Published On: Uto, lip 14th, 2016

ČOVJEK KOJI JE NAREDIO NAPAD NA UZDOL: “A zašto to sad istražuju?” Inače ABIH tu je ubijala i civile…

U sklopu istrage za zločin počinjen nad hrvatskim civilima u selu Uzdol kod Prozora počinjen 14. rujna 1993., u Tužiteljstvu BiH saslušan je ratni zapovjednik Samostalnog prozorskog bataljuna Armije BiH, Enver Buza

Buza je potvrdio da je saslušan u Tužiteljstvu BiH u prisustvu odvjetnika te je za BIRN BiH kazao da je već drugi put u mjesec dana dao iskaz u Tužiteljstvu BiH.

“Ako je Haag presudio da nije bilo zločina, ako se zna da je Uzdol bio legitiman vojni cilj, onda mi nije jasno zašto se Uzdol uopće istražuje u Tužiteljstvu“, kazao je Buza za BIRN BiH.

Tužilaštvo u Haagu nije uspjelo dokazati odgovornost Sefera Halilovićeva za ubojstva u Uzdolu te mu je u listopadu 2007. potvrđena oslobađajuća presuda.

Tužitelj nije dokazao da je Halilović zapovijedao operacijom Armije BiH “Neretva ’93“ ni da je imao efektivnu kontrolu nad jedinicama koje su počinile zločine iz optužnice.

Izričući oslobađajuću presudu Haliloviću, Haag je ustvrdio da je zapovijed za borbeno djelovanje u Uzdolu izdao Enver Buza, koji je bio pod izravnim zapovjedništvom. Rasima Delića. No, Haag jest utvrdio za 26 mještana Uzdola da nisu ubijeni u borbi te da su ubijana i djeca. (BIRN)

In Memory Of Croatian Civilians Massacred In Uzdol

Child victim of Uzdol, Bosnia and Herzegovina Photo: arhiva-braniteljski-portal.hr

Associated press 16 Sept 1993 (reporter George Jahn)
The United Nations issued an unusually direct and detailed statement condemning Muslim-led government troops for the massacre, which it called a ”cowardly atrocity.”
The killings took place Tuesday in Kriz, near the village of Uzdol in central Bosnia. Lt. Col. Bill Aikman, a spokesman for U.N. peacekeepers, said a British commander reported seeing at least 35 bodies, mostly of elderly people and including one young girl.
The U.N. statement said 70 to 100 Bosnian government soldiers launched an early morning attack on the hamlet, luring out Croat villagers. Government forces then crept around the Croat positions and attacked the Croat command in the village, killing two Croat soldiers, it said.
”This group then retreated, murdering the remaining population with firearms, knives and axes, and setting fire to some houses,” it said.
———-
The United Nation’s Bosnian command will investigate the slayings, the statement said. Cedric Thornberry, the most senior U.N. civilian in the region, demanded ”speedy and exemplary punishment” for the perpetrators”.
September 14th 1993, Muslim led Bosnia and Herzegovina Army soldiers attacked the Croat villagers of Uzdol. Upon their arrival in the village the infantry killed everybody in sight, and only 100 women, children and elderly people remained in the village. On the following day, the Croatian HVO soldiers entered the village and found 29 mutilated bodies of murdered Croat civilians.
Majority of residential and farm buildings in the district area were destroyed during the shelling of Serbian artillery, and in the clashes between Muslim led Army of Bosnia and Herzegovina and HVO (Croatian Defence Council) soldiers.
The following is the list of massacred civilians (with dates
of their birth) from the village of Uzdol:
1. Domin Raic (September 21, 1936);
2. Ivka Raic (April 16, 1934);
3. Zorka Glibo (October 10, 1938);
4. Mato Ljubic (October 6, 1923);
5. Kata Ljubic (September 10, 1948);
6. Kata Perkovic (September 24, 1922);
7. Luca Zelenika (April 25, 1906);
8. Janja Zelenika (August 28, 1931);
9. Dragica Zelenika (April 25, 1934);
10. Ivan Zelenika (June 1, 1930);
11. Ruza Zelenika (April 14, 1931);
12. Jadranka Zelenika (January 8, 1981);
13. Ruza Zelic (December 25, 1943);
14. Marija Zelic (September 12, 1980);
15. Stjepan Zelic (January 2, 1983);
16. Ante Stojanovic (March 5, 1920);
17. Anica Stojanovic (November 4, 1949);
18. Franjo Stojanovic (January 6, 1916);
19. Stanko Raic (May 20, 1927);
20. Lucija Raic (September 26, 1933);
21. Sima Raic (July 6, 1914);
22. Mara Raic (November 26, 1938);
23. Mijo Raic (September 12, 1924);
24. Ivka Raic (April 29, 1921);
25. Serafina Stojanovic (February 12, 1922);
26. Mara Grubesa (elderly, birth date unknown);
27. Martin Ratkic (elderly, birth date unknown);
28. Kata Ratkic (elderly, birth date unknown);
29. Jela Dzalto (elderly, birth date unknown).

