Dodik je prošloga tjedna na Hvaru Milanovićeva odličja fakturirao Katoličkoj Crkvi i tako ga ekskulpirao za „grijeh iz Dervente“. Hrvatski će se predsjednik, međutim, već u petak uvjeriti kako su sve morske ljubavi kratke. U Prijedoru će Srbi, pod Bajinim ravnanjem, iznova tupiti o kontinuitetu NDH i aktualne Hrvatske.
Nedavno je eresovski vožd iznenadio svekoliku javnost, poručivši, nakon, doduše, roditeljskog sastanka u Bruxellesu, kako (konačno!) izlazimo iz razdoblja velike galame. Počinje, navijestio je uz nemalu nevjericu slušateljstva, vrijeme dogovora. No prevelik je Baja skandal majstor kako bi se sva buka oko njega i poglavito zbog njega – stišala. Preko noći. Zato ni njegovo naprasno uprizorenje na Hvaru, a na (valjda!) poziv hrvatskog predsjednika, također jednog osebujnog političkog aktera, nije moglo proći tek tako.
Neka (te) Mujo!
Štoviše, zagrebački Jutarnji list drži kako je ulazak helikoptera MUP-a Srbije u zračni prostor Hrvatske najveći sigurnosni propust. Nisu ga vremenski locirali pa bi se onda moglo kazati i – ikada! Naime, srbijanska Super Puma, koju je lani u srpnju Srbija kupila od Francuske, preletjela je pola Hrvatske bez ikakva nadzora. Procedura je u ovakvim slučajevima inače potpuno jasna. Kada dolazi osoba u statusu predsjednika, veleposlanstvo te države prethodno obavještava hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova koje o tome obavještava MORH, koji daje suglasnost te MVP potom šalje odobrenje veleposlanstvu. Kako je u ovome slučaju predsjednik Republike Srpske letio letjelicom u vlasništvu MUP-a Srbije, ta je država trebala obavijestiti hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova da će njihov helikopter ući u Hrvatsku. Kada osoba u rangu predsjednika letjelicom dolazi u Hrvatsku, MVP obavještava Agenciju za civilno zrakoplovstvo o tome, a ta agencija let označava kako diplomatski. Ničega od toga u ovom slučaju, otkrili su hrvatski mediji, nije bilo.
Istina, iz Ureda Zorana Milanovića stiglo je nekakvo tumačenje kako su, eto, svi sve znali. Međutim, nakon toga nemuštoga priopćenja sjetili smo se zlosretnoga Muje kojega je majka grdila ne zato što se kladio, nego zato što se vadio. Ali – lako je po Muji, što ćemo s hrvatskim vrhovnim zapovjednikom? Zokijem, naime! Jasno je kako je, pa čak i ako Milanoviću neskloni mediji malo pretjeruju, predsjednik pokazao stanoviti „bezbjedonosnu“ nekulturu. Iz bosanskohercegovačke perspektive postavlja se pak pitanje: Što je zapravo Milorad Dodik radio na Sunčanom otoku?! Pa čak i da je došao plivajući, a ne ovako kako je već stigao.
Ne gadi se Zokiju
Riječ je, naime, o dužnosniku oko kojega je već stanovito vrijeme formiran (diplomatski) sanitarni koridor te koji izravne kontakte ima još samo s Vladimirom Putinom, Viktorom Orbanom i, dakako, s Aleksandrom Vučićem, trojicom, dakle, uglavnom anatemiranih mušketira. Od kojih ovaj aktualni Bajin iznajmljivač (super) zrakomlata politički stoji još najbolje. Što bjelodano svjedoči o drugoj dvojici Bajinih intimusa. A kako i hvarski domaćin putnika iz Super Pume slovi u uvjerljivo većem dijelu europske, a i američke diplomacije, za ruskog igrača, uistinu je pitanje svih pitanje – ne kako je doletio, nego zašto se uopće sastao s Milanovićem?! Što bi kazao Andrej Plenković – prilično je to neobična situacija.
I, uistinu je, a to više govori o Hrvatskoj negoli o Srbiji i RS-u, neobično da je hrvatski premijer, prema vlastitu priznanju, o uprizorenju Putnova balkanskoga kurira na Hvaru doznao od Vučića, koji je sve okrenuo na sprdnju tvrdeći kako ne zna na kojem je (to) ostrvu bio njegov brat iz prijeka. K’o kad Srbija ima tih Super Puma, pa ne mora predsjednik znati gdje baš svaka od njih leti i s kakvim teretom.
