Čileanski studenti širom države danas stupaju u štrajk, nastavljajući svoju žestoku borbu za kvalitetno i javno obrazovanje. U masovnim prosvjedima od više desetaka tisuća studenata i đaka također se nalazi i velik broj nastavnika, roditelja pobunjenih studenata i radnika. Čak 80 radničkih organizacija također će stupiti u 48-satni štrajk potpore studentima i đacima.
Štrajkom se ujedno označava i kraj napetog mjeseca u kojem je izbijalo više prosvjeda i sukoba s policijom. Preko godine dana studenti se predano i žestoko bore, forsirajući obrazovanje u sam centar fokusa državne agende. Tijekom proteklih mjeseci došlo je do re-radikalizacije studentske pobune – ukupno 9 srednjih škola upravo se nalazi pod okupacijom. Pritom je svakako bitno istaknuti kako u borbi za svoja prava uz studente prednjače srednjoškolci, pokazujući kako su i u tim ranim godinama izuzetno svjesni klasnih konflikata i važnosti borbe koja je pred njima.
Tijekom proteklog tjedna stotine tinejdžera je uhićeno i ozljeđeno za vrijeme policijskih napada na okupirane srednje škole. Mnogi su mirnim prosvjedom i solidarnošću pružili znatan otpor nasilnim upadima policije. Pošto je većina prosvjednika maloljetno, neki su istaknuli kako je detaljno pretraživanje od strane policije ujedno i oblik seksualnog zlostavljanja. Jednog dječaka policija je pogodila suzavcem u tijelo iz neposredne blizine.
Situacija u zemlji je takva da nijedna strana ne želi posustati – studenti i đaci odlučni su svoju borbu voditi sve do pobjede, dok su se vlasti odlučile na policijsku brutalnost, doslovno protiv “vlastite djece” – termin koji političari toliko vole isticati u svojim predizbornim kampanjama. U zemlji koja je prošla brutalnost diktatorskog režima Augusta Pinocheta i njegovu nasilnu instalaciju režima slobodnog tržišta, sada se budi na krilima nove generacije koja ni ne pamti 17 godina torture i diktature. Mladež Čilea iskazala se svojom izuzetnom hrabrošću boreći se agresivno protiv policije od koje su strepile prethodne generacije njihovih roditelja.
Prosvjedi studenata i đaka održavaju se u Čileu od travnja 2011
Njihovi roditelji borili su se za slobodu i prave demokratske vrednote, njihova djeca sada idu korak dalje. Žele kraj profiterstvu u obrazovnom sektoru i žele pod svaku cijenu obraniti i unaprijediti javni obrazovni sektor, prepoznavajući kako je upravo kvalitetan javni sektor – dostupan svima – esencijalni segment za kolektivni napredak, dok privatizacija obrazovanja vodi u još dublje klasne podjele i opće propadanje države i naroda.
Vođe snažne konfederacije sveučilišnih studenata udružili su se s đacima iz srednjih škola, njihovim predstavnicima i pozvali na masovni štrajk kao odgovor na kontinuirano nasilje i zapostavljanje od strane vlade. Prije dva mjeseca predstavili su temeljiti “plan od 5 točaka”, na koji su se vlasti oglušile. “Izgleda kako ministar jako sporo čita”, rekao je glasnogovornik studentske federacije, referirajući se na ministra obrazovanja Haralda Beyera.
Od pobune studenata, koja je počela u travnju 2011, do sada su uspješno protjerali već dva ministra obrazovanja, no, također su svjesni kako ove rošade u vrhu vlasti nemaju nikakve veze s ostvarenjem njihovih ciljeva. Upravo zbog tog stajališta nisu se dali pokolebati niti su nasjeli na provjerene trikove kojima vlast nastoji ugušiti pokret. Više od godinu dana je prošlo od početka studentskog ustanka, a tenzije su visoke kao i u travnju 2011, možda još i više. Vlasti su ponudile obećanje kako će uložiti 700 milijun USD za školarine, ali studenti i đaci složno odgovaraju – to je nedovoljno i to nije cilj, cilj je besplatno školovanje, javno i za svih. Pokušavale su vlasti s još nekim potezima, predložilo se smanjenje kamata na studentske krediti sa 6% na 2%, ni to nije pokolebalo pobunjenu mladež. Kako je i izjavio glasnogovornik studentske federacije za vrijeme gostovanja na državnoj televiziji ove nedjelje – “želimo sve ili ništa”.
