Posljednji predsjednik Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) i jedan od najdosadnijih bošnjačkih lobista u Zagrebu kojeg plaćaju hrvatski porezni obveznici, Stjepan Mesić kazao je u razgovoru za tursku Anadolu Agency (AA), a u povodu 21. 11 i 18. godišnjice parafiranja Daytonskog mirovnog sporazuma kojim je zaustavljen potpuni slom srpskih snaga u Bosni Hercegovini a država podijeljena na srpski i bošnjački dio, te hrvatski narod za više interese RH stavljen u potčinjen položaj drugima u BIH, da međunarodna zajednica ”mora eliminirati iz politike sve one elemente koji ne priznaju BiH ili djelatno rade da potkopaju BiH”.
Zanimljivo je da se ova izjava poklapa s posljednjim izjavama predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika koji je u Beogradu u utorak znakovito ponovo zaprijetio da će se BiH raspasti na tri etničke jedinice i da je jedina šansa za njen opstanak uspostava konfederacije. Dodik je rekao da je samo pitanje vremena kada će to učiniti, ali da će svakako proglasiti referendum o nezavisnosti RS, za što je u Beogradu nagrađen aplauzom.
Prema riječima neupućenog Mesića, nefunkcioniranje države dovodi do jačanja nacionalizama, a nacionalizmi opet teže nekim svojim drugim ciljevima. Iako na svijetu postoji cijeli niz funkcionalnih i bogatih država u kojima jačaju nacionalizmi i čije postojanje potpuno odbjacuje Mesićeve teze kao dnevnopolitičke i prosarajevske (Canada i Queebec, Španjolska i Katalonija, Belgija i Flandrija) Mesić ne postavlja obrnutu tezu koja je daleko logičnija – kako će funkcionirati država u kojoj buktaju tri neriješena nacionalna pitanja. I jesu li nacionalizmi u Jugoslaviji bili izazvani nefunkcioniranjem države ili su državu koja je funkcionirala pojeli neriješeni jugoslavenski nacionalizmi. Mesić neće odgovoriti ni na pitanje zašto 90-ih nije bio za očuvanje Jugoslavije nego je uzeo ulogu prominentnog hrvatskog nacionaliste i borca protiv beogradskog unitarizma.
Što je dovelo do toga da nekadašnji borac protiv beogradskog unitarizma i velikosrpstva danas podržava bošnjački unitarizam i velikobošnjaštvo i zašto nekadašnji federalist i mjerač prašine na srpskim opancima ustaje protiv federalizacije BIH kao jedinog stabilnog modela njenog opstanka, nikome do dana današnjega nije jasno osim ako mu cilj nije podrivanjem autarkičnog sarajevskog unitarizm ubrzati njen raspad?
Upućeniji tvrde da Sarajevo već punih 15 godina Mesiću prijeti Haaškim sudom ne bude li podržavao sarajevske unitarističke ciljeve. Tako da je moguće da je Mesić u suštini dobar čovjek. Samo malo prepadnut i ucijenjen. Ne dakle kao Banac, koji kuži čak lošije od Čička.
”To nije dobro za BiH. Ako netko vodi politiku da razbije BiH, da se priključi nekoj susjednoj državi, to sigurno ne osnažuje BiH. Upravo te elementne međunarodna zajednica bi morala eliminirati iz politike. Svi oni koji ne priznaju BiH ili djelatno rade da potkopaju BiH moraju biti eliminirani iz politike. Treba se boriti za izmjene u centralnom dijelu institucija Bosne i Hercegovine, da BiH postane u pravom smislu pravno dobro organizirana država, a onda koliko će biti županija, naravno, višenacionalnih, to je pitanje koje se mora rješavati. Ali, prije svega, BiH mora dobiti funkcionirajuću državu. I da oni koji još misle da se može dijelove Bosne odcijepiti, da ih se eliminira iz politike”, kazao je Mesić u razgovoru za Anadolu Agency.
