Otac je sina želio upisati u školu, ali mama to nije odobrila pa dijete nije išlo na nastavu
Sud u unutrašnjosti zemlje oduzeo je roditeljima 10-godišnje dijete i na godinu dana ga smjestio u dom jer se roditelji nakon razvoda nisu mogli dogovoriti s kim će dijete živjeti! Otimali su dijete jedno drugome, zbog čega dijete prošle godine nije išlo u školu, a šteta koju trpi zbog konflikata i prepucavanja preko djetetovih leđa opisana je kao zlostavljanje zbog kojeg im se dijete privremeno oduzima!
Najdrastičniji je to primjer sukoba u koji upadne veliki dio roditelja nakon rastave. Nastavljaju međusobni rat, a dijete im služi kao glavno oružje. Ipak, nije nam poznato da je sud ikada ranije oduzeo roditeljima pravo da žive sa svojim djetetom jer se nisu mogli dogovoriti te da je takva odluka realizirana.
Prema nama dostupnim podacima, roditelji su se rastali 2009. godine. Sudskom je presudom odlučeno da će starije dijete nastaviti živjeti s ocem, a mlađe, kojem je danas 10 godina, s majkom.
Nakon razvoda, roditelji su se nastavili međusobno optuživati i svađati, lomeći sve preko mlađeg djeteta, a početkom 2012. godine otac je službeno zatražio da i mlađe dijete dođe živjeti s njim. Na ljeto te 2012. bez suglasnosti majke odveo je dijete sa sobom. Majka je pokrenula ovrhu djeteta, no ovrha nije uspjela. Otac je prijavio majku za nasilan pokušaj vraćanja djeteta, a majka je oca prijavila zbog protupravnog odvođenja djeteta. Ipak, krajem rujna 2012. godine dječak se vratio majci i krenuo u školu.
Godinu dana kasnije ponovio se sličan scenarij: otac je odveo dječaka na ljetne praznike i nije ga vratio u dogovoreno vrijeme. Tvrdio je da se dijete ne želi vratiti majci. Na jesen, otac ga je pokušao upisati u školu u mjestu u kojem stanuje, ali nije mogao jer nije dobio majčinu suglasnost – pa dječak uopće nije išao u školu. Nadležni centar za socijalnu skrb pokušavao je riješiti situaciju, stručnjaci su radili s cijelom obitelji, ali nisu mogli doći ni do kakvog dogovora. Centar je pokrenuo sudski postupak protiv oca koji ne poštuje odluke suda, a apelirali su na majku da dozvoli da se dječak – koji je govorio da ne želi k majci – upiše u školu u očevu mjestu stanovanja kako bi išao na nastavu. Majka nije pristala.
Cijela je obitelj upućena u specijaliziranu ustanovu u kojoj je utvrđeno da dječak već više godina raste u izrazito emocionalno opterećujućoj sredini i da se odnos roditelja prema njemu može smatrati zanemarivanjem. Stoga je nadležni sud odlučio da se dijete povjeri na čuvanje i odgoj “trećoj osobi ili ustanovi”.
– Svako peto dijete koje uđe u našu Polikliniku, dakle 20 posto sve djece, dolazi zbog posljedica visokokonfliktnih razvoda svojih roditelja – kaže dr. Gordana Buljan Flander, ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece.
Upravo je bujajući problem tzv. nekvalitetnih razvoda parova s djecom bio glavni razlog i za donošenje novog Obiteljskog zakona.
Jer, statistika je neumoljiva: svaki treći roditeljski par ne uspije se tijekom brakorazvoda dogovoriti ni o najosnovnijem – s kojim od njih će dijete nastaviti živjeti. Prema važećem Obiteljskom zakonu, bračni par s djecom prije razvoda mora proći postupak posredovanja u centru za socijalnu skrb, tijekom kojeg se trebaju dogovoriti o daljnjoj zajedničkoj skrbi za dijete.
Prema statističkim podacima Ministarstva socijalne politike, centri su tijekom 2012. godine sudovima uputili 3830 prijedloga, a čak svaki treći par – njih 1180 – nije se dogovorio ni o tome s kim će dijete živjeti, a samo 159 roditelja nagodilo se o iznosu alimentacije! Najproblematičniji su susreti s roditeljem s kojim dijete ne živi: zbog neodržavanja susreta centri su intervenirali 3600 puta.
Novi Obiteljski zakon, koji na snagu stupa 1. rujna, u bitnom mijenja proceduru razvoda. Tijekom posredovanja roditelji će morati donijeti plan roditeljske skrbi, u kojem će do detalja dogovoriti sve o tome kako će se brinuti o djetetu: gdje će dijete živjeti, kad će ga roditelj viđati, s kim će provoditi koji rođendan i koji blagdan, kako će se obavljati primopredaja djeteta, kad će se čuti telefonski… Taj plan potvrdit će sud i dokument će dobiti status ovršne isprave.
Ako roditelji tijekom posredovanja ne uspiju sastaviti plan, moraju otići na prvi sastanak obiteljske medijacije, gdje će ih upoznati s važnošću dogovora. Ako se ni tijekom medijacije ne dogovore, ići će na sud, ali će svog odvjetnika dobiti i dijete kako bi i njegovi interesi bili adekvatno zastupljeni.
