Kako god bilo, ni Duraković ni Lavić nisu shvatili, zaslijepljeni svojom narcisoidnošću, da se moj tekst bavi nečim mnogo važnijim nego što su oni i njihovi stavovi, naime: projektom sistematskog izbacivanja kategorije Bošnjaka i bošnjaštva iz svih javnih medija i njihovom upornom supstitucijom besmislenim teritorijalnim odrednicama i surogatima kao što su “Bosanstvo“, “Bosanci“, “Bosanci i Hercegovci“, i to u svim prilikama i na svim nivoima.
Ništa nisu shvatili! Senadin Lavić i Esad Duraković. Ja se u mom tekstu ne obraćam njima, nego Bošnjacima. I to onima koji su još pri zdravoj pameti! Na osnovu čega su zaključili da se ovaj naslov odnosi na njih, ko će znati!?
Ipak, moram najprije njima objasniti da oni nisu bili tema mog teksta, nego je to već duže vremena prisutna tendencija planskog distanciranja Bošnjaka od njihovog sopstvenog nacionalnog imena i duhovnog identiteta. Ali, briga Lavića i Durakovića za bilo koju temu, kada je u pitanju njihov ego trip, narcisoidnost i povrijeđena sujeta.
Tako Senadin Lavić, u nedostatku argumenata, zaključuje svoj poziv da Bošnjaci postanu Bosanci, a bošnjaštvo zamijene za bosanstvo, pokušajem da me brutalno diskvalificira postupkom Ad hominem:
“Profesor Muhić, na žalost falsificira moje stavove o bošnjaštvu i bosanstvu ili što ne razumije ili što to radi svjesno“, pri čemu spominje i navodno “neodgovorno podvaljivanje“ s moje strane, podsjećajući na etičke principe kojima se rukovodi “komunikativna zajednica mislećih subjekata…“.
Ne znam s kojim pravom Lavić sebe uključuje u zajednicu mislećih subjekata, nakon što se iz nje sam i, na žalost, definitivno, u etičkoj ravni isključio izmišljenim optužbama i denuncijacijama, a u ravni mislećih subjekata, time što zastupa besprimjernu besmislicu da Bošnjaci kao narod, dobrovoljno počine kolektivni kulturni auto-genocid i da od autohtonog povijesnog naroda, sebe degradiraju na politički surogat i puku teritorijalnu odrednicu!
Lavić i Duraković tvrde da sam krivotvorio, falsificirao, neodgovorno podvaljivao njihove stavove. Evo činjenica. Lavića sam, od riječi do riječi citirao samo na jednom mjestu. Evo i mog uvodnog komentara, evo i citirane izjave:
U izjavi za Radio Sarajevo, profesor Senadin Lavić je pokušao kao skalpelom odsjeći Bošnjake i bošnjaštvo iz istorije Bosne i Hercegovine: “U ovom povijesnom trenutku bosanstvo je kardinalni politički okvir našeg djelovanja i treba ga jasno odijeliti od religijskih i etničkih narativa o identitetu!“
Jeste li to izjavili, profesore Laviću, od riječi do riječi? Jeste! Dakle, Vi krivotvorite, Vi falsificirate, Vi neodgovorno podvaljujete, profesore Laviću, a ne ja! Uostalom, i u Vašem odgovoru na moj tekst, Vi varirate istu tezu o imperativu odricanja kategorija Bošnjaka i bošnjaštva i njihove zamijene kategorijama Bosanaca i bosanstva.
Citiram:
“U ovoj povijesnoj fazi države Bosne i Hercegovine, bosanstvo je politička filozofija i objedinjujući operativni program Bošnjaka, Srba, Hrvata i svih drugih koji žive u Bosni kao odani građani i grade svoju moćnu državu i bore se za nju.“
Koji “misleći subjekt“ može izvaliti ovakvu monumentalnu “mudrost“!? Koji će Srbi, Hrvati i svi drugi koji žive u Bosni, prihvatiti bosanstvo kao svoju političku filozofiju!? I zašto bi ga prihvatili? I ko bi to od njih imao pravo tražiti?
I Vama je (valjda) jasno da je ovo što ste rekli puka besmislica. Ako ste htjeli potencirati potrebu izlaska iz reducirajućih okvira nacionalne i vjerske podijeljenosti, mogli ste jednostvno reći da je “…građansko sekularno društvo objedinjujući operativni program… svih koji žive u Bosni“ – i sve bi bilo jasno.
Ali reći da je “bosanstvo“ taj operativni program i očekivati da će ga bilo koji Srbin, Hrvat, a konačno, i bilo koji Bošnjak, ikada prihvatiti – to znači da Vi imate agendu. I da je ta agenda brisanje Bošnjaka i bošnjaštva kroz propagiranje dobrovoljnog odricanja Bošnjaka od sopstvenog imena i sopstvenog istorijskog programa.
Čak i kada bi im Bosna bila na srcu, svi Srbi i svi Hrvati u BiH bi se za nju zalagali kao Dodik i Čović: Srbi kao Srbi – i čak ne ni kao “bosanski Srbi“, i Hrvati samo kao Hrvati, a ne “bosanski Hrvati“.
Tako bi Bosna i Hercegovina postala država dva konstitutivna naroda – Srba i Hrvata, i ostatka bez etničkog, kulturalnog i duhovnog identiteta, u koji bi se rastvorili Bošnjaci pod etiketom bosanstva. I uz sve to: Bošnjaci u Sandžaku, na Kosovu, u Makedoniji, ne bi imali pravo da se uključe ni u “Bosance“, ni u program “bosanstva“, jer su ovi pojmovi direktno reducirani teritorijalno – na Bosnu!
