Published On: Pon, lip. 18th, 2018

VALENTIN IZ DRUGE GALAKSIJE: Prokletstvo Aneksa 7 i kako se danas dobro zajebavati s njim…

Aneks  je čest usklik u bosanskim sevdalinkama. Ima ih skor kao sevdalinki.

Oni su dijelovi daytonskog nesporazuma koji se u šali zove sporazum.

Riječ “sporazum” aludira na to da su se neke strane u nekom ugovoru sporazumjele.

Riječ sporazum miriše na mir, budućnost, progres, suživot.

Riječ Dayton niti malo ne miriše. Naročito ne na mir, budućnost, progres, suživot.

Dayton je u BIH nešto kao Alfa Romeo. Smatra ga se lošim proizvodom koji te svako malo ostavi na cesti. Što niti malo ne ide u prilog Amerikancima. Jer su poznati po dobrim automobilima. Dayton je njihov  najlošiji izvozni proizvod. Čim su ga stavili na cestu, morali su mu mijenjati kompletan donji ovjes. Jednostavno je propao.

Aneks 7 je dio Daytonskog Nesporazuma. Taj aneks govori o povratku.

“Obvezuju se sve strane da će raditi na povratku”.

Aneks 7 predviđao je da se odmah nakon rata, ljude vrati na prijeratna ognjišta. Pa su se donosili zakoni u tom smjeru. Prvo su oni koji su ćerali donosili zakone o korištenju napuštenih stanova. Potom su se donosili podzakonski akti za otimačinu tih stanova. I njihovu trajnu legalizaciju na novog vlasnika.

 

Ako su tuđi stanovi bili jako dobri, njih je popunjavala nova sarajevska elita. Mnogi saraj političar danas živi u lijepom četverosobnom stanu nekadašnjeg Srbina ili Hrvata funkcionera.

1998 negdje, donesen je Zakon o prestanku zakona o povratku napuštenih stanova.

Tako su ljudi koji su imali stanarsko pravo, imali pravo useliti nazad u svoj stan i vratiti se na svoje ognjište.

I što se dogodilo?

Ljudi sa stanarskim pravom, nakon što bi povratili stan, ako su imali sreću da ih sarajevski funkcioner sa jako dobrim sudskim vezama ne provlači po sudu i traži odštetu za “uložena sredstva” prodavali su ga, i bježali sa svojeg prijeratnog ognjišta. Ognjišta u kojem si prezren, i u kojem nemaš posla.

Pri tome su službena Banja Luka i Sarajevo činili sve da ta razmjena “po Aneksu 7” što više olakša. I da promet nekretninama cvjeta. Nama naši ljudi i vaši stanovi, vama vaši ljudi i naši stanovi.

Iako je prodaja stana formalno bila moguća tek nakon 5 godina poslije uknjižbe masovno su se razmjenjivali. Sve to događa se pod  budnim okom OHR-a. OHR laže da nije znao za to.  No kako je politici Velike Nacije to odgovaralo namignuli su OHR-u da šuti. I OHR je šutio.

Neki od najvećih šaptača visokim predstavnicima i danas žive u takvim uzurpiranim stanovima. Zna Inzko koji su to stanovi. Često jede u njima.

OHR kao postratni etnički čistač

BIH se dakle nakon rata potpuno homogenizira na tri etnička entiteta.

Hrvatski prostori, prostori sarajevsko-medijski gledano najogavnijeg fašizma, tu nisu mogli dodati vode Sarajevu i Banja Luci.

Prostor HVO-a generalno je prostor s najmanjim postotkom protjeranih. I s najmanjim apsolutnim brojem protjeranih. Kao i s najmanjim stambenim fondom.

Nakon rata to je opet  prostor s najvećim postotkom povratka.  Mostar se može pohvaliti  pohvaliti Drvarom, Mostarom, Stocem, Jajcom, Odžakom, Novim Travnikom. Sarajevo se ne može pohvaliti ničim.

Hrvati su “krivo” shvatili Aneks 7.  Trebali su pitati Sarajevo kako se to radi.

88,29% Bošnjaka danas živi u jednom entitetu, kao i  91,39% Hrvata.  92,14% Srba također živi u jednom entitetu.

To je taj učinak Inzkovih prethodnika.

Nije taj postotak od jučer.

OHR priču o Aneksu 7 povlači samo kad mu za to mig da službeno Sarajevo. Kao npr neki da. OHR je nešto kao Jocker Zovi modernog bismilah antifašizma.

