Semir Halilović ovih dana izdaje svoju treću knjigu, “Atentat”. Nova knjiga, ali i skoro očekivano okončanje istrage iz 1993. kada su ubijeni Halilovićevi majka i ujak, povod su ovog razgovora.
Halilović, pisac i publicist i inače sin prvog zapovjednika Armije Republike Bosne i Hercegovine Sefera Halilovića govori i o paralelama svojih djela o ratu i ratnim događanjima, zašto je ova knjiga drugačija od prethodnih, kakve dokaze je donijela nova istraga, i zašto smatra da je sazrijelo vrijeme da se stavi točka na i na nekoliko nerazjašnjenih slučajeva ubojstava u ratnom i poslijeratnom Sarajevu koji, smatra Halilović, imaju političku pozadinu.
Za koji dan treba izaći Vaše nova, treća knjiga, jednostavnog naziva “Atentat”. U kakvoj su vezi prošle knjige, “Državna tajna” i “Državna tajna 2 – Vojska poražene ideje”, sa novom knjigom, može li se smatrati završnim dijelom ratne trilogije?
– Pa moja prva knjiga, “Državna tajna”, imala je za cilj da javnosti BiH pokaže onu stranu bh.vlasti za koju se godinama govorilo da postoji ali za to nije bilo velikog broja kvalitetnih dokaza – vlast koja je sakrivala ubistva i ubice, progonila patriote naše države prisluškujući ih i organizujući na njih atentate, vlast sa kojom je nestao ogroman broj doniranog novca i koja je 49 posto naše teritorije poklonila našim agresorima, vlast koja je potpisivala dogovore radi kojih je današnja BiH država na papiru.
Bilo je to šokantno putovanje za moje čitaoce pa sam, ponukan time, objavio nastavak ove knjige, “Državna tajna 2 – Vojska poražene ideje”, u kojoj sam ljudima predočavao dokumente i svjedočenja za veliki broj njihovih ratno – poratnih nedoumica.
Knjiga “Atentat” je nešto drugo. To je priča o atentatu na moju porodicu, o stradanju moje rahmetli majke i njenog brata koji su mučki ubili pripadnici terorista iz jedinice “Ševe”, o pokušaju ubistva tadašnjeg načelnika Glavnog štaba Armije Sefera Halilovića i njegove čitave porodice, o političko – obavještajnim razlozima za takav zločin, o istragama koje su trebale da nam zavaraju trag i zatruju dušu, te o događajima koji su prethodili ovom zločinu i onima koji su uslijedili nakon njega. Knjiga “Atentat” je putovanje kroz dosjee tajnih službi, kroz stenograme tajnih sastanaka, kroz prisluškivane razgovore, kroz suštinu državne mafije koja još uvijek postoji u BiH i koja je likvidirala nekoliko ljudi, zataškala njihova ubistva i još uvijek, spletkama i polugama vlasti, kontrolišu jedan dio bh. društva. “Atentat” je dokumentarni roman, svjedočenje koje će razjasniti mnoge političke, tajnopolicijske i vojne misterije jer sam se potrudio doći do čitavog seta senzacionalnih tajnih dokumenata.
Da, to je kraj moje ratne trilogije jer je vrijeme da država započne raditi svoj posao a da se ja okrenem drugoj vrsti pisanja jer za mene od 1991. rat nikada nije ni prestao. Mislim da sam puno pomogao da se u BiH pokrenu istrage protiv onih koji su okrvavili ruke te da je sazrelo vrijeme kada će svjedoci hodati uzdignute glave a osumnjičenici praviti plan B za dan kada država pokuca na vrata.
