Ova djeca, koja danas prijete bombama i dižu škole i policiju u zrak, nisu samo proizvod igre i trenutka. Ona su proizvod jednog paralelnog društva, podzemnog pokreta u kojem se isprepliću religija, ideologija, obitelj, i opskurni učitelji.
Djeca su odraz svojih roditelja i učitelja, a roditelji, učitelji, i njihova zajednica su dio nečega što mi kao društvo ne želimo priznati – uvjerenja da je jedini način da se promijeni ovaj svijet, nasilje.
Policijski službenici su uhitili 22-godišnjeg A. A., nakon što je telefonski prijetio da će dići u zrak Policijsku postaju i školu u Kalesiji. Ova prijetnja nije bila trenutak nepromišljene zabave. Nije bila izazov iz neke video igre. A. A. nije dijete koje je samo željelo privući pažnju.
On je dijete koje je odraslo u obitelji u kojoj se ovakvi postupci opravdavaju i potiču. Njegov otac je ponosan na njega. Njegov učitelj je zadovoljan njegovim postupkom. Oni se ne srame zbog ovoga.
Nakon upućene prijetnje, policijski službenici evakuirali su osoblje i učenike u srednjoj i nekoliko osnovnih škola na području Kalesije.
Policija je obavila preglede i nije pronašla eksplozivne tvari. No, što smo pronašli? Pronašli smo društvo koje je spremno okrenuti glavu od problema.
Svi mi znamo nekoga. Svi mi imamo susjeda ili rođaka koji odlazi na sastanke i okupljanja, koji se druži s ljudima koji su nam uvijek djelovali malo sumnjivo. I svi mi okrećemo glavu jer „nije na nama“.
A kad dijete tog susjeda pošalje prijetnju ili digne školu u zrak, svi mi ćemo reći da nismo imali pojma.
U Sarajevu, drama s lažnim dojavama o bombama traje već četvrti tjedan zaredom. Djeca, srednjoškolci, članovi iste zajednice. Djeca koja su uvjerena da rade nešto veliko. Djeca koja se igraju ratnika, heroja.
Djeca koja ne znaju da se igraju svojim i tuđim životima jer su im to odrasli rekli. Njihovi roditelji su ti koji ne prijavljuju, njihovi “duhovni učitelji” ih potiču. Ne zabijamo li glavu u pijesak kad odbijemo prijaviti vlastitog susjeda jer „nije na nama“? Sve dok ne shvatimo da smo svi odgovorni, situacija će se samo pogoršavati.
Maloljetnici i igrice
Svi su maloljetni, osim jedne osobe. Ono što je zabrinjavajuće je saznanje kako su mnogi osumnjičeni za lažne dojave u sarajevskim školama međusobno povezani i kako su komunicirali preko igrice.
Djeca koja su komunicirala u virtualnom svijetu, djeca koja su ispunjavala izazove i podizala na noge cijeli sustav. Djeca koja su se, uz podršku odraslih, poigravala sa životima.
I dok mi stalno govorimo o prevencij, o tome kako moramo činiti više, nitko ne čini ništa. Roditelji se prave da ne znaju. Učitelji šute. Susjedi okreću glavu. Svi su svjesni, ali nitko ništa ne poduzima.
Zločin koji šokira
Zločin koji se dogodio u Bosanskoj Krupi, gdje je usmrćen policajac, a drugi teško ranjen, djelo je maloljetnika od samo 15 godina.
Dječaka.
Dječaka koji je učinio ono što su ga učili – bio je ratnik. Bio je heroj. Njegova zajednica ga podržava. Njegov otac je ponosan. Njegov učitelj je zadovoljan.
A mi smo ti koji okrećemo glavu i pravimo se da ne vidimo i optužujemo Tik Tok. Dok nam nad glavom otkucavam Tik Tak.
Možda zvuči dosadno, ali stručnjaci stalno ponavljaju – sve počinje od obitelji. No, obitelj je dio društva. Međutim ajde da se ne zajebavamo, BIH je prepuna obitelji koje se trude ostati van društva i da se o njima što manje zna.
One žive tu ali nisu dio BH društva. Uzor su im neka druga društva u kojima nema ustava, niti poretka, a sve što trebaš činiti kazat će ti tvoj vrač.
Naše društvo, sa svim svojim skrivenim zajednicama, sektama, subkulturama, tiho odobrava ono što se događa.
Ako se ne promijenimo i ne počnemo gledati i vidjeti njihova a opet naša djeca će nastaviti ići istim putem …
A taj put sigurno nijedan Bog ne bi odobrio. Vrijeme je da se trgnemo. Ljudi koji stvaraju teroriste djecu, ne bi smjeli imati pravo na odgoj i podizanje djece.