Ponedjeljak, 15 srpnja, 2024

Buhine kuće: 24. godine od zločina tzv. Armije BiH nad Hrvatima, najmlađa žrtva dvogodišnji dječak

Must Read

U zaseoku Buhine kuće kod Viteza, 9.1. 1994. pripadnici tzv. Armije BiH, odnosno,  7. muslimanske brigade, odreda El-mudžahid  i navodno specijalaca MUP-a RBiH i Dragana Vikića, likvidirali su 27 osoba hrvatske nacionalnosti. U ranu zoru tog 9. siječnja 1994. pripadnici tzv. Armije BiH ubili su 9 vojnika HVO-a, odnosno pripadnika PPN-a „Munje Središnje Bosne“ Travničke brigade HVO-a.

___________piše: Gloria Lujanović I Dnevnik.ba

“Iza te kuće moja supruga je pokošena rafalom, a ja sam pogođen u lijevu nadlakticu, na kojoj mi je dijete bilo naslonjeno. Ubili su mi dijete u naručju. Bezglavo sam trčao po dvorištu, pobješnjeli muslimanski vojnici trčali su u smjeru dječjeg plača. `Poklati!’ `Spaliti sve!’ `Allahu ekber!’- čuo sam povike bijesnih vojnika. Čuo sam i bolno “deranje” jednog čovjeka kojeg su muslimanski vojnici uhvatili. U dvorištu jedne kuće vidio sam ubijenu A.V. (ležala je na lijevom boku). Vidio sam još tri ubijene žene. Lica su im bila okrenuta prema zemlji tako da ne znam o kojim osobama se radi.Svog sina Danijela, rođenog 1992. godine nosio sam do ambulante u Vitez, a dalje je transportovan u Novu Bilu. Isti dan, od teško zadobivenih rana je umro. Ostao sam bez supruge i svog jedinog djeteta…“, ovo je dio iskaza jednog od preživjelih iz Buhinih kuća kod Viteza.

U zaseoku Buhine kuće kod Viteza, 9.1. 1994. pripadnici tzv. Armije BiH, odnosno,  7. muslimanske brigade, odreda El-mudžahid  i navodno specijalaca MUP-a RBiH i Dragana Vikića, likvidirali su 27 osoba hrvatske nacionalnosti. U ranu zoru tog 9. siječnja 1994. pripadnici tzv. Armije BiH ubili su 9 vojnika HVO-a, odnosno pripadnika PPN-a „Munje Središnje Bosne“ Travničke brigade HVO-a.

Hrvate ubijali  motornim pilama, sjekirama i noževima

O masakru u Buhinim kućama najtužnije govori tragedija obitelji Vidović. Ankica Vidović u Buhinim kućama izgubila je sina i supruga, a kćer Marijanu su ranili. Pored njenog supruga, tzv. Armija BiH, ubila i njegovog brata, Mirka Vidovića, i Mirkovog sina, Dražena Vidovića.

Ankica Grbavac ubijena je rafalnom paljbom iz automatske puške, njenog sina Danijela ( 16.2.1992) koji nije dočekao drugi rođendan ubili su u naručju svjedoka. Dragicu Petrović ostavili su u selu da bi je nakon dva dana ubili. Tijelo ubijenog Marka Buhića prerezano je motornom pilom – civilna zaštita je prvo pronašla gornji dio trupa, a tek nakon dvadeset dana noge i donji dio trbuha. Stjepan Ramljak zaklan je nožem a Nikola Janković ubijen sjekirom.

U napadu na Buhine kuće ranjeno je 35 Hrvata, od kojih je bilo 8 civila, nestalo je 17 civila, a 13 žena iz tog sela odvedene su i zarobljene u logoru tzv. Armije BiH u susjednom Sivrinom selu.  Na gradsko područje Viteza tog dana je od pola 6 ujutro do podneva ispaljeno više od 100 granata.

Snage tzv. Armije BiH u isto su vrijeme napale sve crte obrane HVO-a u Busovači, Novom Travniku,  Uskoplju, a u Lepeničkoj enklavi, odnosno, Kiseljaku, dijelovima Fojnice i Kreševa, trajao je topničko- pješadijski napad iz pravca Visokog.

Vojnike HVO-a vezali žicom: Najmlađi imao 19, a najstariji 27 godina

Vojnici HVO-a u Buhinim kućama masakrirani su, a tijela njih devetorice, vezana  žicom oko vrata i nogu s rukama na leđima.Sanacijom terena nakon vraćanja Buhinih kuća pod kontrolu HVO-a identificirani su pripadnici HVO-ovih „Munja“. Najmlađi vojnik imao je 19 godina, a najstariji 27 godina. Ubijeni pripadnici Munja su Mladen Grgić ( 1973.), Ivica Lovrenović (1967.), Smiljan Papić (1969.), Mario Buligović (1972.), Goran Kafadar ( 1972.), Anto Božić( 1972.), Ivan Kreševljak (1975.), Toni Jazvić (1975.) i Mario Barešić (1974.)

U  samo mjesec dana u enklavama Lašva i Lepenica ubijen 141 Hrvat

U borbama za oslobađanje Buhinih kuća 21.  siječnja 1994. poginulo je još devet pripadnika HVO-a.  Paralelno s oslobađanjem Buhinih kuća, srednjobosanski HVO borio se  i za lepeničku enlavu te oslobodio Zavrtaljku ( kvotu Kiseljak prema Fojnici). U razdoblju od prosinca 1993. do siječnja 1994. u Lašvanskoj i  Lepeničkoj dolini ubijena je 141 osoba hrvatske nacionalnosti.

Pet enklava u siječnju 1994.

Napad na Buhine kuće značio je sužavanje lašvanskog džepa, odnosno, prekid komunikacije Viteza i Busovače. Presjekom komunikacije tog 9. siječnja 1994. Središnja Bosna je do vraćanja Buhinih kuća pod kontrolu HVO-a, podijeljena u enklave Lašvanska dolina, odnosno Vitez i Novi Travnik,  enklava Busovača, enklava Lepenica i enklava Žepče.

Buhine kuće – prešućeni zločin u Haaškom tribunalu 

Hrvatska javnost u Središnjoj Bosni smatra  kako odgovornost za ove zločine snosi Džemal Merdan, jedan od zapovjednika 3. korpusa tzv. Armije BiH i  Dragan Vikić, zapovjednik jedne od postrojbih MUP-a RBiH protiv kojeg se trenutno vodi postupak pred Sudom BiH za zločine nad Srbima u Sarajevu.

Iako su Buhine kuće u odgovornosti 3. korpusa tzv. Armije BiH, u postupcima pred Haaškim tribunalom vođenim protiv Envera Hadžihasanovića, Amira Kubure i Mehmeda Alagića, za ovaj zločin nisu ni optuženi, a tako ni presuđeni.

Obitelji žrtva, udruge HVO-a proistekle iz Domovinskog rata, predstavnici političkih struktura Hrvata u Općini Vitez i Županiji Središnja Bosna, danas su na mjesnom groblju Topala paljenjem svijeća i polaganjem vijenaca odali počast poginulim Hrvatima, a službena je i sveta misa zadušnica koju je predvodio viteški župnik, fra Velimir Bavrka.

- Advertisement -

14656 COMMENTS

Subscribe
Notify of
guest

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

14.7K Comments
Oldest
Newest Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
Последний

Crook likely decided the presidential election. But not in the way he intended…

On the German portal FOKUS, psychologist and professor Dr. Florian Becker analyzes events in the USA: Dramatic Incident In the USA,...
- Advertisement -

Ex eodem spatio

- Advertisement -