U Francuskoj 1625. godine D’Artagnan je odlučio napustiti rodnu Gaskonju i uputiti se u daleki Pariz. Sa sobom nosi pismo koje će mu, nada se, pomoći da postane član Mušketira Luja XIII i tako postati njegov sluga. Nepredviđeni događaji na ulazu u Pariz ga koče, kradu mu pismo, a tri mušketira Athos, Porthos i Aramis sukobljavaju se s D’Artagnanom. Taj ih je sukob, zanimljivo, povezao, a priča se nastavlja na način da likovi zajedno prolaze kroz trnovit put. Iako znaju koje opasnosti slijede ako se udalje od Pariza, oni su svejedno odlučili zajahati prema Londonu kako bi spasili ugled dvora. Svaku dobivenu borbu protiv neprijatelja Francuske proslavljaju pod Dumasovom genijalnom devizom un pour tous, tous pour un – svi za jednog, jedan za sve.
_______Piše: Ivan Pepić/blog.vecernji.hr
U Bosni 2015. godine Izet-beg odlučio je napustiti rodno Sarajevo i uputiti se u daleku Ankaru. Sa sobom nosi pismo koje će mu, nada se, pomoći da se što više sliže s Erdoganom, i tako postane njegov sluga. Nepredviđeni događaji na ulazu u Ankaru ga koče, zezaju ga izbori i koalicijski partneri, a tri mušketira Reuf Bajrović, Emir Suljagić i Željko Komšić sukobljavaju se s Izet-begom. Taj ih je sukob, zanimljivo, povezao, a priča nastavlja na način da likovi zajedno prolaze kroz trnovit put. Iako znaju koje opasnosti slijede ako se udalje od Europe, oni su svejedno odlučili zajahati prema Ankari kako bi spasili ugled Baščaršije. Svaku dobivenu borbu protiv neprijatelja Bosne proslavljaju pod Dumasovom genijalnom devizom un pour tous, tous pour un – svi za jednog, jedan za sve.
Simpatična Dumasova priča uči nas kako su zajednička borba, prijateljstvo i poštenje središnje ljudske vrijednost. Aktualnost njegovog romana prepoznaju i najbolji svjetski filmski redatelji, koji su napravili bezbroj filmova i animiranih crtića za djecu. Valjda to prepoznaju i suvremeni bosanski mušketiri koji se vješto bore za svoj dvor. Naoružani do zuba s njasuvremenijom tehnikom, kao i ondašnji elitni francuski mušketiri, bosansko-bošnjački politički predstavnici odlučno eskiviraju svaku prepreku koja im se nađe na putu. Tako se sarajevski kvartet odlučio za viteški napad, i to odmah nakon formiranja vlade. Izetbegoviću privatno nije odgovarala koalicija s Radončićem pa je odlučio u nju uključiti političke teroriste iz Demokratske fronte (DF).
Prvi od njih je aktualni ministar energije, rudarstva i industrije u Vladi Federacije BiH Reuf Bajrović, čovjek koji izravno zagovara majoritarnu demokraciju u zemlji u kojoj nijedan narod nema natpolovičnu većinu, a podijele su snažnije nego bilo gdje u Europi. To je učinio između ostalog i riječima „oni [Hrvati] misle da njihovih stotinjak hiljada glasova vrijedi više od nečijih pola miliona“ ili „na svijetu ne postoji skupina sa nešto više od 10% stanovništva koja ima trećinu vlasti u čitavoj zemlji“. Osim toga, to je čovjek koji odlučuje koje će se točke isključiti iz dnevnog reda, a koje ne, bez obzira na protivljenje i neprisutnost HDZ-a BiH na sjednici Vlade FBiH.
Drugi je sveprisutni zamjenik ministrice obrane BiH Emir Suljagić, Komšićev politički tvor koji dobiva veću medijsku pažnju od same ministrice, valjda zato što druguje sa svojim bivšim kolegama sa Žurnalistike s FPN-a. Tako si Suljagić može priuštiti kafanski govor i prozivanje kolege ministra unutarnjih poslova Republike Srpske, koji muku muči s vehabijama i povratnicima iz ISIL-a riječima. Suljagić je ministra Lukača napao riječima „meni je jasno da Lukač ima kundak tamo gdje bi mu trebao biti mozak“. Osim što Suljagić kao najvažnija karika DF-a provodi silu u javnosti, priča se da je takav i kod kuće, pa je navodno njegovu silu na svojoj koži osjetila i supruga mu Belma. Valjda je to politička kultura koju je izučio dok je pisao knjigu ‘Pogled na profil, ideologiju, politiku – Zlatko Lagumdžija‘, političara kojeg su se čak tolerantni SDP iz Hrvatske, ali i Vesna Pusić, odrekli. Suljagić knjigu započinje riječima „Oko malo koga ili čega u Bosni i Hercegovini postoji konsenzus unutar vladajuće „osovine zla“ kao oko Zlatka Lagumdžije“. Možda je sad jasnije zašto Suljaga tako dobro kotira na bh političkoj sceni. Pa i Bakir Izetbegović je shvatio da ne može bez Zlatka!
