O besmislenosti proslave godišnjice ZAVNOBiH-a najbolje govori činjenica da danas ovom zemljom pokušava zavladati Nijemac Christian Schmidt, poznat i kao “izbjeljivač smeđih mrlja”, kao okupator na funkciji visokog predstavnika, dok mi međusobno jedni o drugima uglavnom govorimo kao o ustašama, SS-handžarovcima i četnicima, a ni o kome kao o partizanima.
Kada se uz to zna da se od godišnjice ZAVNOBiH-a pretenciozno pravi “Dan državnosti” zemlje koja danas nema ni trunku suvereniteta ni samostalnosti, a koja je nastala kao nusproizvod raspada Jugoslavije, jasno je da onima koji su 1943. godine vijećali u Mrkonjić Gradu ni na kraj pameti ne bi bilo da danas slave bilo što, a kamoli da to očekuju od nekoga drugoga.
Umjetne tvorevine vs. prave države
Dok se tehnološki razvijeni dio svijeta bavi time kako stvoriti savršenu umjetnu inteligenciju zahvaljujući kojoj će nastati savršeni robovi/sluge/radnici koji se, za razliku od svojih ljudskih “kolega”, nikada neće pobuniti protiv robovlasnika/feudalaca/bogataša, Schmidt je u BiH pronašao drugi način kako bezgranično zavladati dijelom ljudi i ugušiti njihovu prirodnu potrebu za slobodom. Kao marljivi učenik germansko-katoličke geopolitičke škole (danas u praktičnoj politici oličene u germanskom krilu Europske pučke stranke i Paneuropskoj uniji), Schmidt nije imao problem shvatiti da je rješenje njegove jednadžbe u zbrajanju umjetne države s umjetnom nacijom, a potom u održavanju moći putem stvaranja kriza i ucjena koje se odnose na njihovu međuzavisnost. Naime, postoje mnoge teme koje bi se Schmidtu morale objašnjavati, ali sigurno ne mora to da je BiH umjetna država i da su današnji Bošnjaci umjetna nacija. Jednostavno rečeno, upravo je gnijezdo iz kojeg se Schmidt ispilio ispililo i BiH i ideju o suvremenim Bošnjacima, i to prije više od jednog stoljeća.
Ipak, pred Schmidtom je nerješiv problem. Isto kao što savršen nositelj umjetne inteligencije nikada ne može postati čovjek jer nema ljudsku bit, tako ni umjetno stvorena država nema niti može imati bit prave države. Najmanje tri njemačka filozofa ostavila su neizbrisiv trag o pojmu “bit”, a to Schmidtu, kao pravniku, ne smije biti nepoznato. Kant bit definira kao “skup obilježja koja razum transcendentalnom sintezom dovodi u cjelinu stvari koja se spoznaje”. Hegel smatra da je bit “samomišljenje duha u njemu samome, njegovo čisto gibanje u njemu samome, u kojem on sveukupni prirodni svijet promatra kao svoj bitak, koji nije različit od njega”. E. Husserl “pod biti razumijeva ono što nakon isključenja svih kontingentnih uvjeta spoznaje ostaje kao ono ‘invarijantno’, nepromjenjivo jednog sadržaja svijesti”.
Schmidtu ostaje pitanje: što je to što se može povezati s BiH, a što je “cjelina stvari koja se spoznaje”, što je “samomišljenje duha o njemu samome” ili što je “nepromjenjivost jednog sadržaja svijesti”? Odgovor na to sigurno ne bi mogao pronaći u spomenutom germansko-katoličkom modelu BiH, jer on zapravo isključuje svako “samomišljenje”, “samobitak” ili “nepromjenjivost jednog sadržaja svijesti” BiH kao države i tretira je isključivo kao podređenu teritoriju bez stvarne državnosti. Možda bi u Daytonskom mirovnom sporazumu mogao pronaći bit prave države BiH, pa je upravo to, izgleda, i razlog zbog kojeg Schmidt, ponavljam, kao marljivi predstavnik germansko-katoličke geopolitičke škole, radi protiv Daytonskog mirovnog sporazuma i prepravlja BiH na germansko-katolički model s kraja XIX. stoljeća (anektirane zemlje Bosne i Hercegovine – prema nametnutom Zemaljskom ustavu/statutu za BiH iz 1910. godine, to su dvije teritorije spojene u jedno područje, a ne jedna zemlja, jer se u članku 1. stavku 1. Zemaljskog ustava za BiH kaže: “Bosna i Hercegovina JESU jedno zasebno upravno područje”).
Sarajevski pljeskači
Sarajevski pljeskači moraju biti svjesni da ono što Schmidt čini neće BiH približiti tome da ima bit prave države. Naprotiv, samo dodatno dokazuje da ga nema. Koliko njih to uopće opterećuje, pitanje je, jer očito im je važniji naziv BiH od toga je li BiH država. To govori da takvi ne razumiju ni Aristotela (“ono čemu pojam određuje granice”), pa ne shvaćaju da BiH može biti naziv bilo čega, ali da država ne može biti bilo što.
Zaključak
Umjesto umjetne BiH kakvu promovira germansko-katolička škola, srpska pravoslavna geopolitička tradicija podržava model prave države temeljen na ravnopravnosti naroda i teritorijalnom suverenitetu. Dayton ostaje jedini okvir u kojem BiH može postojati kao prava država – sve drugo vodi prema vještačkoj konstrukciji koja, kao ni umjetna inteligencija, ne može imati ljudsku bit.
Ognjen Tadić l banjaluka.net
wpDiscuz
