Bosna i Hercegovina, već tri desetljeća zarobljena u labirintu defektnog “Bonskog ustava” , sistema koji je na snazi nakon rušenja Daytona, ponovno se nalazi na rubu dubokih unutarnjih sukoba i političkih kriza.
Nakon što su međunarodni protektori kroz Ured visokog predstavnika (OHR) višekratno prekoračili svoje ovlasti, često djelujući kao ubojice Daytona, došlo je vrijeme da se otvori novo poglavlje.
Rješenje možda nije u novim pregovorima, nego u jednostavnom povratku izvornim postavkama Daytonskog mirovnog sporazuma, koji je, bez obzira na svoje nedostatke, uspostavio osnove za mir i koegzistenciju.
Proglašenje teritorija koji poštuju Dayton
Hrvati i Srbi, suočeni s konstantnim negiranjem svojih prava unutar Bosne i Hercegovine, imaju legitimnu osnovu za proglašenje teritorija unutar BiH koji u potpunosti poštuju Daytonski sporazum i njegov ustav.
Na tim teritorijima trebale bi se obnoviti izvorne daytonske institucije: entitetska autonomija, jasno definirane nadležnosti državnih i entitetskih razina te eliminacija neustavnih intervencija međunarodnih aktera.
Ovaj potez ne bi bio usmjeren protiv Bosne i Hercegovine, već bi, naprotiv, predstavljao korak prema očuvanju njenog ustavnog poretka i teritorijalne cjelovitosti.
Dayton nije samo politički okvir – on je pravni temelj na kojem počiva BiH, a svaka intervencija izvan tog okvira predstavlja kršenje suvereniteta zemlje.
Teritoriji koji ne priznaju Dayton
S druge strane, svi dijelovi BiH koji ne priznaju Dayton, koji žele živjeti po nekom drugom ustavnom ili političkom modelu, trebali bi imati mogućnost organizirati svoj život izvan daytonske BiH, barem privremeno.
Umjesto daljnjih sukoba i političkih blokada, takvi teritoriji mogli bi sami odlučiti kada i pod kojim uvjetima žele ponovno postati dio ustavne strukture Bosne i Hercegovine.
Ovo bi bio pragmatičan pristup koji bi smanjio tenzije. Umjesto stalnih svađa i međusobnog optuživanja, pružila bi se prilika za stvarnu demokratsku i institucionalnu reorganizaciju.
Dijelovi Federacije BiH bliski Turskoj, koji su se u mnogim aspektima udaljili od duha i slova Daytona, mogli bi reorganizirati svoje unutarnje odnose dok ne odluče ponovno uskladiti svoje funkcioniranje s daytonskim okvirom.
Povratak izvornom OHR-u
Još jedan ključni korak bio bi vraćanje ovlasti OHR-a u okvire Daytonskog sporazuma. OHR, kao tijelo koje je trebalo nadgledati provedbu mirovnog sporazuma, postao je politički akter s gotovo diktatorskim ovlastima, često namećući zakone i izmjene ustava koji nisu bili predviđeni Daytonom. Takvo djelovanje narušilo je povjerenje među konstitutivnim narodima i stvorilo situaciju u kojoj jedan narod (Bošnjaci) koristi međunarodni protektorat za ostvarenje svojih nacionalnih ciljeva na štetu drugih.
Vraćanjem OHR-a njegovoj izvornoj ulozi – nadgledanju provedbe Daytona, bez nametanja političkih odluka – omogućilo bi se obnoviti povjerenje i započeti proces uspostave stvarnog dijaloga.
Nema potrebe za daljnjim sukobima
Pragmatičan i miroljubiv pristup ovog plana ukazuje na to da nema potrebe za daljnjim svađama. Umjesto toga, svaka zajednica trebala bi se fokusirati na organiziranje vlastitog društvenog i političkog života u skladu s Daytonom, bez nametanja svojih stavova drugima.
Srpski narod unutar Republike Srpske već godinama inzistira na povratku izvornim postavkama Daytona, dok hrvatski narod sve glasnije traži jednakopravnost kroz implementaciju legitimnog političkog predstavljanja koje je osnova Daytona. Tek nametanjem Bonskog ustava od strane OHR-a koji je BIH doživio kao koloniju BIH postaje jedina Europska zemlja u kojoj je ukinuta predstavnička demokracija a nad njom se provodi pripadnička hegemonija.
Bošnjački lideri, koji trenutno uživaju potporu međunarodnih aktera, tako bi bili svedeni u slijepu ulicu. Hrvati i Srbi ne bi mogli biti sankcionirani od SAD-a budući da SAD štiti Dayton, a postojeći Bonski ustav koji je kroz svoje sulude ispade osmislio OHR nema međunarodno uporište. Nema ga tko braniti. Bošnjački lideri bi nakon tog bili primorani preispitati svoju strategiju reda autoviktimizacije, potom reda majorizacije i prihvatiti da dugoročni mir i stabilnost dolaze samo kroz poštivanje prava svih naroda. Koji su temeljni narodi BIH i ni po čemu nisu manje vrijedni od Bošnjaka. Osim toga ni Srbi ni Hrvati ne veličaju sultane. Bošnjaci to čine javno. A patriotima se zovu.
Dayton je ne samo kompromis nego i ideal
Važno je napomenuti da Dayton nije savršen dokument, ali on je Ustav koji je zaustavio rat i omogućio miran suživot. Ako se poštuju mrtvi i ako se divimo miru kako je moguće da smo ga tako rano pokopali i ne divimo mu se?
Pucanje u Dayton, kao posljednju žrtvu rata i prvu žrtvu mira, stvorilo je trenutnu krizu, ali njegov cjeloviti povratak mogao bi ponuditi izlaz.
Proglašenjem daytonskih teritorija, BiH bi dobila priliku za novi početak – bez međunarodnih intervencija, bez majorizacije i s fokusom na izgradnju povjerenja.
Daytonski teritoriji BIH trebali bi biti automatski kooptirani u članstvo EU, što bi bio dodatan poticaju bošnjačkim prostorima da se demokratiziraju i sami konačno pruhvate Dayton.
Budućnost Bosne i Hercegovine nije u sukobima i nadmudrivanjima. Budućnost je u povratku temeljnim principima koji su jamčili mir, uz jasno poštovanje prava svakog konstitutivnog naroda. Na kraju, Dayton pripada svima nama – vratimo se njemu, kako bismo napokon krenuli naprijed.
I za kraj, netko će reći što s OHR-om i visokim predstavnikom?
Vrijeme je za suvereno političko razmišljanje. Mi smo stare europske nacije i moramo pokazati svoj ponos. Nismo za osvete, vješanja i radikalne poteze.
Ali magarac u drevnim bojama Kotromanića. Nemanjića i Šubića dakle u bojama drevne Tvrtkove zastave na kojem Christian Schmidt odlazi iz BIH, naopako posjednut, mislim da je to divan početak obnovljene državnosti BIH. Ili barem njenih ustavnih dijelova
Ivan Urkov l Poskok.info
wpDiscuz