Gdje će se knjiga promovirati? Ko je izdavač? Da li će uz knjigu kao se dijeliti audio i vizuelni materijali…
– Promocija “Atentata”, kao mog odgovora na nepravdu koju su učinili meni i mojoj porodici, krenuće krajem novembra iz Sarajeva, preko Goražda, Tuzle, Zenice, Mostara, Tešnja pa sve do Bihaća, Cazina i Ključa. Hoću da porazgovaram sa ljudima, da im kažem, licem u lice, da više nikada ne smiju dopustiti ijednu nepravdu da prođe nekažnjeno jer će im se nakon te desiti još njih stotinu. Želim im kazati da se niz zla mora zaustaviti i da je to njihov jednako kao i moj zadatak jer je izgled Bosne samo ogledalo našeg odnosa prema našoj zemlji.
Uz knjigu neće ići audio-vizuelni materijal ali će svi oni koji budu knjigu naručili, onim putem koji će biti objavljen, koji mjesec kasnije dobiti dokumentarni film “Atentat” besplatno na kućnu adresu. To je za one koji će sve napisano htjeti i pogledati…
Nekako se poklopilo da istraga u slučaju atentata na Vašu porodicu iz 1993. poklopi sa izlaskom knjige. Možete li nam otkriti šta je istraga otkrila, ima li novih detalja s obzirom da na protok vremena i mogućnost propadanja materijalnih dokaza?
– Mi kao porodica dvadeset godina nismo odustali od istrage jer smo uvidjeli da su pokrenuti mnogi mehanizmi da nas onemoguće da dođemo do istine. Ako je sve bilo “čisto” zašto su nestale fotografije lica mjesta, geleri “granate”, zašto nije rađena obdukcija i ako jeste gdje su nalazi, zašto MUP nije uradio posao kao i u svakom drugom slučaju kada padne “granata”… Borili smo se za istinu, ne za progon bilo koga, jer nas ne zanima niko ko nije kriv jer od krivog “krivca” mi nemamo ništa.
Dakle, vještačenje našeg nekadašnjeg stana je okončano i očekuju se još neki dodatni radovi s tim u vezi. Pronađene su fotografije mjesta zločina i fragmenti, ali ne oni koji su ukradeni iz arhive MUP-a, nego su to materijalni dokazi prikupljeni iz drugih izvora i koji su itekako olakšali istragu. Tužilaštvo BiH, glavni tužilac Goran Salihović, tužilac Oleg Čavka te njegov pomoćnik Adis Šečić učinili su sve što je neophodno da istina pobijedi laž i ja im se na tome, u ime naše porodice i svih građana BiH koji od bilo čijeg istjerivanja pravde osjećaju moralnu satisfakciju, zahvaljujem.
Ono što znam jeste da su dokazi nepobitni i činjenice su me oprijedjelile da moj dokumentarni roman “Atentat” nazovem tim imenom. Očekujem dalje korake Tužilaštva BiH jer Sarajevom još uvijek hodaju oni koji su organizovali i zataškali ubistva nekolicine ljudi. Ili će BiH pobijediti državnu mafiju ili će državna mafija dobiti svoju državu – BiH.
Potpredsjednik Federacije BiH Mirsad Kebo nedavno je primio porodice Ugljen i Leutar obećavajući im pomoć u okončanju istrage ubistava drugog čovjeka AID-a Nedžada Ugljena i drugog čovjeka federalnog MUP-a Joze Leutara. S obzirom da ste se i sami godinama bavili političkim ubistvima, da li su slučajevi “Ugljen”, “Leutar” i “Halilović” povezani na bilo koji način?
– Iako smo imali određenih nesuglasica cijenim angažman Mirsada Kebe u ovim poslovima jer je važno da se jedan državni funkcioner javno očituje o ovim teškim državnim pitanjima kao što su politička ubistva. Očekivao sam i ranije da mnogi drugi, ne samo Kebo, nešto urade po ovom pitanju ali očito je većina ljudi iz bh. politike zauzeta “europskim putem” naše zemlje. Koliko ja znam slučaj “Leutar” nema nikakve veze sa ostala dva slučaja.
