Prije 22 godine, trebala se odigrati utakmica između Dinama i beogradske Crvene Zvezde. Iz Beograda je došlo preko 2500 Delija predvođenih kasnije monstruoznim ratnim zločincem Željkom Ražnatovićem Arkanom, bilo je to vrijeme kad je cijela tadašnja država već počela osjećati nadolazeći Miloševićev militarizam i velikosrpsku čizmu pod vratom, vrijeme promjena i prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj.
Kako bi se reklo utakmica visokog rizika, koja se samim čudom u novi Heysel. Prije utakmice najekstremniji navijači beogradskih crveno-bijelih počeli su sa provokacijama, razbijanjem južne tribine i svega što im se našlo na putu, kada su shvatili da tadašnja milicija ne reagira, kao da se to uopće njih i ne tiče, Delije su nastavile sa divljanjem, izgleda da su u Zagreb došli odigrati neku svoju, privatnu utakmicu.
Na tu provokaciju počeli su odgovarati i hrvatski navijači, najprije verbalno, a onda vidjevši da su se Delije uputile prema mirnim ljudima sa ne bas naročito čistim namjerama, bacajući na njih stolice, boce, kamenje, BBB su uspjeli preskočiti ogradu i dali su se na juriš, preko cijelog igrališta, prema unezvijerenim pripadnicima « navijača « beogradskog kluba.
Tek tada reagirala je milicija, umjesto da zaustavi divljanje Delija i spriječi daljnje sukobe kako bi se utakmica u miru mogla odigrati, milicija očito po dirigiranim uputama odlučila je reagirati zakašnjelo i sasvim suprotno od onoga sto su trebali napraviti mnogo prije.
Na stadionu na koji su već izašli nogometaši Dinama predvođeni kapetanom Zvonom Bobanom, nastao je pakao, po cijelom terenu, milicajci su hvatali Bad blue boyse koji se nisu mogli skloniti ili koji nisu bili dovoljno brzi da bi pobjegli pred naletom plavaca sa crvenom zvijezdom na kapi, vidjevši tu neravnu borbu, kapetan Dinama Zvonimir Boban izveo je potez onda i kasnije nezabilježen na nogometnim stadionima, nakon kratkog verbalnog razračunavanja, kada je ugledao navijača plavih kako lezi bespomoćno na travnjaku, te Vjekoslava Škrinjara, nogometaša Dinama u čvrstom zagrljaju jednog milicajca, zaletio se i pravim karate udarcem oborio plavca na travnjak stadiona u Maksimiru.
Bio je to potez koji BBB-i nisu zaboravili, godinama nakon tog događaja navijači su klicali Zvoni : ” JEDAN JE ZVONE BOBAN “. Zvonu Bobana od odmazde spasio je trener Dinama, Josip Kuže i nekoliko igrača skupa sa navijačima, postavivši tampon zonu između milicije i kapetana Bobana, dok se ovaj nije izvukao s mjesta događaja.. Bio je to kraj utakmice koja nikad nije bila odigrana, i po mnogima kraj ili početak kraja jedne umjetne države koja je neumitno morala propasti.
Dvadeset godina kasnije jugo milicajac Refik Ahmetović, koji se sukobio s Dinamovim kapetanom Zvonimirom Bobanom, prijećajući se tih događanja, kada je umjesto da je štiti igrače Dinama od Delija prevođenih zločincom Željkom Ražnjatovićem Arkanom, kaže kako je pokušavao otjerati Bobana u svlačionicu, no nije uspio.
“Krenuo sam prema njemu, no on je bio brži. Vidio sam na njegovom licu da se želi mlatiti sa mnom. Udario sam ga palicom po preponi. On se odmakao od mene i pokušao me udariti po rebrima. U tom je trenutku moj kolega njega palicom udario po laktu. Tada je Boban mene udario po ruci, ispao mi je šljem iz ruke i ja sam krenuo da ga podignem sa travnjaka. Kada sam se sagnuo, vidio sam Bobana u zraku, sastavljenih koljena. Udario me nogama po ramenu i odgurnuo rukama. Njegova je sreća da nisam bio teže povrijeđen, svašta bi se sa njim desilo, možda bih čak i pucao na njega.”-izjavio je Refik za Slobodnu Bosnu.
Refik danas kaže kako su u tom trenutku kolege vrištale da puca na Bobana, kojeg je već tog trenutka trener Josip Kuže doslovce odvukao u svlačionicu. “Svi su me pozivali da mu pucam u leđa, ali ja to nisam htio. Kazao sam im da svi oni imaju pištolje, pa tko hoće neka puca u Bobana, ali ja neću nikome pucati u leđa.”(R.I. Dnevnik.ba)
wpDiscuz