Sinoć je Hrvatska politička scena ponovno dokazala svoju sposobnost da od ozbiljne debate napravi reality show. Sučeljavanje Zorana Milanovića i Dragana Primorca, umjesto vizije budućnosti, donijelo je oluju uvreda, prenemaganja i pokazalo koliko je hrvatska politika daleko od onoga što građanima treba – konkretna rješenja.
Politički gladijator protiv wannabe državnika
Milanović, stari politički lisac, nastupio je u svom prepoznatljivom stilu – britak, zajedljiv i spreman nokautirati svakog tko ga izazove. Njegova sposobnost da dominira prostorom bila je očita, ali sarkazam i arogancija mogli su odbiti dio publike. S druge strane, Dragan Primorac pokušao je odigrati ulogu uzornog građanina svijeta, moralnog autoriteta i stručnjaka. No, svaka njegova rečenica izgledala je kao da je naučena napamet, a na trenutke je zvučao poput reklame za samog sebe.
Ukratko – Milanović je bio Milanović, a Primorac, nažalost, nije bio ni blizu onoga što bi Hrvatska trebala.
Retorika kao oružje
Sučeljavanje je bilo natjecanje u nadmudrivanju, a ne diskusija o budućnosti Hrvatske. Evo nekoliko ključnih trenutaka:
Vojna pitanja:
Milanović je oduševio poznavanjem sustava i ovlasti, ali nije ponudio konkretnu reformu. Primorac je zazivao povratak vojnog roka, ali nije objasnio kako i zašto.
Tko je pobijedio? Milanović – iskustvo je bilo presudno.
Vanjska politika:
Oba kandidata propustila su priliku artikulirati jasnu strategiju. Milanović je nastavio s kritikama NATO-a, dok se Primorac hvalio globalnim vezama koje nitko nije vidio.
Tko je pobijedio? Nitko – prazne riječi s obje strane.
Ekonomija:
Primorac je napao Milanovićev premijerski mandat, no nije ponudio alternative. Milanović je obranio svoje rezultate, ali bez vizije za budućnost.
Tko je pobijedio? Milanović – zbog bolje retorike i činjenica.
Društvena pitanja:
Milanović je ponovio liberalne stavove o pobačaju i eutanaziji, dok je Primorac igrao na konzervativnu kartu.
Tko je pobijedio? Ovisi o publici – liberali će stati uz Milanovića, konzervativci uz Primorca.
Hrvatska između karaktera i kaosa
Hrvatska danas ne treba predsjednika koji će dominirati svojim egom niti onoga koji je politički neiskusan. Treba nekoga tko zna balansirati između karaktera i stabilnosti, tko razumije važnost pomirbe u društvu i tko može izgraditi imidž “dosadne države” – jer u svijetu punom kaosa, dosada je vrlina.
Milanović ima karakter, ali i reputaciju konfliktnog lidera. Primorac je miran, ali često djeluje kao politički amater. Izbor je težak jer nijedan od kandidata ne nudi ono što Hrvatskoj treba: lidera s jasnom strategijom i sposobnošću vođenja bez nepotrebne dramatike.
Što su pokazali?
Milanović: Politički veterani znaju dominirati debatama, ali mogu zaboraviti da je publika željna lidera koji spaja, a ne dijeli.
Primorac: Pokazao je dobru volju, ali ne i potrebnu snagu za najvažniju političku funkciju u zemlji.
Zaključak: Manje zlo ili prava odluka?
U tehničkom smislu, Milanović je sinoć pobijedio. Njegovo iskustvo i retorička superiornost bili su očiti. No, pitanje je hoće li birači željeti još pet godina političkog kaosa i podjela. Primorac nije uspio uvjeriti javnost da je dovoljno sposoban za predsjedničku funkciju, a njegovi pokušaji da se predstavi kao moralna vertikala više su odavali nervozu nego sigurnost.
Na kraju, Hrvatska ostaje u dilemi: birati poznatog lidera s problematičnim karakterom ili novog kandidata s puno nejasnih potencijala.
wpDiscuz
