Hrvatska elektroprivreda je na viškovima prodanog plina samo u lipnju izgubila najmanje 11 milijuna eura, od kojih je dobar dio završio u rukama privatnih tvrtki, prije svih Prvog plinarskog društva Pavla Vujnovca
Višesatna tematska sjednica saborskog Odbora za gospodarstvo, koja je trajala skoro puno radno vrijeme, ispunila je visoka očekivanja. Isplatilo se u četvrtak sedam i pol sati slušati ključne aktere plinske afere kako se pokušavaju izvući od odgovornosti. Ako ništa drugo, dobro je da se sjednica održala samo zbog službene objave imena tvrtki koje su tokom lipnja kupovale višak HEP-ovog plina po bagatelnim cijenama i time ostvarile ekstra zaradu.
Prvo na listi je, kao što se pisalo, Prvo plinarsko društvo Pavla Vujnovca. Prema podacima koje je iznio ravnatelj HROTE-a Boris Abramović, PPD je u lipnju kupio najviše HEP-ove struje, 63 posto, među 11 voditelja bilančnih skupina (VBS), odnosno predstavnika tvrtki koje su u tom trenutku imale manjkove u sustavu i time dobile mogućnost da po prosječnoj cijeni od 14,4 eura kupe plin.
Kako je došlo do toga, pitanje je na koje (još uvijek) nismo dobili odgovor. Jesu li VBS-ovi imali povlaštenu informaciju, kao što sugerira zastupnica Možemo Sandra Benčić a u današnjem saopćenju PPD demantira, pa su namjerno napravili manjak da bi si omogućili kupnju bagatelnog plina i pojačali zalihe s četiri puta jeftinijim energentom ili su šum u komunikaciji i razmirice između HEP-ovog čelnika Frane Barbarića i ministra gospodarstva Davora Filipovića dovele do ovakvog scenarija. Odgovor na ovo pitanje bit će ključan i u češljanju dokumentacije HEP-a i ostalih koje zadnjih dana provode DORH i USKOK.
Činjenice kažu da je operater HROTE početkom lipnja obavijestio regulatora HERA-u o problemu. HEP je slao dopise Ministarstvu, ali se na kraju čini da ni izbliza nije učinio sve što je mogao i trebao da odgovorne upozna da će, ako se ne promijeni Vladina uredba o obaveznom otkupu svog proizvedenog plina u Hrvatskoj od Ine, doći do viška u sustavu i prisilne prodaje iz koje će izići tanji barem za 10 milijuna kuna. Zašto to nisu napravili, također još ne znamo. Predsjednik Uprave ponudio je pomalo maliciozne odgovore da se takve stvari ne rješavaju telefonom i da nije želio kampirati ispred Ministarstva.
Dvije vrste prodaje
Da se vratimo na trgovinu. U lipnju se pojavio višak od 332 tisuće megavatsati plina. Od toga je 275 tisuća ponuđeno VBS-ovima s manjkovima, a 56 tisuća prodavalo se preko Plinacra na aukciji na HROTE-ovoj platformi. Radi se o dvije različite vrste prodaje. U prvoj je cijena regulirana i izračunava se na temelju prosjeka cijene trgovanja između VBS-ova i Plinacra plus 10 posto vrijednosti, kojom se želi kazniti onog tko ima manjak plina i time stvara, kako je rekao Abramović na Odboru, nered u sustavu. Međutim, umjesto da oni s manjkom plina budu penalizirani, ispalo je da su, opet citiramo Abramovića, bili stimulirani. Što su imali više manjka, to su mogli kupiti više HEP-ovog plina.
Kao što smo spomenuli, najveći manjak imao je PPD što mu je omogućilo da kupi 63 posto ponuđenog energenta. Ispada da je od 275 tisuća PPD ovim putem kupio 173,3 tisuće megavatsati. Osim njih tu su bili EON (6 posto), Međimurje plin (4,3 posto), mađarski MET (3 posto) i drugi, a što je posebno zanimljivo, čak i tvrtke čiji su vlasnici HEP (1 posto) i Ina (1,8 posto) kao i Gradska plinara Zagreb koja ima izrazito nepovoljan godišnji ugovor s PPD-om (106 eura za megavatsat) sklopljen u vrijeme znatno više cijene plina.
Plin se, podsjetimo, prodavao po prosječnoj cijeni od 14,4 eura. Prema tvrdnjama N1 televizije, cijena po kojoj je trgovao PPD bila je još niža i iznosila je 11 eura. Ako je N1 u pravu, PPD je 173,3 tisuće megavatsati platio 1,91 milijun eura, a ako uzmemo službenu prosječnu cijenu onda je iznos viši – 2,5 milijuna eura.
Vladinom uredbom, koja je u lipnju naložila povećanje cijene i proizvodnje od 10 posto, HEP je Ini plin plaćao po 47,6 eura. HEP je, dakle, količinu koju je preuzeo PPD platio 8,2 milijuna eura. Ako se radi o plinu koji je otkupljen do 1. lipnja, kada je cijena Ini bila niža i iznosila je 41 euro, saldo bi bio 7,1 milijun eura. Kako bilo, razlika je znatna. PPD je na ovoj transakciji plin platio 6 milijuna kuna manje od HEP-a i to u potpuno legalnom poslu.
Ako pak govorimo o ukupnom minusu za HEP u ovoj vrsti transakcija vezanoj za uravnoteženje sustava, ispada da je HEP plin platio 13,1 milijun eura, a za njega dobio 3,9 milijuna eura. Direktan minus za državnu kompaniju težak je 9,1 milijuna eura.
