I u zemlji gdje se licemjerje siše sa majčinim mlijekom, Naša stranka je nešto de luxe kategorije. Čak i kada dosegnu dno moralnosti i licemjerja, u čas se ispostavi da je još provalija ispod. Provalija bestida.
Političke stranke su uvijek manipulacija, ako ne idejom ono makar javnošću. Ipak, povijest je puna stranki koje su u kritična vremena, bile na strani svoje države, njenog opstanka i boljitka gradjana. Samo da pomenem Republikansku stranku Abrahama Lincolna ili Churchilla i njegove Konzervativce. Do danas svjetionike kako se stranka u kritičnim vremenima za državu, pretvara u njen motor opstanka.
Balkan i Balkanci, nisu bili te sreće. Njihove političke stranke, malim izuzetkom Ante Starčevića, politički su uvijek bile interesne grupe koje su u državi vidjele samo kravu muzaru, te su se uvijek držale najtežih vrsta etatizama, kao jedinih održivih modela za SVOJE PRIVATNE boljitke. Ništa ne može promijeniti takav pristup politici i državi, niti za svog života vidim šansu i za kakve promijene. Kao i valjda svaki čovjek sa ovih prostora, politikom se bavim, valjda od prvih pročitanih novina ili isti dan uočene laži i ublehe, a vremenom su tu nakupilo i iskustva i gadjenja. Za očekivati je da vremenom čovjek ogugla, nekako se navikne na jad, čemer i beznadje, kao dio svakodnevnice, zajedno sa siromaštvom, starošću ili bolešću. Za očekivati je oglušiti, no ne ide.
________piše: Goran Raguž l poskok.info
Ne da bagra.
Historija političkog bezčašća na ovim prostorima je bogata i moćna. Debela knjiga bi se dala napisati o političkom šljamu i otpadu, uzročnicima ratova, pokolja, nerada i svih drugih užasa i to po abecedi. Svi ih znamo. Kao što vidite, preskočio sam ublehu i nemoral. Njih držim rezervirane za jednu posebnu kategoriju političkog banditizma, tzv. “gradjanskopatriotski”. Onaj koji se zadnjih godina nakotio preko svake trpljive mjere. Lažljiv, bestidan i kvaran do srži, postoji samo jer je naručen da postoji.
Bilo je povijesnih i razloga i potrebe za tzv. “ljevicom”, no svi su potrošeni njenom naciboljševičkom inačicom, Titovim SKJ, Musolinijevim MSI, Lenjin/Staljinovim KPSS ili Hitlerovim NSDAP om. Iz 1945. tko nije naučio lekcije na način Konrada Adenauera ili Roberta Schumana, nije naučio ništa i moraće ponavljati svoju tužnu slugansku povijest, do u beskraj. Kartel SDP/DF je nije naučio, niti planira u dogledno vrijeme. A time daje zamaman primjer svi drugim, osobito malim, lokalnim strančicama tipa, da se bezobrazluk i ubleha isplate, pa taman za kilo bureka ili porciju ćevapa, samo nek je džaba. K tomu još koji grant ili tapšanje po junačkim plećima kojeg veleposlanika uz mašala i aferim, što će čovjeku i političarki osobito više?! Osobito ako su namirisali kraj “gradjanskolijevog” kartela SDP/DF, koji je vladao zemljom zadnjih nekoliko mandata i doveo je do potpuno očekivanog kraha i vjerojatnog bankrota, valjda već na jesen. Svima sa nanogramom mozga u glavi je pocurila slina na usta, videći sebe u ulozi ove dvije lješine u raspadu.
Naša stranka, uprkos uticaju koji je i dalje sveden na relaciju od Čaršije do Malte, u potpunosti je svjesna da u maksimalno centraliziranoj državi i ne treba više. Jer kakav to uticaj u ovako postavljenoj državi, Federaciji prije svega, imaju Tuzla, Zenica ili Mostar, na bilo što? Pošten odgovor je – nikakav. Aluminijski kombinat može imati dug koji višestruko nadmašuje njegovu vrijednost, Eronet može biti jedina tvrtka u povijesti mobilne telefonije koja posluje sa gubitkom, ništa se ne mijenja, jer koalicija ljubitelja Tita, SDP/DF, Ante Pavelića, lokalni HSP ili ljubitelja pravde i poštenja, g. Lijanovića, je politički bitno “gradjanski” podobnija od HDZa ili bilo koga drugoga. Mere bit. Tu se Našoj stranci ukazuje i prostor za djelovanje, a već su pokazali da su spremni gaziti preko mrtvih za porciju ćevapa džaba.
