Sarajevske Romea i Juliju ni smrt nije mogla rastaviti

Tragična ljubavna priča Admire Ismić i Boška Brkića vjerovatno je jedna od posljednjih priča o pravoj, iskrenoj i bezuslovnoj ljubavi za koju se živi, ali i umire. Admira i Boško su rođeni iste godine, dijelili su svoje mladenačke radosti, nadanja, strahove, neizmjernu ljubav i u smrt otišli zajedno na današnji dan prije 19 godina.

Ljubav sarajevskih Romea i Julije, kako su ih strani novinari kasnije prozvali, počela je u srednjoj školi.

Upoznali su se za vrijeme Olimpijade u Sarajevu. Prijateljstvo je vrlo brzo preraslo u ljubav, koja se nastavila i kada su glavni grad BiH zasule granate, a zli umovi počeli svoj divljački pohod.

To što je Admira Bošnjakinja, a Boško Srbin, mladom paru nije bilo važno. Nisu ih uspjeli uvjeriti da su različiti samo zato što se drugačije zovu.

Boško nije otišao iz Sarajeva radi Admire. Mladi ljubavnici živjeli su kilometrima udaljeni, ali to ih nije spriječilo da se viđaju iz dana u dan. Admiru i Boška nisu mogle razdvojiti ni granate ni snajperski pucnji. I dok je rat bjesnio, njihova ljubav je bivala sve jača.

Godinu dana od početka agresije na BiH, Boško i Admira su odlučili napustiti Sarajevo u potrazi za boljim životom, u potrazi za mjestom gdje njihovu ljubav neće posmatrati kao izdaju vlastitog naroda.

Pet dana nakon Admirinog 25. rođendana, 18. maja 1993., krenuli su prema slobodi. Preko zajedničkih prijatelja su dogovorili izlazak iz opkoljenog Sarajeva. Vjerujući da je na snazi obustava paljbe, nisu čekali mrak već su krenuli oko 17 sati poslijepodne.

Međutim, uspjeli su stići samo do Vrbanja mosta kada je snajperski metak pogodio Boška, koji je izdahnuo na mjestu događaja. Drugi metak je pogodio Admiru. Smrtno ranjena dopuzala je do svog mrtvog dečka, zagrlila ga i izdahnula.

Čak osam dana niko se nije usudio skloniti njihova tijela, jer su se nalazili na “ničijoj zemlji”. Kako bi sakrili dokaze, Srbi su ih polili benzinom i gađali zapaljivim mecima, ali bezuspješno.

Tijela su naposljetku izvukli pripadnici Vojske RS i sahranili ih na groblju u Lukavici. Admirini roditelji su nakon rata tijela prebacili u Sarajevo. Admira i Boško su sahranjeni na groblju Lav, jedno pored drugog.

Priču o ovo dvoje mladih Sarajlija su objavili svi mediji svijeta. O njima su napisane knjige i snimljeni filmovi.