Mesić međutim ne govori koje politike danas u BIH traže otcjepljenje BIH djelova. Hrvatska politika u BIH nije separatistička nego federalistička, probosanskohercegovačka i autonomaška i to zna svaki upućeniji politolog u regiji budući da bi raspad BIH najviše pogodio Hrvate u BIH, dok su Dodikovi povremeni izleti u iredentizam redovno reakcije na sarajevski unitarizam. Predstavnici RS-a naime nekoliko puta mjesečno ponavljaju kako je Daytonska BIH okvir u kojem RS može postojati a svako daljnje podrivanje RS-a kao reakciju će imati secesionističke zahtjeve.
Komentirajući pokušaje da se na 22. godišnjicu njene uspostave reafirmira ideja tzv. Herceg-Bosne iza koje su ostali “užasi smrti, logora, zlostavljanja i uništavanja sela i gradova”, što je konstatirano i ovogodišnjom presudom protiv Jadranka Prlića i ostalih u Haškom tribunalu, Mesić je naglasio da ”tko god kaže da je stvaranje hrvatske republike Herceg-Bosne učvršćivalo BiH, odnosno branilo BiH, taj ili ne zna što se tamo događalo ili se jednostavno služi neistinom”.
Mesić prešućuje da na teritoriju HercegBosne nisu bili samo logori smrti nego i on sam. Mesić je bio čest gost HercegBosne. Smjenjivao je hrvatske legitimno izabrane predstavnike (Kljuića) te u Tuđmanovo ime nametao nelegalne (Bobana) . Mesić je postrojavao HVO vojnike u BIH i cijelo vrijeme bošnjačko hrvatskog sukoba bio je drugi čovjek iza Tuđmana. (HDZ napustio 1994) Uz rame Šušku, ili kao predsjednik Vlade ili kao predsjednik Sabora RH pa je pravo čudo da skupa sa Krešimirom Zubakom, također danas solidarnim BH unitaristom, nikada nije završio kao osumnjičenik Haaškog suda.
Osim logora, na teritoriju HercegBosne bilo je i na stotine prihvatnih centara na kojima su zbrinjavane bošnjačke izbjeglice a AID-ove službe neke od tih prihvatnih centara nastojale su pridodati točkama optužnice haaškoj šestorci. (Prihvatni centar u Posušju u kojem je bilo smješteno 2000 bošnjačkih izbjeglica našao se kao točka optužnice Praljku)
HVO je bila prva vojno organizirana formacija u BIH koja se suprotstavila JNA , u Lipanjskim zorama isti taj HVO sudjelovao je u obrani Južne Dalmacije a preko teritorija HercegBosne 400.000 bošnjačkih izbjeglica napunilo je “hotele smrti” u Tučepima, Makarskoj, Hvaru i Braču gdje su zločesti hrvatski fašisti mučili nevini bošnjački živalj kremama za sunčanje isteklog roka trajanja. Zanimljivo je kako od 400.000 tih bošnjačkihj izbjeglica niti jedan danas ne želi svjedočiti o zlostavljanja u agresorskim hrvatskim izbjegličkim centrima.
Mesić ne navodi o kojim se to progonima radi, kojim porušenim gradovima, i kako to da je danas od 19 multietničkih općina u BIH njih 16 na teritoriju zloglasne HRHB.
Također ne spominje niti trgovinu Hrvatske sa Posavinom i HercegBosnom. Ulogu službenog Zagreba u padu Posavine nakon što je HV preuzeo zapovjedništvo nad Posavinom , ulogu Tuzlanskog korpusa koji je mirno promatrao pad Posavine niti ulogu Zagreba u gašenju HercegBosne kao preduvjeta za čišćenje krajine o čemu je dokumente prošli mjesec objavila i američka CIA.