Nije, međutim, eresovski neprikosnovenik dao da fama dugo obavija „slučaj Hvar“, kako su ga krstili hrvatski novinari. Mada, čini mi se kako je primjereniji naziv Dan (širom) otvorenih hrvatskih vrata. Iako je, vidjeli smo, obećao kako je s galamom svršeno, Dodik je ipak zagalamio u Glasu Srspke kako oni kojima je problem što je (pre)letio u Hrvatsku Vučićevom gotovo novom letjelicom nemaju pojma o životu. Helikopterom se, biva, ako nije vojni, može letjeti bilo gdje.
Muštuluk s Pasuljanske livade
Uz to, pojasnio je kako je eresovski helikopter na redovitom servisu, pa od koga će (onda) posuditi, ako neće od majčice Srbije. A nakon ove hvarske epizode nema nikakve dvoumice kako bi i Zoki po njega poslao zrakomlat, kad ne bi bilo još jedne zanimljive okolnosti. S Hvara je, naime, žurio na Pasuljanske livade gdje je Vojska Srbije imala vojnu vježbu i gdje se, obznanio je potom, uvjerio kako su Vučićevi momci spremni braniti Srbe ma gdje bili…
A onda je s tehničkih pitanja svoje jednodnevne jadranske ekskurzije prešao na sadržaj, pojasnivši kako mu je iznimno važno održati pozornost Hrvatske u vezi sa situacijom u BiH te kako mu naročito odgovara posvećenost službenoga Zagreba jednakopravnosti konstitutivnih naroda. Eh, sad, je li baš zbog te stare, pomalo već i izlizane, priče, morao posuđivati po komšiluku?! Ma, nije! Ali bilo je tu još tema, slijedom čega se može kazati kako Super Puma nije džaba trošila Vučićev kerozin (ili što već…).
Dodik tako tvrdi kako je sa svojim hvarskim domaćinom razgovarao i o njegovim pohodima Bosni napaćenoj, naročito Derventi gdje je hrvatski predsjednik u ožujku dodijelio odličja 103. brigadi HVO-a i nekim od njenih pripadnika. Bilo je to vrijeme, ako je netko zaboravio, kada su brojni eresovski dužnosnici tražili da se Milanović proglasi nepoželjnom osobom u „boljem dijelu BiH“. I, evo sada, nakon pet mjeseci, Baja ekskulpira svoga ljubaznoga hvarskog domaćina, tvrdeći kako on zna da je u kuloarima Katoličke Crkve dogovorena dodjela odličja, pa je, eto, hrvatski predsjednik bio samo izvršitelj. U prijevodu – materijal Crkveni, ruke predsjednikove. „Pričao sam o tome s Milanovićem i mislim da smo se razumjeli“, objasnio (…) je. Što, valjda, znači kako se više Zoki, inače agnostik prema vlastitu svjedočenju, više nikada neće dati nagovoriti od Crkve. Ni na što!
Predolujno vrijeme
I, dakako, i ova afera, bez obzira na sezonu kiselih krastavaca, ne bi dugo (pre)živjela. Ne bi, e da se nije dogodila u predolujno vrijeme. Što bi kazao Zokijev drugar Mile – oni slave a mi polažemo vijence. A ove će godine Srbi s obje strane Drine vijence polagati u Prijedoru, gdje se možda, u žestokoj konkurenciji, ponajviše pokazala nacistička priroda velikosrpske agresije. I ideje! Taj je grad, kako znamo, bio okružen logorima, a nesrbi su obilježavani bijelim trakama. Eto tu će ovoga 4. kolovoza Srbi, pod ravnanjem Dodika, Vučića i patrijarha Porfirija, oplakivati „etničko čišćenje“ tijekom Oluje, uz – tradicionalno – reminiscenciju na Jasenovac i „750 000 ubijenih“.
A sve to kako bi se, što smo već ionako tisuću puta čuli i od Vučića i od Dodika, iznova naglasio (nekakav) kontinuitet Nezavisne Države Hrvatske i aktualne Hrvatske. Možda će, mada slijedom hvarskog skandala nije lako biti optimist, Milanović nakon petka razumjeti koga mu je na ladanje dovezao srbijanski zrakomlat.
Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik