U Prilogu za kulturu umjetnost i nauku KUN sarajevskoga lista OSLOBOĐENJE od četvrtka 18. listopada 2012. na 36. str. rasprostro se izvjesni Ragib Lubovac s temom BAŠTINA BOSANSKIH STEĆAKA. Razmaho se veleumni Ragib, bezbeli ko pravi Bosanac, pa stećke veže za Perziju, Rim, Sloveniju, Gote, Krležu…. Najviše se nasadio na stolačke bilige, čas Radimlja, čas Boljuni, pa onda gradina Ošanići, jer valja umijesiti Ilire kao svoje pretke, koji su se proširili od Perzije do Blatnoga jezera. Sve miriše na Bosnu: kako i ne bi, kad je pojam Bosna upotrijebljen deset puta, pridjev bosanski također deset puta, pa potom kao umjetnička mirođija pridjevi bogumilski i ilirski.
_________piše: Radoslav Dodig l poskok.info
U tempu Bosna über alles ne čudi što je na kraju vjera bosanska, religija bosanska, a stil također bosanski. Siroticu Hercegovinu Ragib ni pod inicijalima ne spominje.
Od devedesetidruge pratim bosnizaciju i vulgarizaciju biliga, tih kamenih nadgrobnjaka čijim je ishodištem dična Humska zemlja. Uzalud statistika, badava činjenice, džaba lekcije. Ali kako je novo pokoljenje u tom hudom panbosanskom vremenu stasalo, treba poput papige ponavljati staro gradivo. Bilizi su (evo stećci stidljivo u zagradama) ponajprije hercegovački fenomen. Još je Vladislav Skarić 1931. zaključio da bogumilsko obilježje biliga pobija činjenica da ih najviše ima u Hercegovini, i to u Mostarskom okrugu – preko 20.000. Među hercegovačkim općinama najviše biliga imaju Nevesinje i Konjic, preko 3000 primjeraka. Statistički je utvrđeno da je ukrašeno svega 6000 biliga, njih 9 posto. Motivi se mogu svrstati u više kategorija: bordure, astralni motivi, križevi, biljni motivi, oružje, životinje, ljudi i dr. Najbrojnije su bordure i astralni motivi, a od pojedinačnih najviše ima zvijezda (rozeta), a potom križeva. Križeva ima na 900 primjeraka biliga, raznih oblika: grčki, latinski, Andrijin križ, malteški, tau, antropomorfni i dr. Oni obilježavaju kršćanske srednjovjekovne grobove, sa simbolima na kojima se osjeća snažan utjecaj romanike i gotike, u kojima dominira kult smrti i čovjekovo uskrsnuće, bez ikakvih heretičnih primjesa. Nijedan natpis na bilizima nema formulacija koje bi se mogle odnositi na heretično učenje. Uz uobičajene uvodne i završne poruke, katkad moralne, pokajniče ili opominjuće, najčešće je na njima uklesano ime pokojnika ili pokojnice, njihov društveni status, ali i vrijeme pokopa, prema godini nakon rođenja Kristova, ili u dane dotična vladara. Nema bogumila (oni su ostali plandovati u Bugarskoj), a domaći krstjani bili su kršćanska čeljad, malo buntovni, pomalo heretični i katkad neposlušni, ko hercegovački fratri danas.
Čitam na Poskoku frišku vijest: U Mostaru će HKD Napredak predstaviti monografiju TAJNA BOLJUNI. Najimpresivnije, oblicima biliga najraznovrsnije i natpisima najbogatije srednjovjekovno grobište, zaslužuje pozornost. Knjigu već imam na svojoj polici, pa bih se osvrnuo na jedan podatak koji navodi tekstopisac stolački lumen Miroslav Palameta. Na str. 9. (po mojemu izračunu, jer, avaj, knjiga nema označenih stranica, izum modernih dizajnera) on piše da su boljunski natpisi, inače njih devetnaest, pisani bosanicom. Greška u koracima kvazibosanca Palamete – u Humskoj zemlji tekstovi na bilizima pisani su humčicom. Neka mi bude dopušteno zaključiti: Najuputnije, najmjerodavnije i najbezbolnije je srednjovjekovne nadgrobne spomenike na području Hercegovine zvati bilizima. Ako sretnete katkad rogobatnu složenicu bosanski stećak, automatski je zamijenite sa sintagmom humski bilig. Na kraju mogu biti i heretičan: Ne sviđa mi se sintagma Herceg Bosna. Što je složeno, vrijeme postupno razgrađuje – ostat će samo Hercegovina.
Radoslav Dodig