Slučaj “Ugljen” jeste povezan sa atentatom na našu porodicu jer je Nedžad Ugljen bio komandant teroristima iz jedinice “Ševe” i on je, operativno, sproveo atentat na našu porodicu pokušavajući nas sve poubijati po nalogu tadašnje politike. Dakle, govorim sa pozicije postojanja svjedoka i dokaza. Upravo zbog ovog zločina Ugljen je kasnije ubijen jer su njegovi šefovi znali da će, kad-tad, neko istraživati zlodjela “Ševa” a posebno zločine isturenog dvojca ove grupe – Nedžada Herende i Dragana Šošića. Zalažem se da se rasvijetli i slučaj “Ugljen” jer se njemu trebalo suditi za njegove zločine a ne ubijati ga kako ne bi odao po čijem je nalogu sprovodio ubistva. Jasno je da je iza Ugljenovih zločina stajala politika, ista ona politika koja stoji i iza Ugljenovog ubistva.
Potpredsjednika FBiH Mirsada Kebu prozvali su iz njegove bivše stranke, SDA, jer je izvjesni dokazni materijal, predao u ruke ministru sigurnosti Fahrudinu Radončiću. Kebi spočitavaju da je riječ o farsi za građane, da je u pitanju prikupljanje jeftinih političkih poena, a član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović prozvao je Kebu zašto se nije ranije oglasio. Izetbegović je notornim glupostima proglasio pokušaje povezivanja njega lično sa bilo kojim od slučaja. Vjerujete li da se slučajevi mogu riješiti bez politizacija?
– Sasvim sam siguran da će jedan broj zlonamjernih ali i povodljivih ljudi slučajeve političkih ubistava probati iskoristiti u razne svrhe kako bi pokušali otupiti oštrcu istraga i eventualno zamutiti trag. Međutim na to se ne treba obazirati jer je i to dio tajnopolicijskog podmetanja koje je najsličnije lešinarskom poslu.
Ne znam zašto je Bakir Izetbegović imao prilično nervoznu reakciju radi Kebine inicijative. Ja sam davno kazao kako nemam ništa protiv da se i Bakir Izetbegović uključi u istrage u vezi s političkim ubistvima te javno iskaže kako sa zločinom i njihovim sudionicima nema ništa. Na kraju to i jeste njegov posao jer on bi kao član Predsjedništva BiH trebao štititi sve građane BiH i biti na strani istine i pravde te ohrabriti tužilaštva i agencije za provođenje zakona da okončaju ovaj težak posao.
Zašto on to ne radi ne znam ali mislim da je Izetbegovićeva pozicija jasna jer inspirator atentata na moju porodicu je danas njegov savjetnik, veza između tajne službe i tadašnjeg kabineta u Predsjedništvu RBiH, u kojem je i on sjedio 1993., jeste današnji Izetbegovićev šef kabineta. Dakle radi se o Fikretu Muslimoviću i Bakiru Sadoviću. Na kraju u istom kabinetu u kojem je Bakir Izetbegović bio šef, izrečena je, jula 1993., prijetnja načelniku Glavnog štaba Armije RBiH da napusti RBiH ili mu se neće garantovati život. S druge strane jedan od onih kojima je nuđena likvidacija Nedžada Ugljena saopštio je istražnim organima da je o tome razgovarao sa Bakirom Izetbegovićem.
Bez obzira na Izetbegovićevu političku nervozu mislim da su današnji odnosi u bh. politici u potpunosti oprijedljeni da se politička ubistva razriješe i mislim da većinski dio SDA neće dozvoliti da u njihovim redovima ostanu sjediti Bakir Alispahić, Enver Mujezinović, Kemal Ademović ili Fikret Muslimović koji su osnovano sumnjivi da su im ruke krvave pa ma šta o tome mislio Bakir Izetbegović koji ne može anulirati sopstvenu prošlost za koju postoje svjedoci i dokumenti.
wpDiscuz