Hrvatska možda nema mirovine, ali zato polako dobiva – umirovljenička naselja. Prva takva, valjda po uzoru na Kaliforniju i kanadski Québec, osvanula su baš tamo gdje je najviše toga srušeno – u Glini, Petrinji i Sisku. Iako još mirišu na vojne barake i nedovršene fasade, kućice do 45 kvadrata udomit će penzionere koji više ne žele dijeliti kupaonicu s tuđim unucima.
Župan Ivan Celjak najavio je da će se ova ideja širiti i na Kutinu i Popovaču, a trenutačno je dostupno 166 montažnih kućica, od kojih svaka može primiti više umirovljenika. Nije kamp – iako zvuči kao kamp. I nije dom – ali će to postati, jednog dana, kada država konačno obnovi što je sama srušila ili ignorirala.
‘Sve se čuje, ali bar nije kontejner’
Samo najdomoljubniji korisnici Facebooka možda se sjećaju da je kompleks u Petrinji nekad bio vojarna. Sad je postao – umirovljenička nada.
“Dogovorili smo se s Ministarstvom da se vojarna stavi u funkciju. Sada u njoj žive ljudi pogođeni potresom. Kad se obnove njihove kuće, naselje će prijeći pod domove za starije,” objašnjava zamjenik župana Mihael Jurić.
Jurić, doduše, priznaje da “ima nekih sitnih nedostataka”. Recimo – sve se čuje iz susjedne kuće. Što nije loše, jer ako padnete – možda vas netko i čuje. S druge strane, ako pričate u snu, sad i vaš susjed zna tko vas je napustio 1978.
‘Mali kvadrat, veliki snovi’
Iako su kućice male, ideja je velika: vlastiti mir, skrb 24/7, doktor na dohvat ruke, psiholog i ručak svaki dan. Iako to zvuči kao znanstvena fantastika za većinu hrvatskih umirovljenika, ovdje je to – budućnost. Ili barem nacrt budućnosti.
Najveća kuća u naselju rezervirana je za druženja. Bit će to prostorija za kartanje, zborove, grupnu tugu i kolektivno sjećanje na Jugoplastiku. A kada naselje uđe u sustav županijskih domova, uključit će se i prava institucionalna skrb: medicinari, socijalni radnici i eventualno poneki svećenik.
Petrinja – predgrađe Zagreba?
Zagreb je, ističu, udaljen samo 30 minuta autocestom. Dakle, ako vam djeca žive u metropoli, mogu vas posjetiti – ako plate ENC i ako ih nije sram.
Županija sanja da ova naselja postanu centri za umirovljenike iz cijele Hrvatske. Jer tko ne bi htio zamijeniti garsonijeru na Jarunu za baraku kod Siska, ali s doktorom?
wpDiscuz