Ako ste mislili da se međunarodna politika vodi pregovorima i kompromisima, očito niste upoznati s diplomacijom američkog veleposlanika Murphyja. Za 70 kilometara plinovoda od Hrvatske do Posušja, nije nemoguće da se na stolu nađu i neka malo “efikasnija rješenja”.
Prvo, tu je uvijek popularna opcija – uhićenje HDZ-ovaca iz Zagreba čim zakorače na teritorij Bosne i Hercegovine. Zamislite scenarij: hrvatski dužnosnici na granici dobiju policijsku pratnju ravno na sud za ratne zločine u BiH. Optužba? Ubili Hrvate u Bugojnu. Dok traje postupak, Murphy može osloboditi nekog starog znanca – recimo Selmu, i postaviti ga na čelo BH Gasa. Dvije muhe jednim potezom: pravda za plin i pravda za EU integracije.
Ako to ne upali, postoji klasična metoda “bosanskih samoubojstava” – Rostovo, tri ili četiri HDZ-ovca koji se slučajno upucaju pištoljem u leđa. Na tom strateškom mjestu takva simbolika ne bi bila neprimjetna. Poruka je jasna: “EU put ne smije kasniti, a demokratske vrijednosti se ne smiju dovoditi u pitanje.”
Tu je i nešto kreativnija opcija – otmice supruga saborskih zastupnika. Nekoliko uvjerljivih telefonskih poziva moglo bi natjerati Vladu Republike Hrvatske da na gradilište pošalje ne samo bager nego i rezanje vrpce u ekspresnom roku.
Ako ništa od toga ne uspije, preostaje klasično etiketiranje. Murphy bi bez puno muke mogao HDZ Hrvatske prozvati ruskim igračima. Znate kako to ide: jedna dobro tempirana konferencija za medije i čvrsti naslov “HDZ-ovci koče američki plin zbog ruskih interesa”. Uništeni politički životi, oduzeti stanovi, rasparane kravate – sve u ime demokracije.
No, ako Murphy nije raspoložen za komplikacije, postoji i jeftinije rješenje: ugovor o konzultantskim uslugama s Magra d.o.o. Mate Granić je i prije znao “riješiti stvar” uz minimalne troškove i maksimalnu efikasnost.
Na kraju, najjednostavnije je: Plenković će pružiti 70 kilometara plinovoda, jer između uhićenja, samoubojstava, otmica i konzultantskog ugovora, svakako je bolje da se gradnja završi bez previše drame. /POSKOK/
wpDiscuz
