Drugog svibnja, navršilo se deset godina od smrti Izeta Kike Sarajlića, pjesnika, povjesničara filozofije, esejiste i prevoditelja.
Rođen 16. ožujka 1930. u Doboju, Sarajlić je djetinjstvo proveo u Trebinju i Dubrovniku, a 1945. se nastanjuje u Sarajevu, u kojem će ostati sve do kraja života. Za vrijeme studija na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, gdje je i doktorirao, radio je i kao novinar. Ipak, najveći dio svog radnog vremena proveo je u izdavačkoj kući ‘Veselin Maselša’. Bio je član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i udruženja intelektualaca Krug 99.
U svijet jugoslavenske poezije ulazi kao devetnaestogodišnjak, zbirkom poezije ‘U susretu’. Za života, objavio je preko 30 knjiga poezije od kojih su neke prevedene na čak 15 jezika. Uoči rata objavljena su i njegova Izabrana djela u dva toma. U godini njegove smrti nagrađen je Šestoaprilskom nagradom Grada Sarajeva.
Izet Sarajlić, za kojega su književni kritičari govorili kako je u stanju od svega načiniti pjesmu, preminuo je 2. svibnja 2002. godine u Sarajevu. Nakon njegove smrti talijanska kuća poezije Casa della poesia odlučila je pokrenuti Međunarodne susrete poezije, posvećeni Izetu Sarajliću.
Priređivači njegove zbirke ‘Knjiga oproštaja’ (1997.) izdvajaju iz njegove biografije nekoliko neobičnosti.
Naime, Sarajlić je 1953. godine isključen iz Saveza pisaca Jugoslavije, a 1970. je izabran za predsjednika Udruženja književnika BiH, ali je na toj dužnosti ostao samo 17 dana. Sarajlić, najzastupljeniji bh pjesnik u svjetskim antologijama poezije, odbio je 1964. primiti nagradu Udruženja književnika BiH.