Sinkronizirana rafalna medijska paljba započela je još tijekom same sjednice Središnjeg izbornog povjerenstva (SIP),u četvrtak, 31. listopada na kojoj se razmatrala mogućnost odluke o implementaciji izbornih rezultata. Slično je bilo i prošle zime, kad su u javnosti ‘iscurili’radni dokumenti SIP-a, što je izazvalo linč radikalnih bošnjačkih stranaka protiv članice te institucijeIrene Hadžiabdić.
Mnoštvo bošnjačkih političara i komentatora, kako je to čest slučaj, krenulo je organiziranom halabukom o ‘podijeli Bosne po nalogu Miloševića i Tuđmana’, ‘getoizaciji crnaca (Bošnjaka) od strane bijelaca (Hrvata)’ i sličnim floskulama na koje više nepadaju ni početnici.
_____ Piše: Ivan Pepić | IDPI
Cilj takve medijske artiljerije je jednostavan: dokazati kako su Bošnjaci gubitnici, jer se za popunjavanje Doma naroda Parlamenta FBiH ne bi više koristio popis iz 1991., već onaj iz 2013. godine. Drugi, ključni, dio poruke je da, obzirom da Bošnjaci ‘gube bitku’ za popis iz 1991., zauzvrat neka SIP izvoli zadržati neustavnu odredbu da se iz svakog kantona bira po jedan zastupnikiz svakog konstitutivnog naroda. To bi bošnjačkoj eliti omogućilo da, naravno, zadrži kontrolu nad trećinom Kluba Hrvata u Domu naroda Parlamenta FBiH. Zbog nametnutih izmjena ustavnih i zakonskih odredbi početkom 2000-ih, bošnjačke stranke i marionete nesmetano mogu kontrolirati šest od 17 u Klubu Hrvata, 12 od 17 u Klubu Srba te pet od sedam u Klubu Ostalih. Uz izaslanike iz reda vlastitog naroda to znači da bošnjačke stranke mogu kontrolirati 40 od 58 izaslanika, što omogućava apsolutnu kontrolu nad izvršnom vlasti i odlučivanje umjesto drugih konstitutivnih naroda i Ostalih u Federaciji BiH, što je suprotno Ustavu BiHi relevantnim presudama Ustavnog suda.
Ukoliko SIP postupi suprotno,poruka je da će u tom slučaju Federacija BiH snositi teške posljedice odnosno organiziranu blokadu bošnjačkih aktera. Znakovito je da se upravo SDA prvi ponudio SIP-u sa svojim neustavnim prijedlogom pravila za popunjavanje Doma naroda Parlamenta FBiH. Cilj medijskog iživljavanja je skretanje pozornosti s bitnog, a to je da SIP nema ovlasti za popunjavanje Doma naroda odnosno ne može provoditi presudu ‘Ljubić’.
Ne postoji odredba prema kojoj bi SIP mogao popuniti postojeći pravni vakuum. SIP, na temelju unutarnjih i vanjskih pritisaka da se riješi problem presude, poziva se na članak 10.12 (1) prema kojem „Središnje izborno povjerenstvo BiH određuje, nakon svakog popisa, broj izaslanika koji se biraju iz svakog konstitutivnog naroda i iz reda ostalih, a koji se biraju iz zakonodavnog tijela svakog kantona“. Međutim, taj članak vrijedi isključivo ukoliko je izborni zakon potpun – što nije slučaj. Naime, Ustavni sud je izbrisao dijelove članka 20.16.A koji se odnose na popunjavanje Doma naroda, ali nije izbrisao cijeli članak, što znači da zahtjeva izmjene izbornog zakona novim pravilima za popunjavanje, bez davanja bilo kakve ingerencije SIP-u. Posljedično, članak 10.12 (1) je neupotrebljiv dok se ne izvrši izmjena izbornog zakona odnosno popuni cijeli članak 20.16.A, što je vrlo lako uočljivo ukoliko se pročita spomenuti članak. Ukratko, dok je zakon nepotpun, ne postoji nikakvo legalno uporište u Izbornom zakonu BiH za djelovanje SIP-a.
Ustavni sud je eksplicitno naložio Parlamentarnoj skupštini BiH da uskladi neustavne članke s Ustavom BiH, što znači da zakon može izmijeniti samo Parlamentarna skupština BiH, a implementacija rezultata slijedi nakon donošenja izmjena izbornog zakona, jer bez važećeg zakona izbori se ne mogu implementirati.
Ukoliko se SIP i upusti u takav nelegalan i neustavan pothvat to će neminovno otvoriti Pandorinu kutiju iz koje će biti vrlo teško se iščupati. Tad će glavnu riječ imati Ustavni sud BiH, koji bi trebao postupiti sukladno donesenoj presudi ‘Ljubić’ koja garantira legitimno predstavljanje odnosno veze „onih koje predstavlja i njihovih političkih predstavnika na svim administrativno-političkim razinama je ta koja omogućava legitimitet predstavnicima zajednice“ te da „samo legitimitet predstavljanja stvara temelj za stvarno sudjelovanje i odlučivanje“ (para 47, presuda U-23/14).
Kako bi se spriječio dodatni kaos, potrebno je jednostavno poštivati Ustav BiH i zakone. Izmjene izbornog zakona treba provesti onako kako je odlučeno u presudi ‘Ljubić’, u Parlamentarnoj skupštini BiH, što će omogućiti i implementaciju rezultata izbora, a ne na nelegalan i neustavan način kroz SIP.
wpDiscuz