U Hrvatskom slovu od 29. siječnja opširnu kolumnu napisao je general pukovnik HVO-a Željko Šiljeg, jedan od ratnih zapovjednika postrojbi HVO-a, HZ HB i HR HB u Domovinskom ratu. Šiljeg rijetko istupa u medijima, a u kolumni, kritizira Tužiteljstvo i Sud BiH, progone bivših pripadnika HVO-a ali i servilnu i slugansku politiku koju vode hrvatski predstavnici. Najavljuje i organiziranje ‘Vlade Herceg-Bosne u progonstvu od domoljubnih snaga i njezinog političkog djelovanja’.
U nastavku pročitajte neke dijelove kolumne:
“Hrvatski narod u BiH izložen je novim pritiscima i nastoje se ostvariti ciljevi koji se nisu uspjeli ostvariti tijekom rata u BiH, a na račun hrvatskog naroda. Poseban pritisak vrši se na braniteljsku populaciju HVO-a i to naročito na zapovjedni kadar, koji je stasao u Domovinskom ratu, svjesno i savjesno sudjelujući u obrani naroda i ognjišta. U svrhu pritisaka koristi se politička vlast, kroz institucije Tužiteljstva i Suda BiH. Zar hrvatskim narodom u BiH upravljaju bošnjačkie političke elite zadnjih godina. Očito da! Na razne načine dekonstituiraju Hrvate u BiH, a procesi su nakon 2.000 godine dosegli takve razmjere da je iseljeno, raseljeno i prognano iz F BiH više Hrvata nego za vrijeme oružanih sukoba.
Šiljeg u kolumni navodi brojne primjere oduzimanja i nijekanja kolektivnih i ljudskih prava i sloboda kakvi, ističe, ne postoje u Europi u drugoj polovici XX. stoljeća, od ubojstva i nasilja nad povratnicima, rušenja sakralnih objekata, osporavanjem prava na hrvatski jezik, pokušaj deložiranja vrhbosanskog nadbiskupa iz rezidencije koja je u vlasništvu crkve, a u korist nadilno useljenog pripadnika UDB-e, anticivilizacijska krađa prava na glas, ubojstva i atentati (auto bomba u Mostaru, ubojstvo Leutara, atentat na generala Jeleča itd).
“…i mnoštvo drugih pritisaka o kojima ne vode nikakvu brigu oni koji su izabrani od naroda da brinu o narodu već su uvjereni da su izabrani da bi štitili sebe i izabranu skupinu kojoj pripadaju pa tako ministrica obrane BiH, deklarativna hrvatica, redovito i servilno do bola šalje vijenac i počasni vod na grob Alije Izetbegovica i osauđenog ratnog zločinca Rasima Delića u raznim prigodama dok takva čast nikad nije ukazana pokojnom predsjedniku Mati Bobanu ili bilo kome drugome od Hrvata. Servilnost i sluganstvo su postali pravila ponašanja sukladno definiciji o korisnim idiotima, pa tako u zapadnim zemljama za provođenje političkih i vojnih strategija kažu da, gdje je njihov interes tamo imaju korisne idiote, očito je nakon rasformiranja Herceg-Bosne za dobrobit Hrvata još jednom razoružan hrvatski narod u BiH, a nakon tih čina su pronađeni korisni idioti koji su preuzeli, a zatim podijelili i razdijelili najznačajniju i najjaču hrvatsku stranku u povijesti hrvatskog naroda u BiH i doveli narod na rub istrebljenja..”, piše general Šiljeg.
On podsjeća da se podižu i potvrđuju optužnice protiv rtnih zapovjednika i drugih pripadnika HVO-a, izloženih mnogobrojnim pritiscima u odsutnosti bilo kakve pomoći, političke pravne, materijalne i svake druge.
Između ostalog, ovaj general HVO-a zaključuje da se “radi o dogovorenim i konstruiranim političkim ciljevima za obezglavljivanje hrvatskog naroda, progon, pbespravljivanje, oduzimanje stečenih prava, iseljavanje i nametanje stigme krimena hrvatskoj državi”.
“To je zato što nisu ostvareni politički ciljevi nekih grupacija u BiH koje svojataju BiH kao svoje ekskluzivno pravo, u prvom redu muslimansko-bošnjačka politička elita čiji predstavnici otvoreno kažu da je njihov predsjednik, predsjednik Republike Turske Tarik Erdogan te da nikada neće dozvoliti ravnopravnost hrvatskog naroda u BiH, aludirajući na tzv. treći entitet koji je podvala hrvatskom narodu jer hrvatski narod je samim svojim postojanjem i entitet i konstitutivan je, ali nasuprot toga, ako želi opstati, mora se izboriti za svoju ravnopravnost i suverenost u zajedničkoj državi koja to nije”, piše Šiljeg.
On piše i o okolnostima i najavama početka rata u BiH, neprocesuiranju časnika i pripadnika Armije BiH.
“Rat nije piknik, a nije ni kazališna predstava. Rat je nastrašnija i najgora društvena pojava u povijesti ljudske civilizacije. Vojnički posao je najteži posao u povijesti ljudske civilizacije. Najteži i najstresniji…Bili smo svjesni i savjesni, s moralom na najvišoj razini, u cilju opstanka hrvatskog naroda u BiH. Herceg-Bosna je bila politički okvir koji je bio nužan za ostvarenje cilja jer su se u čerupanju ‘carstva’ svi htjeli domoći nečega višeg no što im pripada protiv najslabijeg, a to su bili Hrvati u BiH. I to je naš krimen, opstanak. Da nismo opstali, ne bi bilo krimena, ne bi bilo progona. Herceg-Bosna nije bila cilj, ona je bila sredstvao, nužno sredstvo u tragičnim okolnostima. I zato smo svjesno, u općem cilju, pristupili samoorganiziranju. Pojama nismo imali niti tko je Badinter ni što će biti poslije, samo smo znali da se Jugoslacija raspada i da se priprema agresija na nas. Oni koji su mislili, oni koji kažu da su znali što će biti u tom političkom smislu – lažu i pokušavaju se danas prikazati znalcima i prorocima iz tog doba”, analizira general HVO-a.
