KREŠO I FRENDICA

“Bok, nona.”

“Dobar dan, Krešo. Baš mi je drago da te vidim. A tko je ova lijepa cura? Kako se zoveš?”

“Bejzik ime mi je Carla a zapravo se zovem Karla.”

“Ne znaš reći dobar dan?”

“Daj, nona, ne zajebavaj.”

“Mislim da je pristojno kad nekome uđeš u kuću reći dobar dan.”

“Dobar dan, nona.”

“Bejzikkarla, ja tebi nisam nona, ja sam gospođa Rudan.”

“Nona, stvarno zajebavaš, Carla mi samo pravi društvo, nije došla tebi na intervju.”

“Pošto si ti došao?”

“Da mi daš lovu za karte za koncert.”

“Tko pjeva? Hladno pivo?”

“NONAAAAAA!”

“Što se dereš? Bejzikkarla, što će ti ti gelirani nokti i pirsing i umjetne trepavice, oslijepit ćeš od alergije na ljepilo…”

“NONA!”

“Ne deri se, prosjače. Ako plaćam imam pravo i reći nešto. Mislim da bi cure u Bejzikkarlinim godinama trebale trošiti vrijeme na učenje a ne na umjetne nokte i dlake…”

“Nona, Carla ima prosjek skoro pet…”

“I kakve su ti to tenisice, Bejzikkarla…”

“NONA! Ti si stvarno ćorava, Carla nosi air force 1 od Nike-a. Nikad nisi čula za air force 1…”

“A što je tebi na nogama? U moje vrijeme dečki nisu nosili ljubičaste tenisice.”

“Nona, ja nosim Jordan četvorke, bermude su mi Nike, majica mi je Tommy Hilfiger, nona, ja sam gaser…”

“Koji si ti kurac?”

“NONA! Odvratno je kako prostačiš. Ni za gasere nisi čula. Gdje ti živiš? Gaseri nose samo marke, treniramo rukomet i…”

“Koji je tvoj prosjek? Tvoj otac šuti kao zaliven….”

“Koga boli kurac. Dva i nešto, glavno da sam živ i zdrav…”

“Kako smiješ tako prostačiti? Ja ti ocu plaćam struju, a ti si gaser…”

“Tko ti je kriv što starcu daješ lovu, daj meni za koncert, ulaznice su 12 eura. Treba mi pedeset eura za Carlu i mene, ostatak ću potrošiti za…”

“Tko pjeva?”

“Idemo na koncert od Gršeta.”

“Tko je Gršo, nikad čula…”

“NONA! Nikad nisi čula za Mamamija, nona, ti stvarno nisi normalna.”

“Kažeš, ulaznica je dvanaest eura, na što ćeš potrošiti ostatak?”

“Moraš mi dati lovu i za Carlu jer će ona dvanaest eura potrošiti na gajbu Karlovačkog a ja moram kupiti Absolute vodku i zlatne Marlboro cigarete… Nona, šta ti je, nona…”

“Nije mi dobro.”

“To je zato jer si stara. Popij Apaurin, ja uvijek popijem Apaurin kad mi nije dobro. Možeš ga i zaliti nečim oštrim…”

“Kako to da sve to sranje moram ja plaćati, znaju li ti starci da piješ, pušiš i vučeš se okolo poput ološa?”

“Boli njih kurac. Neću sve ja platiti, Filip će kupiti koktele i crveni Marlboro.”

“Žao mi je što si upao u tako loše društvo. Gdje je moj Vid, Vidić je krasan dečko, prosjek mu je pet nula, rekla mi je njegova nona.”

“Vid ne može s nama jer su ga noćas ispumpavali… .Nona, što ti je, nona, oćeš umrijeti, koji ti je kurac danas, evo ti dva moja Apaurina ali ćeš mi ih vratiti, evo ti vode…”

“Krešo, hvala, nešto ti je ispalo iz džepa, čokoladice su ti ispale iz džepa…”

“Jebote! Tebi stvarno nije dobro. Nisu to čokoladice, to su kondomi.”

“Kondomi? Još nemaš četrnaest?”

“Oćeš da napumpam neku kurvu, htjela bi biti pranona? Smiješna si za popizdit. Čuj, žurimo, daj nam lovu da se više ne zajebavamo. Moramo prije koncerta kupiti masu toga, bit ćemo čitavu noć na plaži na Biviju…”

“Ne dam lovu!”

“NE DAŠ LOVU?”

“Ne dam lovu!”

“Ubilo bi te da nam daš pedeset eura.”

“Ubilo. Treba mi za viski i kokain. Ovih su dana opet digli cijenu. Brišite, ekipo, u pizdu materinu! I neću ti vratiti Apaurine.”

vedranarudan.com