U danu kada je OSCE objavio da je ovaj problem “Najvidljiviji primjer diskriminacije u oblasti obrazovanja u Bosni i Hercegovini”, iz Travnika su stigle jezive slike.
Objavio ih je Sead Mušić na svom Facebook profilu.
Radi se naime o objektu Katoličke crkve u Travniku koji vlasti godinama koriste da bi održale koncept dvije škole pod jednim krovom. No to je koncept koji u BIH nisu uvele HDZ i SDA vlade, kako to naivno zaključuje g. Mušić, nego upravo OSCE. Koji se sada bori protiv vlastitog koncepta.
Ideja je bila da se djeca zbliže. Da se ne otvaraju posebne škole nego da se nastava odvija u jednoj školi , pod jenim krovom, al da se djeca susreću.
Međutim ovaj koncept OSCE-a pokazao se kao katastrofalno loš. Označenost je postala samo veća.
Još jedan dokaz koliko OSCE ne razumije BIH društvo. I ne samo OSCE:
U objektu djeluju Katolički školski centar “Petar Barbarić” u kojoj se izvodi nastava na hrvatskom jeziku i Srednja mješovita gimnazija Travnik koju pohađaju većinom bošnjačka djeca.
Problem kod ove škole je dodatno taj što je školi Petar Barbarić oteta njihova zgrada. Tako da nastavu rade u polovici vlastite zgrade.
No prizor je i više nego ružan.
Osim različitog programa, različitog vremena početka nastave i velikog odmora, dijeli ih i improvizovana ograda. Ona djeluje sablasno. Iako se radi o tome da je škola Fra Petar Barbarić u suštini sjemenište pa nije najbolji primjer. Ima daleko boljih primjera od ovog u BIH.
Podsjetimo, šef Misije OSCE-a u BiH Bruce Berton je danas uoči predstavljanja izvještaja “Dvije ‘škole pod jednim krovom’ izjavio::
“To je najočitiji primjer diskriminacije u BiH. Danas praksa ‘dvije škole pod jednim krovom’ postoji u 56 škola u BiH, variraju u smislu obilježja, veličine. Sistematično svima je segregacija mladih u BiH, po etno-nacionalističkim politikama”.
Kao da nikada nije čuo da je upravo OSCE bio taj koji je uveo žičane ograde u BIH školstvo.
No ono o čemu svi šute kad je u pitanju obrazovanje u BIH nisu ograde u prostoru. Nego ograde u glavama. Što znači imati sutra jednu školu, pod jednim krovom, u kojoj će djeca imati tek različite skupine jezičnih predmeta, ako će udžbenici povijesti ostati dio nacionalne skupine predmeta. I ako će se povijest izučavati tako što će za događaj A, Bošnjaci učiti da je činjenica 1, Hrvati da je činjenica 2 a Srbi da je činjenica 3.
Da se ne lažemo.Obrazovanje na materinjem jeziku nije uopće problem BH školstva. BH obrazovanje čeka, da se dovrši rat za interpretaciju prošlosti, kako bi onaj koji u sadašnjosti dobije bitku za tumačenje prošlosti mogao napisati zajednički udžbenik povijesti.
A to je rat koji se ne može dobiti. I pitanje od milijun dolara.
Odgovor na to pitanje leži recimo u Sjevernoj Irskoj. Onako kako oni u učionicama tumače Ircima i Škotima događaj Krvave Nedjelje tako bi se u BIH morale izučavati Markale, Cisterna u Mostaru, Srebrenice. Trusine i Ahmići.
No tko je od nas uopće ikada postavio pitanje kako je Sj. Irska rješila pitanje obrazovanja?
Nitko.
Da ne govorimo da BIH uopće nema obrazovni sistem. Nego skupinu građana koja se u šali prozvala prosvjetom, i skupinu građana koja se u šali prozvala učenicima.
I tako dalje. Da ne zijeveamo. BIH ne postoji na karti niti među 2000 najboljih svjetskih sveučilišta. O gimnazijama da ne govorimo.
Poskok.info
P.S. u prilog još jedan propagandni uradak Al Jazeere u kojem su Hrvati prikazani kao totalni idioti i fašistoidni mrzitelji svega nehrvatskog. BTW tko ono sjedi u RAK-u i kad će više ta sankcija ovoj arapskoj sijačici mržnje i poticateljici sukoba?