Uz ovakvu vrstu trgovanja, višak se u lipnju kupovao i preko Plinacra na platformi HROTE-a gdje se trguje anonimno po principu aukcije. Od ponuđenih 56 tisuća megavatsati, na PPD otpada 3,7 tisuća koje je kupio po cijeni od 4,6 eura za jedan iz čega proizlazi da je ukupno platio 17 tisuća eura. Prosječna cijena na aukciji iznosila je 11 eura. Najviše je kupio MET Croatia, koji se povezivao s MOL-om, 18,1 tisuću megavatsati po prosjeku od 15,9 eura, slijede EON, DXT, Ina i ostali. Ako primijenimo isti model s trgovanja VBS-ova, ispada je HEP ovaj plin ukupno platio 2,7 milijuna, a za njega dobio 616 tisuća eura iz čega proizlazi minus od 2,1 milijun eura.
Plus i minus
Jednostavnom matematičkom operacijom dolazi se do konačnog gubitka za HEP od 11,2 milijun eura. Izračun je, naravno, paušalan i napravljen na osnovu dostupnih podataka iznesenih na sjednici Odbora, kao i dopisa HEP-a članovima Odbora čiji je sadržaj također zanimljiv. HEP se, naime, pohvalio da je Vlada svojom uredbom od listopada 2022. do lipnja 2023. građanima omogućila kupnju jeftinijeg plina za čak 370,6 milijuna eura.
Ova tablica, međutim, ima veliki problem. Uz količinu isporučenog plina kupcima, nabavnu cijenu od Ine, a onda i vrijednost nabave po Vladinoj uredbi, ovaj HEP-ov izračun sadrži i TTF futures. TTF futures je zapravo terminski ugovor, odnosno projicirana cijena u idućem razdoblju i određuje se na referentnoj trgovačkoj platformi, u Europi je to Nizozemska. Uzima se kao relevantna za kupoprodaje u dužem vremenskom razdoblju. Prema iznosu TTF futures, cijena plina 15. lipnja, koju je HEP naveo, iznosila bi 192,7 tisuće eura za megavatsat.
Kako je u Hrvatskoj kupcima na temelju Vladine uredbe u lipnju isporučeno 85,7 tisuća megavat sati ukupna vrijednost iznosi 4,1 milijun eura. Ako se HEP-ova matematika primijeni na cijeni TTF futuresa (za pretpostaviti je da je HEP uzeo podatak iz lipnja 2022. kada je donesena Vladina odluka) onda je taj iznos znatno viši i doseže 167 milijuna eura. Ukupno, od listopada lani do lipnja ove godine, razlika u cijeni isporučenog plina kupcima iznosi 370,6 milijuna kuna, koje je na tematskoj sjednici hvaleći mudru i fantastičnu politiku vlasti spominjao svaki zastupnik HDZ-a govoreći o ovoj temi.
Što bi se, međutim, dogodilo da TTF futures, kojim barata vodstvo HEP-a i HDZ, primijenimo na HEP-ov plin koji je prodan po bagatelnim cijenama? Dakle, ako je TTF futures relevantan izračun izgleda ovako: HEP-ovih 332 tisuće megavatsati, koliko je viška prodano, a koji su plaćeni Ini 15,8 milijuna eura, mogli su se na tržištu prodati za čak 64 milijuna eura pa ispada da HEP sam sebi tovari dodatna 54 milijuna eura minusa, kao da onih točnih 11,2 milijuna eura nije dovoljno.
Istina je, naravno, drukčija. Cijena plina je znatno pala prošlih mjeseci pa se zadnjih dana u Europi trguje s njim po cijeni od oko 28 eura po megavatsatu, a 15. lipnja – kad je TTF futures predviđao visoki iznos – plin se mogao kupiti po 36,3 eura. Drugo je pitanje je li to Vlada mogla predvidjeti ili je tvrdoglavo inzistirala na otkupu kompletnog plina proizvedenog u Hrvatskoj za koji je, uz to, digla cijenu s 41 na 47,6 eura. Za ilustraciju plin je zadnji put na tim visinama bio početkom travnja. Da li se takvom cijenom pogoduje Ini, s obzirom da je tržišna cijena u listopadu, kada je uredba donesena, prelazila 160 eura da bi početkom godine pala na ispod 50 eura, spada među pitanja Vladi.
Pad i proizvodnje i potrošnje
Valja, također, napomenuti da trgovačka cijena nije jednaka proizvođačkoj. Prema nekim izračunima ona u Hrvatskoj ne prelazi 15 eura po megavatsatu. Nažalost, proizvodnja plina iz godine u godinu pada. Na primjer, samo je prošle godine bila niža 15,9 posto, što je 5,8 manje nego u 2021. godini. Pada i potrošnja. Lani je Petrokemija trošila čak 71 posto manje, a ostala industrija dodatnih 23 posto, a ukupno je potrošeno 17 posto manje plina.
Nije zgorega za kraj napraviti još jedan izračun. Da je PPD, primjerice, kupio na europskom tržištu 176 tisuća megavatsati 15. lipnja platio bi ih 6,4 milijuna eura, a ne 2,5 milijuna eura, koliko ga je koštao HEP-ov energent. Nije, naravno, plin kupus pa da ga kupite jutros na pijaci, ali nisu ni četiri milijuna za baciti.