Sud u unutrašnjosti zemlje oduzeo je roditeljima 10-godišnje dijete i na godinu dana ga smjestio u dom jer se roditelji nakon razvoda nisu mogli dogovoriti s kim će dijete živjeti! Otimali su dijete jedno drugome, zbog čega dijete prošle godine nije išlo u školu, a šteta koju trpi zbog konflikata i prepucavanja preko djetetovih leđa opisana je kao zlostavljanje zbog kojeg im se dijete privremeno oduzima!
Najdrastičniji je to primjer sukoba u koji upadne veliki dio roditelja nakon rastave. Nastavljaju međusobni rat, a dijete im služi kao glavno oružje. Ipak, nije nam poznato da je sud ikada ranije oduzeo roditeljima pravo da žive sa svojim djetetom jer se nisu mogli dogovoriti te da je takva odluka realizirana.
Prema nama dostupnim podacima, roditelji su se rastali 2009. godine. Sudskom je presudom odlučeno da će starije dijete nastaviti živjeti s ocem, a mlađe, kojem je danas 10 godina, s majkom.
Nakon razvoda, roditelji su se nastavili međusobno optuživati i svađati, lomeći sve preko mlađeg djeteta, a početkom 2012. godine otac je službeno zatražio da i mlađe dijete dođe živjeti s njim. Na ljeto te 2012. bez suglasnosti majke odveo je dijete sa sobom. Majka je pokrenula ovrhu djeteta, no ovrha nije uspjela. Otac je prijavio majku za nasilan pokušaj vraćanja djeteta, a majka je oca prijavila zbog protupravnog odvođenja djeteta. Ipak, krajem rujna 2012. godine dječak se vratio majci i krenuo u školu.
Godinu dana kasnije ponovio se sličan scenarij: otac je odveo dječaka na ljetne praznike i nije ga vratio u dogovoreno vrijeme. Tvrdio je da se dijete ne želi vratiti majci. Na jesen, otac ga je pokušao upisati u školu u mjestu u kojem stanuje, ali nije mogao jer nije dobio majčinu suglasnost – pa dječak uopće nije išao u školu. Nadležni centar za socijalnu skrb pokušavao je riješiti situaciju, stručnjaci su radili s cijelom obitelji, ali nisu mogli doći ni do kakvog dogovora. Centar je pokrenuo sudski postupak protiv oca koji ne poštuje odluke suda, a apelirali su na majku da dozvoli da se dječak – koji je govorio da ne želi k majci – upiše u školu u očevu mjestu stanovanja kako bi išao na nastavu. Majka nije pristala.
Cijela je obitelj upućena u specijaliziranu ustanovu u kojoj je utvrđeno da dječak već više godina raste u izrazito emocionalno opterećujućoj sredini i da se odnos roditelja prema njemu može smatrati zanemarivanjem. Stoga je nadležni sud odlučio da se dijete povjeri na čuvanje i odgoj “trećoj osobi ili ustanovi”.
– Svako peto dijete koje uđe u našu Polikliniku, dakle 20 posto sve djece, dolazi zbog posljedica visokokonfliktnih razvoda svojih roditelja – kaže dr. Gordana Buljan Flander, ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece.
Upravo je bujajući problem tzv. nekvalitetnih razvoda parova s djecom bio glavni razlog i za donošenje novog Obiteljskog zakona.
Jer, statistika je neumoljiva: svaki treći roditeljski par ne uspije se tijekom brakorazvoda dogovoriti ni o najosnovnijem – s kojim od njih će dijete nastaviti živjeti. Prema važećem Obiteljskom zakonu, bračni par s djecom prije razvoda mora proći postupak posredovanja u centru za socijalnu skrb, tijekom kojeg se trebaju dogovoriti o daljnjoj zajedničkoj skrbi za dijete.
Prema statističkim podacima Ministarstva socijalne politike, centri su tijekom 2012. godine sudovima uputili 3830 prijedloga, a čak svaki treći par – njih 1180 – nije se dogovorio ni o tome s kim će dijete živjeti, a samo 159 roditelja nagodilo se o iznosu alimentacije! Najproblematičniji su susreti s roditeljem s kojim dijete ne živi: zbog neodržavanja susreta centri su intervenirali 3600 puta.
Novi Obiteljski zakon, koji na snagu stupa 1. rujna, u bitnom mijenja proceduru razvoda. Tijekom posredovanja roditelji će morati donijeti plan roditeljske skrbi, u kojem će do detalja dogovoriti sve o tome kako će se brinuti o djetetu: gdje će dijete živjeti, kad će ga roditelj viđati, s kim će provoditi koji rođendan i koji blagdan, kako će se obavljati primopredaja djeteta, kad će se čuti telefonski… Taj plan potvrdit će sud i dokument će dobiti status ovršne isprave.
Ako roditelji tijekom posredovanja ne uspiju sastaviti plan, moraju otići na prvi sastanak obiteljske medijacije, gdje će ih upoznati s važnošću dogovora. Ako se ni tijekom medijacije ne dogovore, ići će na sud, ali će svog odvjetnika dobiti i dijete kako bi i njegovi interesi bili adekvatno zastupljeni.
wpDiscuz