Poput minijaturnog Mount Rushmorea starinski mercedes izronio je iz vapnenačke gromade na rubu Imotskog.
Skulptura u prirodnoj veličini, kažu, počast je tisućama emigranata koji su se ponosno vratili kući iz Njemačke za volanom jedinstvenog statusnog simbola. Što će reći da oni nešto prosvjetljeniji koji su dovukli francuska vozila, il talijanska, ili golfove jedinice, nisu znali što je status.
Kao i mnoga siromašnija područja diljem jugoistočne Europe, Imotski je 1960-ih i 1970-ih slao tisuće svojih sinova i kćeri kao “gastarbajtere” na rad u Njemačku.
Selo je za one koji su se vratili kući vozeći Mercedes-Benz smatralo da su uspjeli. Neki se i danas vraćaju o Gospojini tako da uzmu u rent-a-caru Porsche ili kakvog bijesnog terenca. Selo potom smatra da su uspjeli.
Doktore znanosti koji kući dođu autobusom, ili adrenalince koji kući dođu biciklom, selendra smatram propalicama. A naročito ako sa sobom vode ćuku.
Međuitizim, podizanje spomenika automobilu, kao što su Imoćani učinili s Mercedesom, može potencijalno otvoriti pravna pitanja vezana uz intelektualno vlasništvo, posebice ako je dizajn vozila zaštićen autorskim pravima ili industrijskim dizajnom.
Mercedes, nesumnjivo jeste zaštićen industrijskim dizajnom a gradnja kopije mercedesa kao javnog spomenika, bez konzultacija s vlasnikom licence, predstavlja čisti, nepatvoreni imotskizam.
Posušani su se ovih dana šalili kako u Hercegovini treba podići isti takav mercedes, samo prekucani, no izgleda da će prekucavanje morati uraditi upravo Imoćani.
Evo i zašto.
- Autorska Prava i Industrijski Dizajn: Dizajn automobila može biti zaštićen autorskim pravima ili registracijom industrijskog dizajna. U tom slučaju, stvaranje i javno izlaganje replike automobila može zahtijevati dozvolu vlasnika tih prava (u ovom slučaju, Mercedes-Benza odnosno Daimlera AG).
- Neprofitna Namjena: Ako je spomenik podignut u neprofitne svrhe i bez komercijalne koristi, može postojati određena fleksibilnost. Ipak, najbolje je dobiti službeno odobrenje kako bi se izbjegli eventualni pravni problemi.
Dizajn automobila, uključujući različite modele Mercedesa, rezultat je rada timova dizajnera i inženjera unutar tvrtke Mercedes Benz. Neki od najpoznatijih dizajnera koji su radili za Mercedes-Benz jesu:
- Bruno Sacco: Bio je glavni dizajner Mercedesa od 1975. do 1999. godine i odgovoran je za mnoge klasične dizajne Mercedesa, uključujući modele kao što su W126 S-Class, W201 190E, i W124 E-Class.
- Gorden Wagener: Trenutni šef dizajna Daimler AG, poznat po modernizaciji dizajna Mercedesa i uvođenju nove dizajnerske filozofije poznate kao “Sensual Purity”.
Kontaktirali smo mercedesovog dizajnera Brunu oko ovog pitanja. Pitali smo ga kako komentira ovo otvorenje spomenika i je li ga itko prije tog kontaktirao.
Evo što nam je odgovorio.
Cari amici,
È sempre un piacere vedere l’entusiasmo e l’affetto che le persone nutrono per i veicoli Mercedes-Benz. Tuttavia, devo informarvi che finora non ho ricevuto alcun contatto ufficiale da parte delle autorità di Imotski riguardo all’uso del design industriale della nostra amata automobile per il loro monumento.
Il design di un’automobile è protetto da diritti di proprietà intellettuale, e qualsiasi sua riproduzione dovrebbe rispettare queste leggi. Comprendo il desiderio di celebrare l’eredità di Mercedes-Benz, ma esorto fortemente a consultarsi con i rappresentanti di Mercedes-Benz o Daimler AG per assicurarsi di ottenere le necessarie autorizzazioni.
È essenziale rispettare queste normative per evitare qualsiasi problema legale e per mantenere un rapporto di reciproco rispetto e collaborazione. Solo così possiamo garantire che tutte le parti coinvolte siano adeguatamente riconosciute e soddisfatte.
Un cordiale saluto,
Bruno Sacco
Bruno Sacco je talijanski automobilistički dizajner rođen 1933. godine. On je bio glavni dizajner za Mercedes-Benz od 1975. do 1999. godine. Sacco je odgovoran za dizajn mnogih legendarnih Mercedesovih modela i smatra se jednim od najutjecajnijih automobilskih dizajnera 20. stoljeća.
Prijevod na hrvatski:
Uvijek mi je drago vidjeti entuzijazam i naklonost koju ljudi gaje prema vozilima Mercedes-Benz. Međutim, moram vas obavijestiti da do sada nisam dobio nikakav službeni kontakt od strane vlasti Imotskog u vezi s korištenjem industrijskog dizajna našeg voljenog automobila za njihov spomenik.
Dizajn automobila zaštićen je pravima intelektualnog vlasništva i svaka njegova reprodukcija trebala bi poštivati te zakone. Razumijem želju za slavljenjem naslijeđa Mercedes-Benza, ali snažno potičem konzultacije s predstavnicima Mercedes-Benza ili Daimler AG-a kako bi se osigurale potrebne dozvole.
