Petak, 15 studenoga, 2024

Nije poetično nositi automat umjesto kemijske

Vrlo
- Advertisement -

Davno se spustio zastor nad Prvi svjetski rat, svi akteri su dio povijesti, a ove godine obilježava se stoljeće od njegovog početka. Večernjakov pečat je u Mostar uspio dovesti izravne potomke začetnika rata – Milonu von Habsburg i Gavrila Milu Principa. Teško je objasniti muk pa uzvik čuđenja i naposljetku oduševljenje koje je zavladalo u dvorani kada je krenuo proces pomirenja uručivanjem nagrade “Pečat za mir”. I jedno i drugo bili su sretni, a s Gavrilom smo razgovarali jutro poslije. Sama činjenica da je objavio četiri zbirke poezije i priprema roman govore o kakvom se intelektualcu radi.

Stradanja Principa
Šantićev Mostar, kako ga naziva, ga je oduševio. Citiram mu Milonine riječi “Hvala Bogu, došlo je do pomirenja”, nakon čega se i prekrižila. – Meni je super što se sve to ovako dogodilo. Ovo nije imalo nikakve veze s politiziranjem što se inače radi. Većina se natječe u politici osude Gavrila, a po meni to je jedan čin na koji sam ponosan jer zna se kako je do svega došlo. Dobar dio obitelji Princip je ostao po strani i o ovom slučaju većinom šuti najviše zbog brojnih stradanja obitelji u I. i II. svjetskom ratu. Nikola, Gavrilov najmlađi brat koji je bio liječnik u Čapljini, ubijen je u Jasenovcu. Gavrilova sestra Vuka je prošla zloglasne zatvore gdje je i skončala. Mnogi od nas su u vrijeme komunizma ubijeni. Partizani su zapalili Gavrilovu kuću 1942. godine. Znači, bili smo šikanirani sa svih strana i zato se obitelj povukla u anonimnost. U svemu tome nosimo ožiljke. Ja nisam ostao po strani i ponosim se time – priča mi Gavrilo dok zvuci vjerskih građevina oslikavaju jedno bogatstvo Mostara. Suvremeni Gavrilo Princip je i u Grahovu, a osobito u rodnom Obljaju, jedan od omiljenih ljudi. Priča mi o prijateljskom odnosu s Hrvaticom Dankom Zelić za koju tvrdi da je napravila više od svih tamošnjih načelnika. – Vrativši se u spaljeno Grahovo što sam drugo mogao raditi nego pomagati. Ne gledam tko što radi, već gledam tko je čovjek. U Grahovu sam živio skupa s Hrvatima, i ovaj rat ništa nije promijenio između nas. Oni su bili potjerani iz Grahova, bili smo i mi, i danas smo susjedi i kumovi i pomažemo jedni drugima. Ljudi dosta rade i imaju. Jedna žena Danka Zelić, prva žena Udruge žena u Grahovu, je više dala ljudima u mom rodnom Obljaju nego svi načelnici Grahova dosad. Zajedno smo se borili za što ljepšu knjižnicu. Ja sam išao, radio, tražio i po Beogradu. Bora Čorba, moj dobar prijatelj, je bio savjetnik ministra pa mi je on pomogao da mnoge knjige dođu do naše knjižnice. Skupilo se u knjižnici oko 10 tisuća naslova. Jedna smiješna priča je da se u jednoj knjizi nalazilo oružje, i ja sam ostao u šoku pa smo se šalili kako sam ja kao moj predak trebao iskoristiti to za jednog stranog diplomata koji je trebao doći na otvorenje knjižnice. To je jedna anegdota – kaže mi Gavrilo, te ističe da mu je žao što djeca u Grahovu nemaju život kakav imaju ostala djeca u BiH. Tvrdi da dobar dio njih ne zna što je ekskurzija, a on ih često vodi na planinarenja i izlete kako bi malo osjetili radost druženja…

- Advertisement -

14656 KOMENTARI

guest

14.7K Mišljenja
Najstariji
Najnovije Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
Последняя новост

Prophecies of Muhammad Fulfilled After His Passing

Prophet Muhammad, as the founder of Islam, conveyed numerous prophecies recorded in the Quran and Hadiths (narrations about his...
- Advertisement -
- Advertisement -

More Articles Like This

- Advertisement -