Bebolucija.
Vjerojatno, najgadnije dešavanje u državi nakon krvavog rata. Ne pamtim da sam u životu vidio gore manipulacije. Srećom, samo milost Božja je spriječila da poleti kakav kamen prema kojem djetetu. Stotine pisama su otišle UNICEFu upozoravajući ih na tu prljavu političku manipulaciju i valjda je napokon neko u Parizu mrdnuo svoju lijenu birokratsku stražnjicu i navukao uši vlastima u Sarajevu. Za historiju balkanskog političkog bezčašća, ostaje uloga Naše stranke i njenih članova u Beboluciji.
Plenum.
Plenum je kao teoriju političkog djelovanja u interviewu NINu prije par godina, postavio “legendarni” Igor Šiks. U Sarajevu se neko počešao po bradi, svratio u par veleposlanstava po podršku i krenuo u još jedan pokušaj državnog udara. Država je dovedena pred svršen čin i ni jedna institucija u njoj se nije pokazala dorasla da djeluje. Pored upaljenih zgrada, strave i umalo palih u Mostaru u pripremljenoj zamci kojom su mostarski revolucionari poželjeli krv, bilo je i smiješnih momenata, osobito onaj kada sadašnji predsjednik Naše stranke, kao poslanik u KS, uredjuje da se Skenderiji plati korišćenje prostora uzurpiranog od Plenuma da negdje imaju mjesto za pametovanje Vuk Baćanović, Faruk Šehić ili legendarna Tijana. Dobro, potonju su i plenumaši, tipično sarajevski ishakali, čime je Revolucija završila. KS je platio troškove. Može mu se, kad mu je budžet jednak skoro svim drugima skupa. Finansijskoj policiji ili SIPI, nije palo na pamet da malo provjeri kako se sve to plaćalo i tko je sve odgovoran. Niti će. Naša stranka će kada dodje na vlast, svakako spomen pločama obilježiti svako to historijsko mjesto. Npr. … ovdje su revolucionari, novinar i književnik spriječili vatrogasca da spašava državni arhiv, koji se kreten rasplakao od muke i natjerao Jasmilu da mu napiśe pismo o tome kolika je budala koja ne shvata Revouciju.
Djeca.
Djeca su omiljena tema Naše stranke, naša budućnost takorekuć, za koju se tako pošteno bore, da bi makar nove generacije uživale u blagodetima društva stvorenom po mjerama g.Kojovića, g.Forte g. Gratza i gladne mu supruge ili još legendarnije pobjednice takmičenja u spelovanju,gdje Čudić. Nema tu mnogo naivnosti koliko izgleda. Dapače! Riječ je o političkom marketingu prve kategorije, kojem gg. Dodik, Čović ili Izetbegović, samo mogu pozaviditi. Svuda ih ima. Već u ime dobrobiti djece, svoje svakako, postoje vrtići osobite namjene, a koliko čujem uskoro će i škole, gdje će se disciplina spelovanja posebno njegovati. Pokazala se politički vrlo uspješna.
Bolesna djeca.
Naša stranka je salmonelu u vrtićima u Sarajevu, takodjer iskoristila za potrebu svoje bolesne političke promocije. Pogledati njihovu službenu stranicu i opravdani urlik gnjeva za pravdom i kaznom. Stotine lajkova i komentara. Svi unisoni. Neunisoni su trenutno pobrisani. Uhvatilo se još nešto glasova. Pa da čovjek ne požali za Zlatkovim vaktom.
Mrtva djeca.
Ovo ne mogu. Gledam ove dvije male glavice i tugujem. Funkcioner Naše stranke, glava tvrtke NEXE se još nije oglasio. Ni predsjednik mu. Ni bivši predsjednik mu sa uplakanom suprugom. Ni pobjednica u spelovanju. Ni revolucionarna gradjanska Naša stranka. Ta se djeca ne pikaju.
Pikaju se meni. Rahmet vam duši sunca malena, a vašim roditeljima i obitelji mir za koji molim Svevišnjeg da ga nadju.