Hutovski stari grad ili Hadžibegov grad nalazi se na području općine Neum na uskom putu od Stoca prema Neumu, u blizini Hutova, u podnožju planine Žabe. Na autokartama se najčešće naziva Hadžibegov grad, u spomen na Hadži Mehemed-bega Rizvanbegovića, njegovog posljednjeg gospodara. Grad se nalazi na vrhu prijevoja, kojim su karavane soli iz Stona prolazile u unutrašnjost.Nema povijesnih podataka o nastanku ovog naselja, a ime grada dolazi od latinskog naziva za sokola – Huti. Vjeruje se da je Huti bilo ime gospodara koji je ondje živio u rimsko doba. Tek 1990. godine arheološkim istraživanjima u blizini Starog grada u Hutovu pronađeno je prapovijesno naselje u kojem je glavna zgrada bila stražarnica koja je nadzirala cestu koja je prolazila kroz ovaj grad. U 15. stoljeću pada pod vlast Osmanskog carstva.
Stari grad Hutovo sagrađen je od tvrdih i visokih zidina, a na svakom uglu kule. U sredini je velika kružna kula s prizemljem i dva kata, čvrsto ozidana i dobro utvrđena. Zanimljivo je da se ispod gotovo svake kule nalazi mala podzemna prostorija s prozorčićem. U nju jedva stane čovjek u uspravnom položaju, najvjerojatnije je zatvorska ćelija.
Hadžibegov grad u Hutovuju je 2004. godine uvršten na listu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine.
Hadži Mehmed-beg Rizvanbegović postao je kapetan Hutovske kapetanije 1802. godine. To je posljednja uspostavljena kapetanija u Bosni i Hercegovini. Za njegovo je vrijeme carinska kula pretvorena u tvrđavu. Do tada se tu čuvao put i ubirala carina od karavana. Kapetan je bio do 1832. godine kada ga je ubio, pretpostavlja se njegov polubrat Alipaša Rizvanbegović, jer se borio na strani Husein-kapetana Gradaščevića.
Stanovnicima Donje Hercegovine to nije ostalo u lijepom sjećanju. Hadžibegova strahovlada nije bila u osvajačkom smislu, već u grijesima koje je činio prema tadašnjim stanovnicima Huta. Opisan je kao tiranin, nasilnik, mučitelj neposlušnih seljaka i trgovaca, osoba koja je prijetila ljudima zbog čega su ga se ljudi vraški bojali. Tradicija ga opisuje kao željnog žena, koje će kasnije prisiljavati mladiće da se ožene. O Hadžibegu je njegova vlastita žena rekla: ” Ili je šejtan ili je u njemu !”
No, u njegovim brojnim ratnim akcijama Hutovčani su mu stajali rame uz rame jer im, pričalo se, nikada nije želio otimati zemlju, nego im je čak pomagao. Sa svojim protivnicima okrutno se obračunavao: mučio ih je, zatvarao u tamnice, a njihova tijela bacao u brojne vrtače oko Hutova. Zbog tih uspomena, narodne legende kažu da i danas “putnik s nekim strahom prolazi kraj Hutovske tvrđave, pa će mnogi reći da je čuo glasove duša koje vape za pomoć”.
Hadžibegovo ime je nezaobilazno u povijesti hutovske tvrđave. Zanimala ga je znanost, bavio se i astrologijom. Često je dogovarao svoje poslove među planetima. Budući da se pokazao i kao čarobnjak, njegovi podanici su smatrali da Hadžibeg ima nadnaravni dar kojim može odmrsiti nešto iz budućnosti. Prilikom nekakve najezde zmija, na kamenu ploču ispisao je zapis kojim je istjerao sve zmije iz Hutova, zbog čega zmije u Gradu do danas nitko nije vidio. Zbog jednog od Hadžibegovih uspješnih savjeta u narodu je ostala izreka: „Hadžibegova kučka jesti će kad je gladan!“.
Grad je napušten za vrijeme Hercegovačkog ustanka 1875.-1878.
wpDiscuz