O trećem mušketiru, Željku Komšiću, puno je toga već rečeno. Nakon što je besramno zasjeo osam godina na mjesto hrvatskog člana Predsjedništva BiH, taj ‘socijalist’ radikalizirao je svoje ‘socijalističko srce’ osnutkom DF-a.
I, naravno, priča ne bi valjala, a da Bosna nema svog D’Artagnana. Bakir Izetbegović odlučio je postati čovjek koji će, eto, držati konce u Vladi FBiH, ali i u Vijeću ministara. U javnosti postoji dojam kao da bez njega ništa ne funkcionira. Iako mnogi uglavnom kritiziraju DF, držim da je važnije koncentrirati se na Izetbegovića, bez čijeg normalnog funkcioniranja doista nema ni šanse za opstanak HDZ-a BiH u ludoj koaliciji s gauche caviar, wannabe anarhistima iz DF-a. Ipak, ima tu nekoliko je namjernih grešaka koje je SDA učinila.
Prvo, ne uključiti Radončićev SBB već je na početku značilo da je SDA znala da će stanje u vladama biti takvo kakvo je danas, a to znači da im takvo stanje i odgovara. Drugo, odmah nakon formiranja vlasti Izetbegović je isključio sve moguće hrvatske institucionalne zahtjeve, poput elementarnog prava o RTV-u na hrvatskom jeziku te izborne jedinice, i to riječima kako „nećemo gledati dva naroda pod jednim krovom“. Treće, Izetbegović se nije ogradio od navoda Mirsada Kebe o suradnji SDA i ekstremističkih islamskih jedinica u BiH, a režimski FTV je to dodatno i potvrdio svojom šutnjom. Stvari se zaoštravaju kad se stave karte na stol i primijeti kako traje opća šutnja kad je u pitanju povratak boraca ISIL-a, dok su u isto vrijeme vehabije postale dio bosanskog identiteta.
Unatoč navodnom dogovoru s HDZ-om BiH, Izetbegović ostaje sklon DF-ovoj radikalnoj politici. Politički potez oko zadnjeg dogovora Čović-Izetbegović o poduzećima je zapravo trik kako bi se javnosti SDA prikazala kao jedina stranka koja drži sve konce, ali isto tako i kao politički potez pred izbore za predsjedništvo stranke. Jer SDA zna kako Čović neće prepustiti da o hrvatskim poduzećima odlučuje DF, ali isto tako zna da će DF učiniti sve da ostane dio vlasti i tako ostati radikalni faktor koji će remetiti odnose u vlasti, što će SDA podržavati kao i dosad. Svi znaju kako su SDA i DF suglasni oko unutarnjeg uređenja BiH, a to je status quo u Federaciji BiH i nemilosrdna borba protiv Dodika u RS.
I tako se Izet-begovo jahanje nastavlja, baš kao i u Dumasovom romanu. Dok su se tri mušketira ostala boriti kako bi branili svoje boje, D’Artagnan je sam nastavio svoj put, nitko ga nije primjetio niti zaustavio. Pa ni hrvatski HDZ sa sjedištem u Bruxellesu/Zagrebu trenutno ne želi vidjeti opasnost na relaciji Izetbegović-Erdogan. Valjda HDZ (i Picula) planiraju i narednih godina svojim godišnjim amandmanima na izvješća Europske komisije o napretku zabavljati prijatelje u okolici Mostara, a škakljati raju u Sarajevu. Možda je hrvatskim vlastima i HDZ-u teško shvatiti da Bosni ne treba Europska unija sve dok su AKP i SDA jedna te ista stranka.
Izgleda kako ćemo još dugo gledati kako Sarajevo i Bakirov SDA dočekuju Erdogana kao svog sultana.
_________________________________
S obzirom da sam na ovom blogu u par navrata pisao o lustraciji (1) (2), koristim priliku kako bih Vas sve pozvao na tribinu ‘Lustracija u Hrvatskoj – nužnost ili ne?’ u utorak 26. svibnja u 18 sati na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Detaljne informacije pogledajte i pratite na našoj Facebook stranici. Gosti su: Hrvoje Klasić, Stevo Đurašković, Ivo Lučić i Davor Marijan. Dobrodošli!