Tako se prije neki dan latio priče kako je popis 1991-e godine mjerodavan za dom naroda. Što je jako simpatičan priča. I jako bizarna.

Bar do sada je OHR morao shvatiti da nismo toliko glupi.  OHR nam se eto predstavlja kao netko tko  “se brine” o raseljenima, dok pod tom humanističkom egidom zapravo želi da tim raseljenima njihov progonitelj bira predstavnike.

Što znači 2018-e inzistirati da se u obzir uzme popis iz 1991-e? To znači  davati pravo Ališpagi ili Naseru Oriću koji danas žive u Sarajevu, da protjeranim Srbima i Hrvatima biraju predstavnike?

OHR želi reći da je nakon progona čovjeka za njim ostalo  i njegovo glasačko pravo. Nije. Otišlo je skupa s njim. Pa OHR baš i nema pravo otimati mu ga. Kao da mu je malo oteto.

Kada bi OHR nametnuo pravilo da u gradskim skupštinama  mora biti onoliko predstavnika pojedne nacije koliko je bilo prije rata, s tim da predstavnike te nacije bira izbjeglička populacija, onda bi njihovo načelno zalaganje za Aneks 7 bilo vrijedno poštovanja.

No OHR se ne bavi tim sitnim razinama. On želi da cijele narode koji nedostaju u pojedinim sredinama bira populacija koja ih je protjerala. To smatraju humanim.

Zalagati se da predstavnike Srba u Dom naroda FBIH bira Sarajevo, u mjeri od 150.000 Srba koliko ih je nekad živjelo u Sarajevu nije ništa nego zajebancija. To je ono kad se kaže, jebote kako su glupi, ovi Bosanci i Hercegovci, idemo ih do kraja…

Na ovoj karti vidimo što se dogodilo u FBIH. Nacionalna koncetracija po pojedinim kantonima išla je u smjeru daljnje etničke homogenizacije.

Pad Srba vidljiv je u svim kantona. Drastičan je.

Na ovim kartama vidimo koliko je Aneks 7 pogažen. I koliko je RS otpisana za Bošnjake i Hrvate, te FBIH za Srbe:

 

(ispričavamo se što je naš tehničar koristio termin Muslimani u izradi ovih tablica, nije provokacija nego previd)

 

Koliko drastično idu etnička čišćenja nakon rata u FBIH, koja nije tako genocidna kao RS, barem ne na FTV-u nabolje pokazuje ova tablica.

Etničko čišćenje  Srba u većini kantona FBIH vrti se oko 90%. Najmanji postotak etničkog čišćenja Srba je u “ustaškoj” ZHŽ i “ustaškoj” livanjskoj županiji koje tradicionalno mrze “četniks”. Radi se i o kumulativno smiješnim brojevima u odnosu na antifašističke kontone.

Kako je to moguće? I zašto nas grupa nezavisnih medija nikada nije izvjestila o tome da smo tako slabe ustaše i da partizanima u antifa kantonima vode dodati ne možemo po pitanju progona Srba?

Pad Hrvata u pojedinim kantonima FBIH također prati antifa logiku.

Tamo gdje je u ratu bila ABIH pad Hrvata je drastično veći nego tamo gdje je bio HVO. U Tuzlanskom, Zeničkom, Sarajevskom, Zeničkom kantonu Hrvati su “se samoprotjerali” za 50% u odnosu na prijeratni broj. Porasli su samo u kantonima gdje je bio HVO i to u samo nekima.

Što se sukobljava s tezom tužitelja Scotta da su Hrvati sami sebe tjerali. Izgleda da nisu.

U SrednjoBosnaskom i Posavskom je njihov pad 25%.

Kad se gleda pad i porast Bošnjaka po pojedinim kantonima FBIH postaje sve jasno. Nigdje nema tolikog pada, koliko su pali Srbi i Hrvati. No ima porasta.

U Kantonu Sarajevu za gotovo 100.000.

Porasli su čak i u Posavskom kantonu koji je rat završio pod kontrolom HVO-a.

Ne postoji niti jedno mjesto, kamo li kanton, koji je rat završio u rukama ABIH a da je u njemu broj Hrvata ili Srba nakon rata porastao. Kako sad to ako su oni antifašizam i dobro a mi fašizam i zlo?

O kakvom onda povratku govorimo? I tko provodi zapravo politiku Lebensrauma? Jesu li to baš samo Srbi u Srpskoj?

