće posjećuju Bosnu i Hercegovinu i da uspostave davno prekinute veze sa rodbinom”, kazao je penzionisani opštinski službenik Husein Duru (54).