May they rest in peace and our love and memory for them never die.

Justice has yet to see all those individuals responsible for these massacres brought to account and punishment.  It represents one of many crimes committed by Bosniaks (Bosnian Muslims) that have somehow eluded the wrath of justice – hopefully not forever.  Ina Vukic, Prof (Zgb); B.A., M.A.Ps. (Syd)

Ivica Mlivončić u Slobodnoj Dalmaciji još 2000-e piše sljedeći tekst, od tada do danas nije se puno promijenilo:

Nezapamćen zločin u Uzdolu

Na području općine Rama/Prozor, prema popisu stanovništva iz 1991. godine, živjelo je ukupno 19.601 osoba, a od toga je bilo 62,3 posto Hrvata, 36,6 posto Muslimana-Bošnjaka i 0,2 posto Srba. Ramsko područje je uvijek bilo većinsko hrvatsko i katoličko. Kršćanstvo se u njemu rano ukorijenilo što se vidi po ostacima starokršćanske bazilike u selu Varvari porušenoj u VI. stoljeću. Tu je bilo i sjedište korepiskopa.

Djeca ubijena na spavanju

U otporu srpskom agresoru zajednički svoje domove brane Hrvati i Muslimani-Bošnjaci organizirani u HVO. Veći dio Muslimana-Bošnjaka se drži jugoslavenskog sustava obrane, kojemu je teritorijalna obrana (TO) sastavni dio JNA. Glavni zapovjednik štaba TO Muharem Šabić stvara plan Elif obrane i plan Be obrane s tim da je prvi predviđen u suradnji s HVO-om, a drugi samostalno. Napetosti se rađaju već zbog te činjenice. Kada je 29. kolovoza aktiviran plan Be, bilo je jasno da će doći do sukoba između HVO-a i Armije BiH.
“Štab TO općine Prozor”, muslimansko-bošnjačka paravojna i ilegalna vojna postrojba, širi glasine kako će u petak 23. listopada 1992. godine doći do sukoba u Prozoru i da će “čaršijom vladati Muslimani”. Svakako je to bila najava da Muslimani-Bošnjaci žele uzeti vlast u svoje ruke suprotno rezultatima prvih demokratskih izbora i činjenici da su Hrvati većinski narod u toj općini. Sukobu prethodi ubojstvo četvorice vojnika HVO-a iz zasjede kod sela Dobrošina.
Pri upadu u Uzdol 14. rujna ’93., muslimanske su postrojbe ubile i 12-godišnju Jadranku ZelenikuU ratu između HVO-a i Armije BiH muslimansko-bošnjačke postrojbe počinile su 66 zločina nad Hrvatima, od toga broja žrtava 26 su odrasli civili, 6-ero djece i 34 zarobljena i ubijena vojnika HVO-a, a protjerano je ili prognano 3500 hrvatskih civila. Najveća hrvatska stratišta bila su Jusićima (3), Uzdolu (41) i Hudutskom (22 žrtve).
Pripadnici Armije BiH su 18. lipnja 1993. godine napali zaselak Juriće. Bio je taj dan blagdan Presvetoga Srca Isusova i po drevnom običaju mnogi su otišli u Prozor na slavlje, a kod kuće su ostala djeca, starci i nekoliko muškaraca. Diverzantsko-teroristička grupa bila je upoznata s tom tradicijom, pa je krenula u Juriće i kradomice je ušla u selo. U kući Ante Kneževića tada su ubijeni njegov sin Ante (1976.) i kćerka Marina (1979.). Oni spavaju. Zločinci upadaju u kuću i iz blizine iz automatske puške oboje djece ubijaju. U sobi svoje kuće ubijena je Anica Jurić-Vidović tako što su zločinci ispalili rafal iz automatske puške u njezina leđa, a jedan metak se zabio u grlo. Komisija Unprofora utvrdila je te zločine, napravila fotodokumentaciju i crteže na mjestu događaja, a liječnici su napravili obdukciju leševa.