Fascinatno je kako su Bošnjaci u 20 godina medijski i politički uspjeli da nametnu svoje stradanje, prikazivajući ga kao jedino. Kao da nitko drugi u ovoj zemlji nije progonjen i ubijan. Šerif Patković se može ljutiti, al barem on zna da Bošnjaci u BIH nisu jedini proganjani i ubijani.

I da na većinskim bošnjačkim  prostorima danas nedostaje 470.000 Nebošnjaka. Jer on je zadatak odradio “časno”.

Broj Bošnjaka u Federaciji na tlu AIBH se povećao za 123 000 između dva popisa. Broj Nebošnjaka na teritoriju ABIH se smanjio za 470.000. Radi se o promjeni koja frapira. Radi se o prostoru koji je hiperislamiziran, hiperhomogeniziran i hiperautoviktimiziran. Upravo s tog prostora dolazi najviše optužbi na druge i treće.

Inzistirati da se danas primjenjuje popis iz 1991g. na tim prostorima znači inzistirati da 123.000 više Bošnjaka i 470.000 manje Nebošnjaka uđu u realnost Doma naroda, kao da se ništa nije dogodilo. Pravit ćemo se da u Sarajevu, Zenici, Tuzli, Bihaću, broj Srba nije smanjen za 90% a broj Hrvata za 50%.

Iako zakon izričito propisuje da se Dom naroda ima popunjavati po zadnjem popisu i da se ne odnosi na zakonodavne razine vlasti Inzko kao lutka o koncu najvećeg nacionalizma ponavlja sarajevske želje.

Baš onako kako to traže vodeće nacionalističke partije u zemlji.

Medijski rat – rat koji traje

Ovo je karta nedostajanja drugih i trećih na teritorijima HVO, ABIH, VRS. I ona najbolje govori kako je medijska prezentacija BIH realnosti lažna i propagandna. Obrnuto proporcionalna istini.

Hrvatski političari, slijepim lovom funkcija i fotelja, zanemarivanjem činjenice da BIH još uvijek jest konfliktno društvom predajom  medija u ruke bošnjačkom nacionalizmu, ne ulaganjem u vlastite medije, lobije, institute, i istinu itd. dozvolili su da se laž o genocidnosti HVO-a sve ove godine ponavljanja konačno učahuri kao neporeciva istina.

Na kraju je tom istom HVO-u presuđeno kao najradikalnijoj vojsci u odnosu na brojnost naroda. Haag je počesto djelovao kao sud koji osluškuje medije i propagandu  s terena.

Kao da se bojao povrijediti san bismilah antifašizma. Onog istog koji tvrdi da se samo branio.

Istina je posve suprotna.

U odnosu na veličinu teritorija koji je “branila” teritorij Armije BIH teritorij je najvećeg etničkog čišćenja moderne Europe.

Politke nakon rata opet idu u prilog Hrvatima. Premda taj humanizam i poštivanje Aneksa 7 OHR kažnjava. Zašto MZ ne zauzme stav da će štititi najviše one politike koje najviše poštuju Aneks 7? Zašto te i takve politike najviše uporno kažnjavaju? Amandmanima, Platformama, kaznenim progonima, uskratom političkih prava pojedincima i narodima?

Iako su širom BIH postojali otpori povratku, hrvatska politika je jedina ispoštovala Aneks 7. Aneks 7 u ostalim dijelovima BIH naprosto je dobar vic.

Pogledajmo samo 4 najveća grada u BIH i kretanje stanovništva u njima:

Koji narod je najmanje pozelenio? Onaj narod koji ima najveći broj kazni po glavni stanovnika i presuda u odnosu na brojnost vojske. Hrvatski narod.

Ovo se dakle dogodilo u FBIH. Statistika je neumoljiva.

Inzistirati da se Domovi naroda popunjavaju kao da se ovo nije dogodilo, znači jasno protežirati nacionalizam koji želi da cijela FBIH bude njegova.

To znači biti Inzko.

A mi nemamo mjesečno 25.000 eura da budemo Inzko.

Mi moramo misliti i boriti se u realnom prostoru. Hologram u kojem živi Inzko donosi mu lijepe pare. Zašto bi se on onda vratio u realnost? Valentin iz druge galaksije.

 

Poskok.info

 

 

Pošalji ovaj članak prijateljima:

Pravila ponašanja na Poskok.info ilitiga po stranjski Disclaimer