Published On: Pon, pro 17th, 2018

EUROPSKA PRIJESTOLNICA HOMOFOBIJE: Sarajevo je posljednji glavni grad Europe u kojem nije održan Gay pride

Glavni gradovi svih zemalja Europske unije već godinama ili desetljećima tradicionalno održavaju povorke ponosa, koji su postali festivali tolerancije i već godinama obilježeni sudjelovanjem mnoštva osoba, koje nisu homo orijentacije.

Iako se svi neće složiti i podržati tradicionalne povorke LGBT osoba, gdje se proklamiraju prava homoseksualnih i transrodnih osoba, one ipak oslikavaju srž zapadnih liberalnih demokracija. Svi imaju prava biti ono što jesu, to javno proklamirati, sve dok se isto ne kosi sa zakonima i ustavima država koje reguliraju pravila igre jednog društva ili dok pojedinačna ponašanja ne ugrožava druge i njihove slobode. Sloboda je jedina trajna vrijednost – bilo da se odnosi na mišljenje, izgovorenu riječ, kretanje ili seksualnost.

Regija je u međuvremenu već daleko odmakla u poštivanju prava LGBT osoba, iako je u pitanju proces, koji će trajati. U Tirani su dosad održana četiri Gay pride-a, mala Podgorica je imala svoju Paradu ponosa, a kosovska Priština je već drugu godinu zaredom vidjela Gay paradu na svojim ulicama. Gay parada u Beogradu se održava od 2001. godine i u početnim godinama je bila popraćena incidentima, ali u 2018. godini je ista prošla mirno, u duhu tolerancije i poštivanja različitosti.

Glavni gradovi svih zemalja Europske unije već godinama ili desetljećima tradicionalno održavaju povorke ponosa, koji su postali festivali tolerancije i već godinama obilježeni sudjelovanjem mnoštva osoba, koje nisu homo orijentacije. U Europskoj uniji nije neobično da se ovakva povorka održava i ostalim većim gradovima u državi.  Cijeli ostatak Europe, uostalom,na ovom polju radi ogromne korake naprijed. Ostali glavni gradovi izvan Europske unije su bili poprište parade su redom: Kijev, Moskva, Kišinjev (Moldavija), švicarskih više gradova, Reykjavik i Oslo. Za svijet zatvorena Bjelorusija već 19 godina ima festival Gay pride, s nekoliko puta održanom povorkom ulicama Minska.

Sarajevo je ostalo posljednji glavni grad u Europi, gdje nije održana ova manifestacija. I niti ima naznake, da će uskoro biti održana. Boljim poznavateljima prilika u BiH ovo nije ništa neobično. Grad je postao neobično netolerantan prema drukčijem, ne podnosi različita mišljenja, sklon etiketiranju različitog, sjedište je jako agresivnih medija, koji ne trpe drukčiju sliku svijeta i uređenja države. U Sarajevu, što je god drukčije od uskogrudnog sarajevskog mainstream mišljenja nije dobrodošlo. Elektronski mediji su pravo zrcalo toga. Diskurs u TV emisijama je takav, da u emisijama debatnog tipa, se pozove više osoba, koje predstavljaju sarajevsko-bošnjačko viđenje BiH stvarnosti i jedna ili nijedna osoba drukčijeg poimanja BiH, koja onda postane meta iživljivanja na osnovu brojnosti u studiju, tako da se tijekom emisije otvori sezona lova na drukčijeg. Bez obzira, što blizu 50% BiH stanovnika ima drukčiju percepciju BiH– jako decentraliziranu, zasnovanu na federalno/konfederalnim principima, respektirajući različitosti tri etničke zajednice , koje su temelj moderne BiH.

Nije onda čudno, da je Sarajevo ostala crna rupa na karti glavnih gradova Europe u fenomenu Gay pride-ova. Parada ponosa je sve suprotno od sarajevskih medija, intelektualnih i političkih elita. Promovira različitost, toleranciju, prihvaćanje drugačijeg i javno promovira slabije i malobrojnije. Ono što je u Sarajevu davno nestalo ili je ostalo na marginama društva.

Ništa bolje nije i s multietničnošću. Sarajlije priču o multietničnošću mogu prodavati samo neinformiranim ljudima, koji još uvijek percipiraju Sarajevo na prijeratnim dojmovima. Po udjelima u stanovništvu, gdje je u Sarajevu već debelo preko 90% Bošnjaka, odnosno prijašnjih Muslimana, Sarajevo je na razini Beograda i Zagreba – dakle jako etničkih homogenih velikih gradova Europe.

Sakralni objekti ostali iz nekih drugih i tolerantnijih vremena služe samo za medijsku prezentaciju na međunarodnom planu, dok je prava multikulturalnost protjerana u kvaziintelektualnim kružocima, lažnim lijevim strankama i medijima koji su najbolji u etiketiranju, sviju onih, koji izlaze iz uskogrudne sarajevske slike svijeta. Slike svijeta nastale na osnovu lažne borbe za multietničnost, a u stvarnosti  kada se ogoli od vanjske ambalaže, stvarno hegemonije i promicanje uskogrudnih bošnjačkih nacionalnih ciljeva u BiH.

Borba LGBT osoba u takvom okružju je unaprijed osuđena na propast.

Dnevnik.ba

BOJ PEDERA I VEHABIJA – Deseterac nastao poslije neuspjelog održavanja queer festa u Sarajevu

guest
14.7K Komentari
Najstariji
Najnoviji Most Voted
Inline Feedbacks
Pogledaj sve komentare