To sam Vas pitao; to Vas pitam kolega Laviću! Zašto je to potrebno, kome je to potrebno? Bošnjacima sasvim sigurno nije!
Evo još nešto: Jesu li za Vas Hercegovci Bosanci – spadaju li u korpus bosanstva? Da li bosanstvo uključuje i hercegovstvo!? Ako uključuje, onda terminom bosanstvo vršite nasilje nad hercegovstvom jer svojatate, prisvajate, supsumirate Hercegovce, svodeći ih na Bosance i bosanstvo, a pri tom ih nominalno eksplicite isključujete i ignorirate kao zasebnu zajednicu. Ako ih ne uključuje, onda nemate pravo predlagati nikakvo bosanstvo, nego morate uvesti bosanstvo-hercegovstvo! Tako je to: jedna besmislica povlači mnogo drugih! U Vašem paškvilu – odgovoru na moj tekst, pišete i ovo:
Kažete: “Bošnjaci… ne mogu opstati bez bosanske političke filozofije i njoj primjerene države.“
Potpuno netačno! Istorijska besmislica prvog reda. Bošnjaci su opstali kao narod iako su bili bez bosanske političke filozofije i bez bilo kakve države, a pogotovo bez države primjerene takvoj apstrakciji države! Kao i Srbi, kao i Hrvati, kao i Slovenci, Makedonci, Bugari, Grci… A pogotovo kao Jevreji, koji su opstali kao narod iako su bili bez svoje države više od 2.000 godina i nikada nisu napustili koncept kulturalno, duhovno, vjerski striktno i jasno definisane nacionalne države!
Koja li to mora biti sujeta, kada i u ovako krupnom i dramatičnom problemu vide samo sebe!?
Ah, da, umalo da zaboravim. Javio se i profesor Esad Duraković. Teško je shvatiti zašto – valjda on sam zna! Jer evo šta sam je o njemu napisao u svom tekstu:
“Pametan je i ugledan Esad Duraković“
Samo to! I ni riječi više! A on se razgoropadio, spominje nekakve navodne klevete, izmišlja da se u tekstu bavim “njegovim stavovima“, koje sam, opet navodno, na strašan način “falsificirao“.
Valjda mu krivo što nisam više pisao o njemu!? Kako god bilo, ni Duraković ni Lavić nisu shvatili, zaslijepljeni svojom narcisoidnošću, da se moj tekst bavi nečim mnogo važnijim nego što su oni i njihovi stavovi, naime: projektom sistematskog izbacivanja kategorije Bošnjaka i bošnjaštva iz svih javnih medija i njihovom upornom supstitucijom besmislenim teritorijalnim odrednicama i surogatima kao što su “Bosanstvo“, “Bosanci“, “Bosanci i Hercegovci“, i to u svim prilikama i na svim nivoima.
Koja li to mora biti sujeta, kada i u ovako krupnom i dramatičnom problemu, vide samo sebe!? Esad Duraković je pao tako nisko da mi na kraju “…skreće pažnju da je Bošnjačka akademija nauka, čiji sam ja “član“ (ko će znati zašto je ovo Duraković stavio u navodnike), registrirana u BiH kao udruženje građana…“ te da je “…moje predstavljanje statusom akademika – nelegitimno!“
Tu spasa nema!
Jednostavno, postoje ljudi koji sve svode na privatnu ravan. Umjesto da se upita zašto su Bošnjaci bili jedini narod u bivšoj Jugoslaviji kojem je uskraćeno pravo da imaju sopstvenu nacionalnu akademiju nauka i umjetnosti, on čak i osnivanje Bošnjačke Akademije Nauka i Umjetnosti negira, samo da bi mene denuncirao kao nekoga ko se nelegitimno predstavlja statusom akademika, iako sam “član“ običnog udruženja građana!?
BANU je prva bošnjačka nacionalna akademija u istoriji, i tu se nema o čemu raspravljati!
ANUBiH je Akademija Bosne i Hercegovine, dakle države, a ne naroda. Srbi su imali i imaju SANU – Srpsku akademiju, a ne Akademiju Srbije: Hrvati imaju HAZU – hrvatsku akademiju, a ne Akademiju Hrvatske; Slovenci, Bugari, Francuzi..,. da ne nabrajam, svi narodi imaju nacionalne akademije.
Samo Bošnjacima nije bilo nikada dopušteno da imaju svoju nacionalnu akademiju, a kada je konačno osnovana, našli su se i takvi kao Esad Duraković koji su smatrali da je njihova najpreča obaveza da Bošnjačku Akademiju Nauka i Umjetnosti denunciraju kao “udruženje građana“, a njene “članove“ prokažu kao ljude koji se lažno predstavljaju kao akademici.
Da ne bude nesporazuma. Ja sam ponosan što sam član (a ne “član“) prve Bošnjačke Akademije Nauka i Umjetnosti, posebno što sam izabran za prvog predsjednika Bošnjačke Akademije Nauka i Umjestnosti, i pet para ne dajem za to šta o tome misli Esad Duraković!
To što sam i redovni član jedne europske Akademije Nauka i Umjetnosti, raduje me kao naučnika; to što sam član BANU, ispunjava me kao Bošnjaka!
Napomena:
Nastavit će se. Zbog vitalne važnosti očuvanja istorijskog imena Bošnjaka i njihove duhovne, kulturalne i državotvorne tradicije, slijedi substancijalna diskusija ove teme.
wpDiscuz