Studenti i đaci su svjesni kako ovaj politički sistem ne radi njima u korist – kao i u slučaju drugih “demokracija” i u Čileu imamo dvije dominantne stranke – lijevi i desni centar – koje nude jedan te isti, tržišno orijentiran program. Radikalniji studenti potpuno odbacuju ovakav politički sistem, čak i Komunističku Partiju koja će se također natjecati na parlamentarnim izborima koji se održavaju u listopadu ove godine. Sve ovo je ujedno i uvod prema predsjedničkim izborima koji se održavaju 2013, do tada će brojni pobunjeni đaci biti punoljetni i imati pravo glasa. No, s obzirom da politikom dominira lijeva i desna alijansa, pitanje je koliko će mladih uopće sudjelovati na predstojećim izborima. Mladež Čilea nema iluzija, a i ono što su imali razbijeno je u srpnju ove godine kada je Kongres odbacio mogućnost procesuiranja 8 privatnih sveučilišta za koja se ispostavilo da ostvaruju profit na ilegalne načine – formiranje trećih kompanija koje su iznajmljivale prostor samim sveučilištima. Ta afera još je dodatno zacementirala radikalan stav čileanske mladež koja sada uviđa da je elita podjednako “trula”, bez obzira da li naginje na lijevu ili desnu stranu političkog kompasa.
U isto vrijeme revolt mladih ljudi širi se na sve dobne skupine. Istraživanje pokazuje kako svega jedna trećina stanovnika Čilea odobrava rad vlade, medija i crkve. Stoga ne iznenađuje kako na masovnim uličnim prosvjedima sudjeluje sve više roditelja i radnika.
Glasnogovrnica i jedna od ključnih osoba u srednjoškolskoj pobuni, Eloisa González, komentirala je za list Le Monde Diplomatique: “Mobilizacija je jedini način da se čuje naš glas. Institucije ne mogu govoriti u ime socijalnog pokreta. Nužno je formiranje više pokreta koji će u prvi plan gurnuti alternative neoliberalnom sistemu”, rekla je González, koja ima svega 17 godina, ali i nepogrešivo promišljanje glede aktualne situacije.
Jedna od ključnih osoba u pobuni studenata i srednjoškolaca, 17-godišnja Eloisa González
Eloisa je apsolutno u pravu kada tvrdi da institucije ne mogu govoriti u ime pokreta, bez obzira da li se radilo o općenarodnom, studentskom ili radničkom. Alternative neoliberalizmu postoje, izuzetno kvalitetne, progresivne i za cijelo čovječanstvo bolje alternative – no, kako i tvrdi mlada González – te ideje moraju biti “gurnute” u prvi plan, oko njih se mora okupiti narod koji nema nikakvog razloga ne raskrstiti jednom zauvijek s praksom neoliberalizma.
Pokret mladih ljudi u Čileu, kao i onaj u Quebecu, velika je inspiracija za cijeli svijet i o ovim događanjima moralo bi se znati puno više. Očito je kako za globalne medijske monopoliste nije svako proljeće “Proljeće”. U svakom slučaju, poglede bi morali usmjeriti prema Čileu i tamošnjim zbivanjima, jer borba čileanskih studenata i đaka za slobodno obrazovanja i pravo obrazovanja za svih, definitivno nije lokalna borba, ona jest i mora biti internacionalnog karaktera.
Izvori / reference:
Re-Radicalized Chilean Students Plan Mass Strike
http://inthesetimes.com/uprising/entry/13739/
re_radicalized_chilean_students_plan_mass_strike/
Alumnos de secundaria endurecen la protesta estudiantil en Chile
http://cnnespanol.cnn.com/2012/08/22/
alumnos-de-secundaria-endurecen-la-protesta-estudiantil-en-chile/
Chilean student protesters forcibly removed by police from school sit-ins
http://www.guardian.co.uk/world/video/2012/aug/17/chilean-student-protesters-removed-police-video
La previa de la nueva marcha del movimiento social por la educación
http://www.cooperativa.cl/intendencia-113-perrsonas-fueron-detenidas-en-protestas-de-la-capital/prontus_nots/2012-08-21/154932.html
Education and the free market don’t mix, say Chilean protesters
http://www.universityaffairs.ca/chilean-student-protests.aspx
5 exigencias para avanzar hacia un nuevo sistema educacional – Infografía
http://fech.cl/5-exigencias-para-avanzar-hacia-un-nuevo-sistema-educacional-infografia/
International Perspectives on Political Communication
http://www.politicalcommunication.org/newsletter_22_2_chile.html
Chile’s long hot winter
http://socialistworker.org/2011/08/31/chiles-long-hot-winter
Chilean Students and Workers Return to the Streets
http://www.plenglish.com/index.php?option=com_content&task=view&id=539352&Itemid=1