TVRTKO MILOVIĆ: “Ako je Sattler najbolje što EU ima, kakvu nam to poruku šalje!?”

Predstavnik EU u BiH Johann Sattler napisao je opširan blog o – ničemu.

Svoj blog počeo je kao i svi stranci u Bosni i Hercegovini – obraćanjem Sarajevu. Jer, za veleposlanike i međunarodne službenike BiH je Sarajevo. Oni od Sarajeva ne vide dalje, i dalje od Sarajeva ih ne zanima. Iz koje god zemlje da su došli, imaju urođenu pretpostavku da je glavni grad reprezent države.

Ali, Bosna i Hercegovina jest drugačija od svih drugih europskih zemalja upravo zato što je mnogo kompleksnija od Sarajeva. Za početak, za razliku od Sarajeva, Bosna i Hercegovina je multietnična.

Obraćajući se samo Sarajevu, Sattler je nesvjesno okrenuo leđa ostatku države.

No, to je manji dio problema.

Osnovni problem u koji je veleposlanik EU u BiH upao jesu – socioekoenomske reforme!

Dobrih dvadeset godina u ovu multietničnu i politički kompleksnu državu slijeću europski službenici koji (iz Sarajeva) uvijek ponavljaju istu mantru – socioekonomske reforme.

To je najlakše. Tu nema greške. Jer svi su za socioekonomske reforme. Kad god je kakav problem ili pogoršanje krize, daj „navadi malo“ socioekonomskih reformi. Svi ćemo se lijepo složiti, nasmiješiti, potpisati što treba, i ispast ćemo pametni.
Već sutra dan – kraj socioekonomskih reformi.

Sattler je pristao biti poput svih ostalih. Pristao je upasti u sivilo međunarodne zajednice koja od svih političkih resursa koje ima, odluči pričati o socioekonomskim reformama i – raditi ništa.

S obzirom da je Austrijanac, Sattler bi mogao popiti kavu sa zemljakom Valentinom Inzkom, i vidjeti u šta se pretvori službenik koji deset godina priča o socioekonomskim reformama.

Ne bih se osvrtao na Sattlerov trivijalni blog o njegovim spoznajama o potrebama socioekonomskih reformi da nekoliko dana ranije vrlo ozbiljno nije o tome razgovarao sa najvećim zgubidanom ovih prostora Željkom Komšićem.

Sattler se sastao s čovjekom koji ove godine proslavlja dvadeset godina političke karijere, a koji osim borbe protiv maškara nema baš nikakvih rezultata. Pri tome je oborio sve rekorde nerada u Parlamentu BiH (0 javljanja, 0 inicijativa, 0 prijedloga, 0 replika, 0 0 0… ). S takvim čovjekom, koji ni de iure ni de facto nema nikakvih ovlasti vezanih za bilo kakve reforme, a posebno ne socioekonomske reforme, Sattner najozbiljnije razgovara o baš tim reformama. Naravno, Komšić se kao i svi prije njega složio da su socioekonomske reforme neophodne.

I onda Sattler upisuje plusić u svoj rokovnik. I onda piše valjda najdosadniji blog poslije Patricka Moona.
Što je konkretno problem sa socioekonomskim reformama!?
Problem je što su iste u zemlji ovakvog političkog sistema – nemoguće.

Nemoguće je golfa dvicu tjerati da radi kao golf šestica i to argumentirati riječima – pa golf je golf.

Zamislimo teoretski da se svi međunarodni službenici, predvođeni Sattnerom, i svi domaći političari, predvođeni svojim liderima, slože da treba „hitno i odlučno“ krenuti u socioekonomske reforme! Sljedeći korak bi bio da se slože oko prioriteta i nadležnosti. Eto kuršlusa.

Bosna i Hercegovina nema institucije koje su sposobne provesti ikakve reforme. Domaće institucije nisu u doslovnom smislu sposobne reformirati ni same sebe. Institucijama upravljaju stranke koje također ne mogu reformirati ni same sebe, a još manje se mogu složiti o karakteru i sadržaju bilo kakvih drugih reformi. Takve političke stranke dobivaju legalne mandate već 25 godina unutar ovakvog poltičkog sistema.

Dakle, ako političke stranke, koje su nositelji apsolutne političke moći, ne mogu reformirati sebe, ni institucije kojima upravljaju, sasvim je nerealno očekivati da reformiraju politički sistem koji je uzrok svih problema.

I što onda Sattler priča o socioekonomskim reformama?
Kao kakav brucoš na proputovanju kroz Moldaviju konstatira da je sve loše, da treba raditi više i bolje, da svi moraju biti odgovorni, kako korupcija ne valja, kako porodiljne naknade trebaju biti veće, plaće redovnije, obrazovanje kvalitetnije, kako su laganje i krađa loši, i bla bla bla…

Sattler je na nekakvim dugotrajnim i iscrpljujućim intervjuima u Europskoj uniji proglašen najboljim kandidatom za mjesto veleposlanika u BiH jer se pokazao kao najbolji poznavatelj situacije u BiH! Ako je on, kao dio amorfne mase svih međunarodnih službenika u BiH, najbolje što EU ima, kakvu nam to poruku šalje!?

Bosna i Hercegovina se više od dvije decenije valja u blatu Daytona. Već dvadeset godina nam iz Europe i svijeta dolaze kojekakvi anonimusi koji su „oduševljeni gradom i ljudima“ ali su „razočarani političarima“. Onda daju dijagnozu svih problema – korupcija; i propišu lijek – socioekonomske reforme. A nakon što se ništa ne promjeni – oni odu.

Godinu – dvije poslije, iz nekakve Briselske fotelje konstatiraju da su možda ipak svi problemi u BiH političke prirode.

Dakle, Sattleru – ako ti se ne da baviti političkim reformama, nemoj se ničime ni baviti. Eno ti Inzko, popijte lozovaču, izrazite poneku zabrinutost… plaća ide, šta vas briga.