Važno je poštivati te propise kako bi se izbjegli bilo kakvi pravni problemi i održao odnos međusobnog poštovanja i suradnje. Samo tako možemo osigurati da sve uključene strane budu adekvatno priznate i zadovoljne.
Srdačan pozdrav,
Bruno Sacco
Pitali smo i gradonačelnika Imotskog koji je njegov stav o ovoj temi?
Poštovani, ako se ispostavi da su prava na industrijski dizajn preskupa, nećemo se obeshrabriti. Naša zajednica uvijek pronađe način.
Razmotrit ćemo sve opcije, uključujući i mogućnost da prilagodimo dizajn tako da izbjegnemo pravne komplikacije. Ako bude potrebno, jednostavno ćemo “prekucati” naš Mercedes i dodati mu broj šasije koji se više ne koristi. Na taj način, prekucani Mercedes bit će još autentičniji, budući da je većina Mercedesa u ovom gradu već prekucana. Time ćemo osigurati da spomenik bude autentičan više nego što je sada.
Na kraju, važno je da naš projekt reflektira duh naše zajednice – snalažljivost, kreativnost i ponos na našu kulturnu baštinu. A osnovna egida naše kulturne baštine je “snađi se rođo”
Srdačan pozdrav,
Gradonačelnik Ivan Budalić.
Ova polemika začudila je akademske kipare koji su iskucali ovaj spomenik:
“Ako je iti jedan mercedes na svijetu prekucan, ovaj je. Mi smo ga cijelog iskucali” – zaključili su na kraju ovog nimalo satiričnog teksta.
Teritorij spomenika podijeliti između Italije i Njemačke
Unatoč cinizmu akademskih kipara glas razuma došao je iz Vlade Hrvatske. Ministar pravosuđa Nezavisne Republike Hrvatske Ivan Malenica donio je možda najrazumniji prijedlog ovog rješenja.
“Ukoliko dođe do pravnog spora mi u Vladi HDZ-a i DP-a imamo viziju kako, na obostrano zadovoljstvo nadići ovaj problem vođeni idejom vodiljom osnivača naše stranke dr. Ante Pa…, pardon dr. Franje Tuđmana. A opet u skladu s ideološkim tradicijama Imoćana. Jednostavno bi se teritorij na kojem je spomenik podijelio između Italije i Njemačke, markacijskom linijom, gepek, zadnji kotači, zadnji blatobrani, pola pragova prema nazad, te stražnji dio krova pripali bi Italiji a sve što je prema naprije Njemačkoj. Tako bi Imotski i Hrvatska mogli izbjeći tužbu. Nema dakle potrebe za prekucavanjem, Takav mercedes odisao bi doista imotskim duhom. Jedino bi rezervoar i ono mjesto gdje se toči gorivo ostalo hrvatsko. Tako je bilo i u drugom svjetskom ratu. Zemlja je bila njihova, vlast njihova a mi smo bili njihovo vjerno gorivo, posebno Imoćani”.
Na kraju , svakako se morao oglasiti i Goran Grlić Radman originalno dopunom ideje ministra Malenice:
“Ja bi svakako dodao da mi je drago što je imotski mercedes na europskom putu, ili barem uz europski put, uz cestu je naime, no na jedan poseban način , volio bih kada bismo pronašli nekakvog mastodonta u Italiji, da ga proglasimo kraljem, Tomislavom Trećim, pa da on ponovno otvori ovaj spomenik ako će se primjeniti ideja kolege Malenice. Može biti i austrijski kralj, može i njemački, samo ne smije biti srpski. Mi Hrvati tradicionalno volimo kraljeve koji su nas tiranisali, a mrzimo one koji su za nas Dalmaciju branili, sjedinjavali ju s Hrvatskom ili nam davali opće pravo glasa. A još su pri tome, da prostiš, Srbi.
Ovaj prijedlog ministara Malenice i Radmana naišao je na opće oduševljene razdragane imotske mase koja je odmah povikala “Giuseepe, Duče, živjela velika Italija i Njemačka. Za Dom Spremni!” a u to ime najavljen je i skori koncert Marka Perkovića Thompsona.
Njega još nismo stigli upitati je li oduševljen idejom.
Premijer Vlade Nezavisne Republike Bleiburške gospodin Andrej Granić-Planinc, pohvalio je ministre zbog ovog istupa koji je HDZ-u osigurao još 10 uzastopnih pobjeda u Imotskom.
Gradu genijalnih umjetničkih ideja i široke demokracije.
Naročito pluralizma među mlađim generacijama.
Onim generacijama koje su se, žedne pluralizma,
slobode i
života
odavno iz Imotskog odselile.
Dakako, ne u mercedesu.
Pitali smo i uglednog Slavu Klu Klux Kukića, progonitelja svih vanjskih i unutrašnjih neprijatelja sarajevskog režima, fiktivnog stanovnika Imotskog, člana akamedije nauka i umjetnosti iz Sarajeva kako vidi ovu umjetničku praksu, te đe si , te šta ima , te more li se i vozi li još Lijanovićev mercedes na BH tablama, plaća li pri tome kao odgovorni građanin Imotskog carinske prekršaje Hrvatskoj te je li konačno promijenio gazdu. Automatska sekretarica koja je govorila na bosanskom, odgovorila nam je: “Ako pitate mene ovaj je broj muhajem nedostupan.”
Daleko su naime, Slavine vikendice.
Četr’, pet, šest njih.
Od šest nadzornih odbora po jedna.
Valjda.