Problemi na internetu: BiH bez zakonske regulacije govora mržnje

“Iako je u ranim danima Internet bio anonimna oaza komunikacije, danas, razvićem tehnologije i pomoću raznih metoda je moguće identificirati računala s kojih pristižu nemoralne tj. ilegalne poruke odnosno aktivnosti. Problem je što je na Internetu pitanje razotkrića osobnih, privatnih informacija ostavljeno na savjest i odluku svakog pojedinca“, u svom uvodnom predavanju kazala je Ana-Maria Paponja, studentica Prava. Predavanje je održano u Medicinskoj školi u Mostaru.
Kako je ‘curenje’ osobnih i povjerljivih informacija postalo ozbiljan problem s kojim se Internet društvo današnjice suočava, jako je važno da već na pojedinačnim razinama poduzmemo sve moguće mjere zaštite. Računalni virusi i prevarantski poslovi na Internetu također su sve češći oblici napada na integritet pojedinaca, što nas upozorava da se moramo stalno brinuti o sebi.
BiH nema zakonsku regulaciju govora mržnje, ali se on teorijski opisuje kao:
“usmeni ili pisani govor koji se svodi na javno izazivanje ili prouzrokovanje mržnje prema određenoj skupini (ili pojedinoj osobi) zbog nekog njezinog određenja u svrhu stvaranja netrpeljivosti, razdora, diskriminacije i nasilja i/ili raspaljivanje već postojeće mržnje s time što se ona kroz javni govor mržnje razvija, jača i produbljuje”.
Virtualno zlostavljanje obuhvaća: slanje anonimnih poruka mržnje, poticanje grupne mržnje, širenje nasilnih komentara o vršnjaku, kreiranje internetskih stranica koje sadrže priče, slike, crteže, šale na račun vršnjaka, slanje tuđih slika i traženje od drugih da ih procjenjuju, otkrivanje osobnih informacija o drugima, provaljivanje na tuđe e-mail adrese, slanje zlobnih i neugodnih sadržaja drugim, prijetnje smrću, izlaganje dobi neprimjerenom sadržaju, namamiljivanje seksualnim sadržajem.
“Facebook kao virtualna društvena mreža otvara bezbroj mogućnosti za nasilne i uvredljive poruke, slike, videouratke i sl. Karakterizira ga vrlo brza i široka disemencija informacija. Također, lako se može izvući iz tih situacija zbog mogućnosti brisanja slika, komentara i sl. od strane počinitelja, što stvara probleme u slučaju dokazivanja“, navodi se.
Web-Cam Dječji Seks-Turizam je novi oblik dječje prostitucije, u kojem se djeca iskorištavaju seksualno putem web kamere. Klijenti su uglavnom bogati ljudi iz VB, SAD-a, a najveći broj pogođene djece je iz siromašnih zemalja, npr. Filipina. Deseci tisuća djece prisiljeni su na prostituciju preko web-kamera, a klijenti su obično daleko od očiju vlasti i samo u rijetkim slučajevima budu kažnjeni.
Terre des Hommes je nizozemska organizacija koja se bavi tim problemom i koja je izumila program “Sweetie” – virtualna djevojčica koja je predstavljena kao mlada Filipinka, koja namami seksualne predatore – pedofile.