Četrdeset jedna nevina žrtva

Nezapamćen zločin počinile su postrojbe Armije BiH 14. rujna 1993. godine u ramskom selu Uzdolu, gdje je pala 41 hrvatska žrtva. Pučanstvo je zatečeno na spavanju, otpora napadu nije ni bilo, a toga dana u 6 sati ujutro začuo se zveket noževa i mačeta, pucnji i detonacije, vika i bezglavo bježanje ljudi. Sve je teklo po muslimansko-bošnjačkom pripremljenom planu, ubijani su svi ljudi na koje su vojnici naišli, a zarobljeni civili su morali praviti živi štit. Tijela ubijenih pronalažena su u spaljenim kućama, uz njih i nedaleko od njih. Ljudi su ubijani puškama, pištoljima, mnogi su dobili metak u zatiljak, neki su izbodeni noževima, kuće su spaljene, crkva i županijski ured su teško stradali. Mrtva tjelesa djece i staraca su masakrirana.
Sutradan u Uzdol su ušle postrojbe HVO-a i ugledale su stravičnu sliku zločina. U krevetu je ubijena Ruža Zelenika sa svojom unukom Jadrankom, obje prostrijeljene metkom, potom isječene noževima. Dječak Stjepan Zelić bio je samo u donjem rublju, što znači da je počeo bježati skočivši iz kreveta, nešto dalje od njegova mrtvog tijela ležala je mrtva mu sestra Marija. Dječak Stjepan je ubijen iz pištolja u glavu. Mijo Raič je zatečen na prvoj stubi svoje kuće i tu je ubijen. Supruga mu Ivka je u kući izmasakrirana, a posljednjih devet godina bila je nepokretna.
U Uzdolu je počinjen težak i masovan zločin nad Hrvatima, ubijeni su nevini civili, žene, starci i djeca. Zločin se nije dogodio slučajno, već je brižno planiran, jer je odabran dan katoličkog blagdana kada u selu nije bilo muškaraca da brane svoje domove i obitelji. Hrvatski domovi su opljačkani i potom spaljeni. Od zarobljenih osoba otimane su dragocjenosti i novac. Pripremu za napad vodio je general Sefer Halilović, a neposredno na čelu akcije bio je Enver Buza, komandant Prozorskog bataljuna Armije BiH.

Četvorica odgovornih

Dva dana poslije dogodio se novi teški zločin nad ramskim Hrvatima. U selu Hudutskom 16. rujna 1993. godine provalili su pripadnici Armije BiH i zarobili 25 vojnika HVO-a. Trojicu zarobljenih hrvatskih vojnika strpali su u logor Muzej u Jablanici, a ostali su jednostavno strijeljani. Bio je to čin teške povrede međunarodnoga ratnog prava.
Ministarstvo unutarnjih poslova HR Herceg-Bosne je 18. travnja 1994. godine podnijelo krivičnu prijavu protiv pripadnika Armije BiH osumnjičenih za zločin nad stanovništvom u Uzdolu. Krivična prijava podnesena je protiv generala Sefera Halilovića, Envera Buze, Zaima Here i Smaila Here. Uz krivičnu prijavu priloženi su policijski zapisnici, izjave svjedoka, popis masakriranih osoba u Uzdolu, fotodokumentacija o mjestu zločina i mjestu masakra i zapisnici o obdukciji žrtava.