Željko Komšić predstavnik je Hrvata u Predsjedništvu BIH iako mu se ta definicija gadi.

Obojica imaju nešto zajedničko.

Tigra se dovodi u vezu s ubojstvom hrvatskog generala Šantića, no kako nema tijela, nego tek samo nešto krvi, neosuđen je i karijera mu se nastavlja.

Komšića se dovodi u vezu s nezakonitim privođenjem i zarobljavanjem hrvatske postrojbe u Varešu i to u doba kad to predsravlja kazneno djelo. Jer je zarobio suborce koji u to doba slušaju naredbe Rasima Delića i Sefera Halilovića.

Na snazi je naime Washingtonski sporazum već pet mjeseci.

Zamislimo sada da je nekom Srbinu ili Hrvatu iz politike otkriveno što je otkriveno njima i da nema reakcije sudstva i policije.

Upitajmo se bi li država bila blokirana da je ovako nešto otkriveno Čoviću ili Dodiku.

Prema tome ovo nije država. Ovo je zemlja u kojoj se ratnim zločincima ako se zovu Tigar, Selmo ili Željko ne mjeri ratni zločin samo zato jer ih štiti nevidljiva ruka korupcije.

Hrvatski narod mora na ulice. Nema drugog izbora. To je jedini način da se pravosuđe natjera da rade svoj posao.

Nadamo se da je blagoslov kuća završio i da je naš narod spreman.