Krbavska bitka, jedna od ključnih u hrvatskoj povijesti nazvana i kao Bitka Hrvata, odigrala se na Krbavskom polju u Lici, onda Krbavi, na današnji dan prije 524 godine, 9. rujna 1493. godine. Bosanski sandžak-beg Hadum Jakub-paša tada je porazio hrvatsku feudalnu vojsku pod zapovjedništvom bana Emerika Derenčina.
Poraz je značio i kraj samostalnog otpora Hrvata Turcima, a bio je i uvod u definitivni poraz hrvatsko-ugarske vojske kod Mohača nešto kasnije, a koja je značila i kraj hrvatsko-ugarskog kraljevstva koje je trajalo 425 godina. Neosvojeni ostaci Hrvatske ulaze odlukom Hrvatskog sabora u Cetingradu iz 1527. u sastav Habsburške monarhije, u kojoj je Hrvatska u različitim oblicima, bila dio čak 391 godinu, do kraja Prvog svjetskog rata, kada tek postaje dio Države SHS, a zatim i Jugoslavije čiji je dio bila svega 69 godina svoje povijesti.
Krajem ljeta 1493. godine Jakub-paša provalio je sa svojim vojnicima preko Une i Kupe u Štajersku i opustošio Celje i Ptuj. Prigodom povratka iz Slovenije, Turci su opustošili i Hrvatsko zagorje u kojem su spalili i opljačkali bogati gradić kneza Frankopana, Modruš, u kojem je bila i smještena biskupija.
Tijekom povratka u Bosnu, pri čemu nije poznato kojim pravcem su se vraćali, Jakub-paša je sa svojim snagama naišao na hrvatske feudalne snage na Maloj Kapeli koje su mu zaustavile povlačenje.
Udružene hrvatske snage predvođene banom Derenčinom iz svih hrvatskih plemićkih obitelji Frankopana, Gusića, Berislavića, Šubića, jajačkog bana Vlatkovića, sina hercega Kosače i drugi dočekali su tursku vojsku kod Krbavskog polja podno Udbine.
Slabo opremljeno pješaštvo teško je dolazilo do izražaja, gažena kopitima i turskih i hrvatskih konja, a feudalna konjica, znatno teža od turske, bila je prespora za efikasni protunapad. Neki su knezovi pali već na samom početku bitke, a kada je poginuo Ivan Frankopan nastala je panika. Ubrzo je, pavši s konjem, zarobljen ban Derenčin (osim njega zarobljeni su i knezovi Nikola Frankopan Tržački i Karlo Gušić), a Bernardin Frankopan se spasio bijegom. Bez zapovjedništva i ostatak vojske dao se u bijeg u kojem je dio posječen ili zaroblje,n a dio se utopio u rijeci.
Hrvatska je vojska bila je toliko snažno poražena da je ostalo svega dvije stotine preživjelih od nekoliko tisuća boraca.Poslije su Turci poraženima odsjekli nosove, jer je sultan plaćao nagradu po donesenom nosu.
Nedvojbeno jest da hrvatsko plemstvo poslije Krbavske bitke, slabo i osiromašeno, više nije bilo sposobno pružiti jači otpor, a da je Turcima stvoren prostor za daljnja napredovanja preko Like ka Europi.
Krbavska bitka bila je na neki način uvod u Mohačku bitku, u kojoj je poginuo kralj Ludovik II. Jagelović, te ulazak Hrvatske u sastav Habsburške monarhije, čime je neposredno određena i budućnost hrvatskog naroda dugi niz stoljeća.
Mnogi autori ovu bitku smatraju početkom Stogodišnjeg rata Hrvatskog Kraljevstva i Osmanskog Carstva, koji je završio bitkom kod Siska 1593. godine.
wpDiscuz