Gost “55 minuta kod Željke Markić” bio je dr. sc. Zlatko Hasanbegović, povjesničar, saborski zastupnik i bivši ministar kulture. Tema razgovora bili su školski udžbenici, njihova bit i nastajanje. Povod je bio nedavno povučeni udžbenik „Zašto je povijest važna 4“ autora Miljenka Hajdarovića, Vedrana Ristića i Nikice Torbice, u kojemu je pronađeno niz grešaka i netočnih navoda. Udžbenik čiji je nakladnik Profil Klett nije usklađen s kurikulom, potpuno je neadekvatan i protuzakonit.
Hasanbegović je kao povjesničar koji se bavi upravo 20. stoljećem objasnio što je osobito sporno. Te je objasnio kako funkcionira interesna mreža autora udžbenika, recenzenata i nakladnika. Postavio je pitanje zašto su potrebna tri ili četiri različita udžbenika za neki predmet. Objasnio je i koje obaveze imaju institucije države s obzirom na njihovu ustavnu obavezu očuvanja nacionalnog identiteta u skladu s povijesnim istinama.
Je li udžbenik roba ili instrument?
Temeljno pitanje je što je udžbenik, posebno udžbenici ključnih identitetskih predmeta – povijesti ili hrvatskog jezika. Je li udžbenik roba na tržištu ili je jedan od važnih instrumenata državne prosvjetne i obrazovne politike koja ima svoju odgojno-obrazovnu, ali identitetsku sastavnicu? Mi sada imamo potpuno pogrešnu raspravu o nekakvom pluralizmu. Udžbenik nije znanstveno-historiografsko djelo. Živimo u slobodnoj zemlji, nitko ne može imat monopol na istinu i prošlost. Udžbenici povijesti i hrvatskog jezika imaju jedan kanonski nacionalni identitetski aspekt koji ne oblikuje tzv. javna rasprava i slično, nego legitimna, državna, prosvjetna i obrazovna politika.
Kako nastaju udžbenici?
Udžbenici nastaju tako da se pojedini nakladnici na temelju široko postavljenog kurikula javljaju na natječaje. Oni pišu udžbenike, a država odabire. Kada država odobri veći broj udžbenika, oni se prepuštaju pojedinim školama i nastavnicima na izbor. Naravno, tu su utjecaji na ravnatelje, da biraju udžbenik od pojedinih nakladnika, bez bilo kakvih jasnih kriterija, kao da se bira između krušaka i jabuka. U pozadini se kriju moćna lobiranja s obilježjima korumpiranja.
Prije odobravanja udžbenika, postoje višestruke recenzije: samih nakladnika i recenzije MZO-a. Oni su bili plaćeni da sve provjere, a promakle su im, ne samo određene interpretativne dvojbe, već faktografske pogreške koje dovode u pitanje kompetenciju i elementarna znanja, to jest neznanja svih uključenih u proces recenzija.
Problem liberalizacije tržišta i lukrativna djelatnost
Sva ova zbrka oko udžbenika je mali dio puno širega mozaika. Sve je to posljedica tzv. liberalizacije tržišta udžbenika koja je začeta još sredinom 2000-tih. Tu se radi o vrlo lukrativnoj djelatnosti koja godišnje obuhvaća preko 50 milijuna eura. Temeljna zamisao te tzv. liberalizacije je bila da će se uvođenjem tzv. konkurencije među udžbenicima povećati njihova kvaliteta kao i kvaliteta nastavnog procesa. Svaka raščlamba pokazala je da do toga nije došlo.
Stvorena je jedna vrsta oligopola, tri nakladnika. I onda jedan izdavač preuzima ulogu takozvanog lijevo-liberalnog, jedan je kao centristički, a jedan je malo više kvazi desno. Onda se u toj prvorazrednoj prevari, iza koje stoji financijski interes, stvara potpuna zbrka. Tako za jedan predmet imamo najmanje tri sadržajno i interpretativno različita udžbenika. Ja bih doveo u pitanje i problematizirao sve udžbenike svih nakladnika, posebice za četvrti razred srednjih škola i osmi razred osnovnih škola. Treba postojati samo jedan udžbenik povijesti. I točka.
Ključni instrument u rukama jednog kartela
Dakle, hrvatska država je ključni instrument svoje identitetske obrazovne politike prepustila nakladničkim lobijima, lukrativnoj djelatnosti, jednom kartelu… Ne samo financijskom. Uvijek pored financijskih postoje i stanoviti vrijednosno-ideološki instrumenti. Kada se raščlani njihova ideološka pozadina tu je riječ o jednoj dobro umreženoj mreži nastavnika, profesora, nakladnika, recenzenata, dakle, svi su u višestrukom sukobu interesa. Radi se o ljudima koji, pod krinkom znanosti u naravi nastupaju kao komesari, kao monopolisti iza kojih stoji jedna dobro umrežena struktura koja ima i svoje međunarodno pokroviteljstvo. Ta mreža ima svoje pipke izvan Republike Hrvatske.
Država i identitetska vrijednost
Udžbenici imaju prvorazrednu identitetsku vrijednost. Ona je definirana činjenicom da postoji hrvatska država. Kada ne bi postojala hrvatska država, onda to ne bi imalo identitetsku vrijednost. Tako je u svakoj državi.
Legitimna je uloga i odgovornost države, ministarstva, državne prosvjete, obrazovne politike u odabiru onoga što treba biti kanon i što treba biti sadržaj poučavanja. Država propisuje putem kurikula ono što je važno, što je nekakav i vrijednosno-identitetski sadržaj. Dakle, tu ne može biti nikakvog pseudopluralizma. Ne mogu oblikovatelji udžbeničke politike biti lukrativni interesi privatnih interesnih mreža. Udžbenici su instrument državne obrazovne prosvjetne politike, koji u slučaju nastave i povijesti hrvatskog jezika i sl. imaju prvorazrednu identitetsku vrijednost.
Ukidanja povijesti u strukovnim školama
To je tendencija općenito divinizacije STEM-a i slično. Zapravo, to je jedan globalni fenomen obezvrjeđivanja humanističkih znanosti. Jer one ili trebaju biti u funkciji ideologije ili u funkciji tržišta, kojeg nema. Ukidanje povijesti u strukovnim školama nije u interesu učenika. Sutra će se reći da se ne treba učiti ni hrvatski jezik. Većina zna engleski ili ima elementarnu pismenost za te poslove koji će se raditi nakon strukovnih škola. Tu dolazimo do pitanja sustava znanosti.
Izvor: frendica.online
Photo: narod.hr
wpDiscuz