Koliko je pak ABIH bila milostiva i suživotna govori etnički sastav vojnog vrha te paravojne formacije kao i etnički sastav stanovništa danas koji je ostao nakon što je ta Fra Petru Jeleču, Tomiću Anti i ostalim daidžama, simpatična vojska “obranila” zemljicu Bosnu.ABIH pobila je desetke članova obitelji Fra Ive Markovića, onog istog, koji danas nasred HRT-a pod teretom štkoholmskog sindroma veliča velike vojne akcije te iste armije.
”Stvaranje Herceg-Bosne je dovelo do sukoba Bošnjaka i Hrvata kada su morali biti jedinstveni u obrani BiH. Sada insistiranje ponovno na oživljavanju mrtvaca, to nikome nije u interesnu. Ako je utopljenik tri dana u vodi, davati mu umjetno disanje, usta na usta, ne pomaže. Prema tome, to je izgubljena politika”, zaključio je Mesić.
Mesić koji je sudjelovao i Washingtonskom sporazumu zaboravlja da HRHB nije kapitulirala niti je umrla nego je svoja legalna tijela prenijela u FBIH što stoji u prvom članku Washingtonskog sporazuma. Taj ugovor sjedinjavanja HRHB sa bošnjačkim teritorijama podrazumijevao je partnerske odnose u FBIH a ne majorizaciju i prema međunarodnom pravu on prestaje vrijediti ako se do njeg ne drži. Zanimljivo je da pregovarač iz Washingtona danas ignorira tu činjenicu kao što ju je ignorirao punih 8 godina svog predsjednikovanja kada je kršio Ustav RH ignorirajući hrvatsko pitanje u BIH o kojem je bio plaćen i dužan da progovori.
Mesić je u razgovoru za AA dešavanja u Vukovaru, kada je Stožer za hrvatski Vukovar blokirao put službenom protokolu i praktično iz Kolone sjećanja istjerao predsjednika Ivu Josipovića, premijera Zorana Milanovića i prvog čovjeka Sabora Hrvatske Josipa Leku, usporedio je s pobunjenicima u Kninu ’90-tih godina prošlog stoljeća.
“Jasno je da se ovdje ne radi o ćirilici. Ovo je jedno političko pitanje i autori su, ne ovi koji su stožeraši, koji se postave na cesti i spriječe državni vrh da prolazi, što je svakako bezakonje. To je nezamislivo u modernoj Europi. To su samo mogli kninski odmetnici kada im je JNA stajala iza leđa! Oni su onda mogli zapriječiti prolaz na cestama u Republici Hrvatskoj. Ali danas zapriječiti prolaz građanima ili nosiocima državne vlast, to je bez presedana u svijetu, a u Europi sigurno”, kazao je Mesić.
Nadalje, on je naglasio kako “mi u Hrvatskoj niukom slučaju nismo ratovali protiv ćirilice”.
”Za vrijeme brutalnog rata kojeg smo izdržali, te brutalne agresije koju smo izdržali i pobijedili u tom ratu, nikad nitko nije spomenuo neku odioznost prema ćirilici. Prije svega, Jugoslavenska narodna armija (JNA) je imala u obvezi latinicu. Svaki onaj tko bi došao samo sa znanjem ćirilice je morao ići na opismenjavanje da bi znao i latinicu. Bile su zapovijesti na srpskom, na ekavici, a pismo je bilo latinica”, podsjetio je.
Prema njemu, Hrvatska nije ratovala protiv ćirilice.
”Dakle, niti smo ratovali protiv ćirilice, niti to što znači, nekoliko ploča. Jasno je da su ljudi frustrirani i upravo je na tome lako dizati nacionalne tenzije, na tom je lako dobiti ljude. Da ne misle kako nemaju posla. Oni stožeraši koji tamo dežuraju, koji za to imaju vremena, nijednom nisu rekli da traže posla. Ne traže posla, jer su njihove mirovine znatno veće od svih onih koji rade”, zaključio je Mesić.
Cjelovit intervju Stjepana Mesića AA će objaviti sutra, 21. novembra u povodu 18. godišnjice parafiranja Daytonskog mirovnog sporazuma.
(Anadolija/av)