On čestu tezu o ‘udruženom zločinačkom pothvatu’ naziva apsurdnom i budalaštinama.
Šiljeg na ovu temu, između ostalog piše: “Međutim, od apsurda se najteže obraniti ako se to spominje u stotinama optužniva, gdje se danas progone zapovjednici, od najviše do najniže razine, onda iza toga stoji politika, poluge vlasti, s projiciranim, nerazvidnim ciljevima. O njima možemo samo razmišljati i opet se nastojati organizirati kako bi se suprostavili takvu djelovanju. Na primjer, u jednoj našoj općini na popisu su, kao članovi ‘udruženog zločinačkog pothvata’ svi zapovjednici do razine satnije, a zatim poimenično: predsjendik HVO-a, dopredsjednik HVO-a općinskog, načelnik općinskog MUP-a, načelnik općinskog ureda za obranu, zapovjednik brigade, zapovjednik policije, načelnik općinske brigade i svi koji su obnašali te dužnosti, zapovjednici bojni, a zatim izdnad njih svi do vrha. I tako za svaku općinu ponaosob koja je bila u sastavu Herceg-Bosne. Ako su takve optužnice, ako su takve presude, ponavljam, netko želi s određenim politčkim ciljem mijenjati karakter rata u BiH”.
Naglašava kako stradanja Hrvata tijekom rata ne zanimaju ni sadašnji politički vrh Hrvata u BiH niti bivšu vladu Zorana Milanovića osim u slučaju kada je upozoren o Hrvatskog generalskog zbora koji mu je (Milanoviću) predočio da je Mladen Bajić (DORH) potpisao vrlo štetan Protokol s glavnim tužiteljem BiH Goranom Salihovićem, a na što je protivno svim pravnim običajima i normama normalnog svijeta.
Kritizira iznošenje na tisuće ratnih dokumenata iz Memorijalno dokumentacijskog centra Domovinskog rata RH od strane Tužiteljstva BiH, iako su klasificirani kao državna tajna i s najvišim stupnjem tajnosti.
“Isto tako, država Hrvatska prihvatila je u to vrijeme istrage protiv više desetina časnika i generala HVO-a i HV-a i dala na raspolaganje svu dokumentaciju čije je izdavanje u svibnju 2015. prekinuo Zoran Milanović, ali već je bilo kasno, izneseno je više od 90% traženih dokumenta, a da se nitko nije upitao tko stoji iza toga i koji su ciljevi. S druge strane nije poduzeto ništa kako bi se procesuirali zločini protiv Hrvatske i protiv Hrvata u BiH u okviru pripadnosti JNA i van nje. Pošto politika opet nije uradila ništa, moramo se ponovno samoorganizirati u cilju zaštite i opstanka. Raspolažemo s više stotina imena onih koji su u sastavu JNA sudjelovali u razaranju, pljački, paljenju Republike Hrvatske, od Vukovara do Dubrovnika i poduzeti ćemo sve pravne i druge korake kako bi isti bili privedeni pravdi, a nakon JNA su svoje utočište našli u tzv. Armiji tzv. R BiH te oprali svoje ruke kao Poncije Pilat”, navodi Šiljeg.
Kao primjere navodi ime Ramiza Dugalića i granatiranje Splita, pukovnika Dragomira Keserovića pripadnika Vojske RS-a, kojem su iz, kako piše, dali iz Tužiteljstva BiH dokumentaciju uzetu iz Hrvatskog državnog arhiva, a koji sastavlja vještačenja protiv hrvatskih vojnika i ratnih zapovjednika HVO-a i HV-a. Osvrće se i na ‘predmet Mahmuljin’, ali i izjavu federalnog ministra za Branitelje Salke Bukvarevića koji je kazao da će “braniti svim sredstvima, institucionalnim i vaninstitucionalnim, sve pripadnike Armije BiH i njihove generale, a sudstvo BiH poštivati do određene razine.
“I nikome ništa! Koja je to razina?”, pita se u kolumni general Željko Šiljeg.
Kolumnu završava sljedećim rečenicama:”I nadam se da će se tek govoriti o tome kakva je sudbina snašla mnoge časne ljude ali i poduzeti mjere protuudara, jer je nevjerojatno da oni koji su doživjeli najveće žrtve u postotku u Bosni i Hercegovini, najslabiji i najnezaštićeniji, da su tobože počinili najviše zločina, a da su svojom pripadnošću svi zločinci! Nešto tu ne štima. Nešto smrdi u državi Danskoj! A kad smrdi u Danskoj, onda je lako zaključiti da je septička jama u BiH! Tu jamu treba riješiti! Jer, uopće se ne radi o juridičkom već o prvorazrednom političkom pitanju, koje već ima i može imati teške posljedice za nacionalnu sigurnos! Ovako više ne ide! A kako će ići, vidjet će se i čuti će se nakon organiziranja Vlade Herceg-Bosne u progonstvu od domoljubnih snaga i njezinog političkog djelovanja”.
Hrvatsko slovo
wpDiscuz