Navodno će popis stanovništva pokazati da Bošnjaka ima 50 posto, Srba 32 posto, a Hrvata 15 posto. Sporni su i brojevi nerezidentnog stanovništva, kojim se pokušava manipulirati. To se odnosi na RS, a Čović to komentira kao “puhanje u hladno”.
Boji li se politički lider najmalobrojnijeg naroda sume od 50 posto Bošnjaka, pošto zbog tih brojki postoji bojazan u RS?
“Brojke su psihološka vaga, kojom se pokušava licirirati u javnosti. Dobar dio javnosti se veže za popis 1991. Ne plašim se, jer to ništa ne znači. Taman da kaže neko da je ovo ‘bošnjačka – islamska država, jer nas je 50 posto – to ništa ne znači’. BiH je država tri konstitutivna naroda. Tako je postala i definieana, to će tako ostati. Pitanje je drugih odnosa kojim se da špekulirati”.
“Mi dvije godine šekupiramo o tome, a kako mi znamo koliko nas je, ako ti podaci nisu izašli u javnost. 196.000 nerezidenata je postavljeno kao pitanje opstanka RS. Ona je neuptina kao tvorevina. Ustavno je definirana, i to će ostati tako. Dok se snažno vežemo za povijest – to će tako trajati. RS je neuptina dokle god to žele predstavnici srpskog naroda”, kazao je za N1 član Predsjedništva BiH.
Postoji bojazan da će u BiH biti pobrojano milijun ljudi manje nego prije rata – procjene UN-a da će nas do 2100 godine biti ispod dva milijuna stanovnika.
“Mislim da će se ti trendovi promijeniti. U posljednje dvije-tri godine mladi ljudi odlaze. Isporučimo ih gospodarstvu Njemačke…ili negdje drugo. Dok ne riješimo neke odnose u BiH – to ne možemo zaustaviti. Mi se svađamo oko trivijalnih stvari, to te ljude ne zanima. Došli smo do Blajburga – koga to zanima od mladih. Dok ne okrenemo taj list, to će biti tako. Ne mislim da će se tako rapidno smanjivati broj stanovnika. Ovo je rijetko naseljena zemlja, prirodni potencijal je ogroman – doći će neki koji će drugačije odlučitvati”, smatra Čović.
A kako zaustaviti mlade da odlaze, kad ih ne zanima svađa političara?
“Nije samo posao u pitanju i odlazak zbog njega, nego ambijent. Napravite analizu ljudi koji su otišli – ljudi sa radniog mjesta odlaze vani. Ne vjeruju u ovaj prostor i ambijent. Posao nije dovoljan, treba puno više. Strahuju ljudi da grade budućnost u BiH”.
Jesu li njegove kolege svjesne toga? Jesu li spremni stalno iznova pokretati nacionalne priče, da bi ostali na vlasti – bez obzira što će ljudi odlaziti?
“Dobar dio nas ne razmišlja o budućnosti. Postoji puno ljudi kojima nemaju hrabrosti za donošenje ključnih odluka. Ako to mi ne uradimo, 2018. godine će se pojaviti značajan potencijal ljudi iz sva tri naroda – koji će prošlost ostaviti povjesničarima i okreniti se stvarima za život. Generacija političara kojoj ja pripadam – osuđena je na odlazak u narednih godinu ili pet. Mi u stranci to radimo odavno”, kaže Čović iz konstataciju da “čitav ambijent treba promijeniti da bi izašlo mnogo kvaliteta”.
Taj ambijent je, smatra on, sličan kao i u zemljama regije, ali i nekim zemljama EU.
“U najugledniim članicama EU se ovo događa. Koliko godina, toliko vlada u Italiji. To se nije odražvalo na sustav kao kod nas”.