Prošlo je već više od devet godina, ali zar su zaista svi zaboravili ili je nešto drugo u pitanju?
Izmijenjenim Zakonom o izborima zastupnika u Hrvatski sabor u veljači 2015. godine uvedeno je preferencijalno glasanje i na parlamentarne izbore.
Birači otad na izborima imaju mogućnost na izbornoj listi za koju glasaju zaokružiti i ime kandidata kojemu daju prednost pred ostalima, a preferencijalni glasovi uvažit će se kandidatima koji osvoje najmanje 10 posto ukupnih glasova koje je dobila lista.
Nositelji lista ne postoje
Dakle, već duže od devet godina ne postoje nositelji izbornih lista. No gotovo svi, i političari, i mediji, i ostatak javnosti, i dalje govore o – nositeljima lista.
Da spomenemo tek neke, predsjednik HDZ-a i Vlade Andrej Plenković govorio je o nositeljima lista kada je najavio da će parlamentarni izbori biti prije onih europarlamentarnih.
I predsjednik SDP-a Peđa Grbin najavio je da će Zoran Milanović biti nositelj SDP-ove liste u prvoj izbornoj jedinici. O Milanovićevoj nakani izjasnio se Ustavni sud, međutim, i ranije je bilo jasno da on to ne može biti, i to jednostavno zato što nositelji lista ne postoje.
Zašto ih svi i dalje spominju, nije baš uvijek jasno, je li riječ o neznanju ili namjernom privlačenju pozornosti na određene ljude s liste.
U Hrvatskoj ne postoji neposredan izbor premijera
Valja još podsjetiti i na to da ne postoje ni kandidati za premijera, premda i njih svi također spominju. U Hrvatskoj se premijer ne bira izravno, no sve više stranaka ističe svoje kandidate za premijera.
Predsjednik Republike onaj je koji daje mandat za sastavljanje Vlade onome tko dokaže da uživa povjerenje većine saborskih zastupnika.
Nakon što se sastavi vladajuća većina, saborski zastupnici za premijera ne moraju čak izabrati ni osobu iz stranačkih redova, ako se vladajuća većina tako dogovori. Dovoljno je sjetiti se Tihomira Oreškovića.
wpDiscuz
